Univerzitetska nastava opstala u internetskom prostoru

Odavno je postalo jasno da današnje obrazovanje nema potrebnu vitalnost i energiju da odgovori izazovima budućnosti. Znakovi njegove nemoći da razvija radoznalost i kreativnost učenika i studenata postali su previše očiti.

Istovremeno su zahtjevi tržišta rada upozoravali na to da diplomantima uveliko nedostaju kompetencije potrebne za uspješno suočavanje s radnim zadacima. Uprkos tome, nastojanja ka reformiranju obrazovanja bila su suviše troma, opterećena birokratijom i ambivalentnošću koju svaka promjena nosi sa sobom.

Štaviše, posljednja reforma visokog obrazovanja, poznata kao Bolonjski proces, ustvari je politička mjera usmjerena na restrukturiranje kurikuluma i uspostavljanje trociklične sheme visokog obrazovanja, te promoviranje akademske mobilnosti. Međutim, Bolonjski proces nije vodio znatnijim promjenama u nastavnom procesu, nije doveo do osavremenjivanja nastavnih pristupa i metoda.

Otpor prema promjenama u univerzitetskoj nastavi

Aspekt visokog obrazovanja koji se najsporije mijenja jest nastava. Visoko obrazovanje sporo se otvara prema netradicionalnim formama učenja, kao što su blended learning, MOOC (masivni otvoreni internetski kurs), e-učenje ili projektno učenje.

Na većini visokoškolskih institucija i dalje opstaje reproduktivna ili adaptivna kultura učenja, u kojoj su studenti pasivno izloženi nastavnim situacijama, pozvani da se prilagode nastavnikovom pristupu, slijede ga bez mogućnosti da aktivno konstruiraju značenja.

Prije samo nekoliko mjeseci s podsmjehom i nepovjerenjem od jednog dijela akademske zajednice dočekane su najave uvođenja obaveznog segmenta internetske nastave na fakultete. Nastavnici su s pravom kritizirali tendenciju ka izmještanju procesa učenja i poučavanja iz njegove tradicionalne uokvirenosti u neposrednu i prirodnu komunikaciju između nastavnika i studenata.

Javljali su se i drugi otpori, koji su manje ili više utemeljeno pravdani disciplinarnim specifičnostima koje nalažu izvođenje tradicionalne učioničke nastave. Neki otpori sigurno su bili odraz nespremnosti na preispitivanje i mijenjanje prakse na koju se naviklo.

Kako je kriza promijenila praksu visokog obrazovanja?

Kriza izazvana pandemijom korona virusa snažno se odrazila na obrazovanje – na svaki njegov nivo specifično. Promjene u društvu posljednjih mjeseci događale su se brzo i tražile brzu reakciju obrazovnih institucija, što je uključivalo i prizivanje rješenja koja bi se u drugim okolnostima smatrala alternativnima, nekonvencionalnima, možda i ekscentričnima. Odjednom su internetska nastava i netradicionalni oblici učenja postali potreba, jedini način da se održi kontinuitet nastavnog procesa, da se započeti obrazovni ciklusi zaključe, dobiju ocjene i steknu diplome.

Znamo da je učenje ljudska potreba zahvaljujući kojoj opstajemo u svijetu. Sada uviđamo da je i obrazovanje potreba zahvaljujući kojoj zadržavamo osjećaj sigurnosti i kontinuiteta vlastite biografije. Univerzitetska nastava danas širom svijeta odvija se u internetskom prostoru, koji omogućava njen opstanak, te daje osjećaj kontinuiteta i produktivnosti i studentima i nastavnicima.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Razmjere krize izazvane pandemijom korona virusa u ovom trenutku nije moguće predvidjeti. Promjene se događaju brzo, unoseći nesigurnost podjednako kod nastavnika i studenata. Predavati o nastavnoj komunikaciji budućim nastavnicima engleskog jezika i književnosti sada i u zimskom semestru ove akademske godine nije isto. Nemoguće je, a možda i neetično ostati unutar okvira ranije zadatog nastavnog programa te ignorirati činjenicu da svjedočimo procesima koji će zauvijek obilježiti ulogu nastavnika, donijeti nove zahtjeve u vezi s kompetencijama i usavršavanjem.

Dok je internetska nastava donijela niz pitanja tehničko-organizacijske naravi, dotle su nastavnici i studenti sa začuđujućim entuzijazmom prihvatili nove uvjete rada i učenja, pokušavajući samostalno ovladavati disciplinom didaktike internetske nastave. Riječ je o klasičnom učenju pomoću metode pokušaja i pogrešaka, s obzirom na to da su na većini fakulteta internetske platforme, premda su postojale, bile upotrebljavane od manje grupe entuzijasta, a sistemska edukacija o njihovom korištenju ranije nije bila organizirana.

Sada su se nastavnici i sami našli u ulozi onih koji uče, koji ovladavaju digitalnom pismenošću ili je usavršavaju, prilagođavaju ranije pripremljeni nastavni materijal za korištenje u internetskom okruženju. Studenti se ovdje javljaju kao umješniji i spretniji u korištenju digitalnih tehnologija, a nastavniku su potrebni razumijevanje i podrška od studenata za nespretnosti koje bi se eventualno mogle dogoditi.

Nakon već tri sedmice realizacije internetske nastave primjećujemo svojevrsne znakove transformacije ranije vladajuće kulture učenja, i to na način da se uloge u nastavnom procesu preispituju. Nastavnik više nije “sage on the stage” nego je više “guide on the side”. On prati, podržava, hrabri, pruža resurse i brine se da studenti dobiju što razumljiviji materijal u što prikladnijem formatu (pisanom, audio ili video).

Ranije važeće komunikacijske granice također su dovedene u pitanje, pa se poruke i pozivi posredstvom Vibera, Skypea itd. smatraju legitimnim oblikom komuniciranja o nastavnim obavezama. Odgovornost za ishode učenja sasvim je jasno podijeljena između nastavnika i studenata, koji radom na zadacima tek daju smisao svim pripremljenim materijalima. Studenti uviđaju da kroz proces vrednovanja prije svega uče i razvijaju se, a akumuliranje bodova u drugom je planu.

Novo viđenje motiviranosti studenata

Nastavnici se često žale na manjak zainteresiranosti i motivacije za rad kod studenata, ali su mnogi mogli biti iznenađeni aktivnostima studenata na internetskim platformama.

Iz razgovora s kolegama mogla sam zaključiti da su problemi s aktivnošću studenata u internetskoj nastavi rijetkost, da čak i oni koji su bili među tišima u učionici sada preuzimaju materijale, pišu mejlove i šalju zadatke. Razlozi za to mogu biti višestruki: od razumijevanja obrazovanja kao niše koja trenutno pruža sigurnost studentima i mogućnost bijega od teške realnosti, pa sve do činjenice da je studentima napokon pružena mogućnost individualizirane nastave i data veća sloboda u kreiranju nastavnih procesa.

Čini mi se kao da živimo načelo humanističke psihologije Carla Rogersa, koji kaže da osobe nije moguće podučavati; moguće je jedino podržavati procese njihovog samostalnog učenja. Rogersove ideje u osnovi su pristupa koji u centar nastavnog procesa postavlja studenta. Dok je učenje usmjereno na studenta često promovirana paradigma u aktima Bolonjskog procesa, u praksi je ono na našim javnim univerzitetima sporo primjenjivano jer smo se teško oslobađali dominacije nastavnog sadržaja i profesora.

Čini se da je novo, internetsko okruženje donijelo pretpostavke za gradnju istinske nastave usmjerene na studenta. Također je jasno da je trenutak kojem svjedočimo donio potrebu reaktualiziranja humanističkog pristupa nastavi, podsjećajući nas da su studenti osobe u razvoju i da je visoko obrazovanje važna stanica na njihovom putu ka punoj odraslosti – odgovornosti, samostalnosti i proaktivnosti.

Krizu u kojoj smo se našli svako proživljava na svoj način i s intenzivnim i ambivalentnim emocijama, ali ona u sebi nosi priliku da preispitamo svoje ranije obrasce mišljenja i djelovanja, te da razmislimo kako nastavu možemo učiniti bližom studentima, poticajnijom za njihov rad i lični razvoj, koji će rezultirati obrazovanjem vrhunskih stručnjaka i kvalitetnih ličnosti.

Uz sve manjkavosti internetske nastave, ona u ovom trenutku upravo otvara prilike i traži da ozbiljno razmislimo o našim ranijim otporima prema promjenama. Promjene koje će slijediti nakon izlaska iz krize možda će se moći porediti s efektom Sputnjika u američkom obrazovanju s kraja pedesetih godina 20. stoljeća.

Predstoji nam vrijeme u kojem ćemo sigurno intenzivnije tragati za alternativama tradicionalnoj nastavi. U tome je nužno ne zaboraviti da obrazovanje prije svega služi kultiviranju vrijednosti, od kojih su nam danas nužno potrebne solidarnost i razumijevanje za drugoga.

Izvor: Al Jazeera