Oglasi

Uništavanje sjećanja na heroje Drugog svjetskog rata

Hiljade spomenika NOB-a je uništeno ili oštećeno, dok se istovremeno podižu obilježja kolaboracionistima.
Spomenik ustanka naroda Banije i Korduna na Petrovoj gori pokraden je i ogoljen zbog vrijednih sirovinaPixabay

Stotine hiljada stanovnika nekadašnje Jugoslavije učestvovalo je u borbama protiv nacističkih i fašističkih okupatora i njihovih domaćih saveznika. Veliki broj njih kraja rata nije dočekao, kao ni hiljade civila koji su mučki ubijani u logorima, po šumama, selima i gradovima. U spomen svim tim žrtvama, ali i preživjelim borcima Narodnooslobodilačke borbe, podignuto je više od 15.000 spomenika, spomen obilježja, ploča, bisti, memorijala… od kojih je veliki broj imao i veliku umjetničku vrijednost.

Osamdeset godina od izbijanja Drugog svjetskog rata, veliki dio tih spomenika je uništen, oskrnavljen, oštećen, izmijenjen, pokraden… dok su istovremeno saveznicima okupacijskih snaga podignuta obilježja kojim se slavi njihov doprinos "odbrani".

Spomenike NOB-a posebno gorka sudbina je zadesila u Hrvatskoj, u kojoj je do devedesetih godina prošlog stoljeća bilo gotovo 6.000 takvih obilježja. Od tog broja, procjenjuje se da je polovica uništena, oštećena, izmijenjena… govore sagovornici Al Jazeere.

Umjetnička vrijednost spomenika

Kako svjedoči uspješna izložba Betonska utopija i popularnost stranice poput  Spomenik Database, brojni spomenici NOB-a imaju apsolutno imaju umjetničku vrijednost i trebaju biti smatrani vrijednom kulturnom baštinom koja ima ogroman turistički potencijal, kaže profesor Pavlaković.

Mnogi posjetitelji Hrvatske i drugih jugoslovenskih država su fascinirani ovim spomenicima i šokirani su nedostatkom poštovanja prema njima, dodaje.

"Mislim da bi zemlje trebale surađivati kako bi ih ne samo sačuvali već da bi se osigurali da svaki vid turističkog razvoja dođe s poštovanjem za spomenike koji su izgrađeni kako bi odali počast, ali i pružili historijski, društveni i kulturalni kontekst ovim mjestima".

Kako kaže Vjeran Pavlaković, vanredni profesor na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta  Sveučilišta u Rijeci, stav prema spomeničkoj baštini u Hrvatskoj se razlikuje od regije do regije. U nekim mjestima, primjerice, poput Istre i Primorja, ne samo da su spomenici dobro očuvani i održavani, već postoje i slučajevi podizanja novih spomenika posvećenih partizanima. Nažalost, u nekim drugim dijelovima veliki broj spomenika je zapušten, uništen, u potpunosti uklonjen ili kontinuirano vandaliziran.

Sporni simboli

Problem je u tome što se u nekim dijelovima Hrvatske on smatraju isključivo simbolom komunizma, Jugoslavije ili srpske dominacije, iako oni predstavljaju doprinos Hrvatske savezničkom antifašističkom pokretu, pojašnjava profesor Pavlaković.

On ne spori da postoje primjeri gdje su spomen područja namjerno priložena selektivnom, ideologiziranom narativu o Drugom svjetskom ratu, ali to ne znači da cijela kulturalna baština treba biti uništena. Iako neki spomenici, prije svega oni izgrađeni u prvim godinama nakon okončanja rata nisu ispunili estetske ili historijske kriterije, ili bi mogli imati dodatne informacije radi pojašnjenja nijansirane historije, to ne znači da nisu mogli biti premješteni u historijske spomen parkove kako bi se oni očuvali umjesto da ih unište, kao što je urađeno u Bugarskoj, Estoniji ili Mađarskoj.

"Iz političkog vodstva očito ne postoji jasna poruka da je ovo dio kulturalne baštine Hrvatske, te da stoga mora biti zaštićena. Sigurno je da neki spomenici sadrže interpretaciju Drugog svjetskog rata pod utjecajem ideološkog okvira Komunističke partije ili da su imali ograničenu estetsku vrijednost, ali postoje i drugi načini suočavanja sa disonantnim naslijeđem osim uništavanja ili oštećivanja ovih spomenika", kaže stručnjak iz Rijeke.

Osim namjernog uništavanja mnogih spomenika iz ideoloških razloga, pogotovo tokom 90-ih, postoje slučajevi gdje su spomenici ogoljeni zbog vrijednih sirovina, dodaje, a u mnogim dijelovima Hrvatske koje su pretrpjele demografsku transformaciju – odlazak lokalnih Srba i dolazak Hrvata iz BiH ili s Kosova – nove pridošlice nisu imali vezu sa spomenicima u njihovim gradovima i zbog toga je malo vjerovatno da će se brinuti za sudbinu tih mjesta.

U susjednim zemljama, spomenici NOB-a su često imali sličnu sudbinu, ali i to ovisi od zemlje do zemlje i područja do područja.

Vandaliziranje i pljačka

Tako u Srbiji spomenici NOB-a nisu uništavani iz ideoloških razloga, ali prečesto bivaju zapušteni i zanemareni, ili jednostavno vandalizirani i opljačkani, kazuje Jovana Nedeljković, kustosica Muzeja Jugoslavije u Beogradu. Ono što je primjeno jeste nacionalizacija žrtva i boraca, dodaje, pa postoje slučajevi gdje su uz ove spomenike dizane kapele, kako bi se istaklo da se radi o pravoslavcima, odnosno o Srbima.

Ono što možda i najbolje oslikava odnos prema spomenicima NOB-a u Srbiji jeste i prikaz kroz komemorativne svečanosti i da li se radi o "televizičnim" spomenicima. Ona obilježja gdje se polažu vijenci i dolaze strane delegacije su odlično očuvani. S druge strane, postoje primjeri poput spomenika Stefanu Filipoviću u Valjevu, gdje lokani Zavod za očuvanje spomenika nije htio da obnovi i zaštiti djelo prekriveno grafitima. U "pomoć" je priskočio lokalni SUBNOR, koji je učinio više štete nego dobra, jer su spomenik ovom heroju prefarbali do pola, a ostatak nisu mogli, jer nisu imali adekvatnu opremu.

Osim toga, spomenici NOB-a se često koriste kao poligoni za plasiranje jedne vrste nacionalnog antifašizma, dodaje Nedeljković, odnosno gdje političari koriste priliku da pokažu "kako jedna strana bila antifašistička, ili više antifašistička od druge", a što je, napominje, u suprotnosti sa tim antifašističkim pokretima.

Dodatni problem što od početka ovog stoljeća dolazi do promjene u Srbiji, gdje zvanično postoje dva antifašistička pokreta, odnosno partizanski i četnički, odnosno u udžbenicima se djeca uče da su četnici bili antifašisti, dodaje.

Četnici i partizani

"U Srbiji je došlo do izjednačenja partizanskog i četničkog pokreta, odnosno čak i do demonizacije partizanskog pokreta na uštrb četnička pokreta. Kad uzmete u obzir šta decu uče u školama, to dosta govori o odnosu prema spomenicima NOB-a", ocjenjuje kustosica Nedeljković.

U Bosni i Hercegovini postoji čitav spektar vezano za baštinu spomenika NOB-a, od totalnog uništenja do svakodnevne valorizacije pa čak i do prisvajanja novih narativa kao u slučaju bh. entiteta Republike Srpske, kaže profesor Pavlaković.

Azra Đelmo, direktorica JU Muzej "Bitka za ranjenike na Neretvi" iz Jablanice, ističe da veliki broj spomenika i muzeja popularno nazvanih muzeji NOB-a nema više značaj koji je imao ranije.

"Prije devedesetih brojni spomenici i muzeji NOB-a u BiH su imali opštejugoslavenski značaj, njihovo održavanje bilo je finansirano od strane državnih institucija i imali su važno mjesto u izgradnji kolektivnog sjećanja na Drugi svjetski rat".

Iako imaju veliku umjetničku vrijednosti i turistički potencijal, brojni spomenici NOB-a su zapušteni i oštećeniReuters

Iako su neki muzeji NOB-a, nakon promjena iz devedesetih godina, uglavnom zbog nebrige vlasti u potpunosti  zanemareni ili su prestali sa radom, postoje oni, poput Muzeja u Jablanici, koji su nastavili s radom prije svega zahvaljujući zalaganju i trudu lokalnih zajednica i entuzijasta.

I dok u "najboljem slučaju" spomenici partizanima i NOB-u bivaju zapušteni, a često ih zadesi mnogo gora sudbina, definitivno postoji trend gradnje spomenika "drugoj strani" širom regije, ističe profesor Pavlaković, što uglavnom potiču organizacije poput Hrvatskog domobrana u Hrvatskoj i Ravnogorskog pokreta u Srbiji i BiH.

Glorifikacija ideologije

"I dok mislim da je legitimno da čak i pali vojnici na poraženoj strani sukoba trebaju imati neko spomen obilježje, problem je kada se ideologija za koju su se borili glorificira, bez obzira da li govorimo o vojnicima Konfederacije u SAD-u, ili o četnicima i ustašama na Balkanu, ili ako su pali borci (ustaše, domobrani, četnici itd) navedeni kao 'žrtve jugo-srbo-komunističkog' terora. Postoje civilne žrtve komunističkog režima, ali postoje deseci hiljada vojnika koji su poginuli u borbi i ne mogu se smatrati nevinim žrtvama", govori profesor historičar riječkog Filozofskog fakulteta.

"Dizanje spomenika onim koji su se borili za Nezavisnu Državu Hrvatsku sa narativom viktimizacije doprinosi kompletnoj demonizaciji antifašističkog pokreta i dozvoljava rehabilitaciju fašističkih kolaboracionista", dodaje.

Političke elite, vjerski vođe, intelektualci i mediji odgovorni su za osudu fašističkog ili ekstremnog nacionalističkog ponašanja, dodaje, a dok je podučavanje mladih o antifašističkim i demokratskim vrijednostima koje čine temelj EU-a važno, nužno je i osigurati im vještine kritičkog razmišljanja i savremeni pristupi razumijevanju složene prošlosti koji će im omogućiti da se odupre autoritarnom režimu bez obzira na ideologiju, kaže profesor Pavlaković.

Iako postoje sve snažniji pokušaji da se otpor i borba protiv fašizma iz Drugog svjetskog rata na ovim prostorima drugačije interpretira, da se značaj Narodnooslobodilačkog pokreta minimizira, Đelom smatra da je ipak većina građana danas svjesna njenog historijskog značaja.

Ipak, ističe da je jedan od načina borbe protiv jačanja pokreta koji veličaju fašističke ideje svakako ponovna afirmacija tekovina Narodnooslobodilačke borbe.

"Brojni su primjeri i događaji iz Narodnooslobodilačke borbe koji i danas služe kao inspiracija, i mislim da tu posebnu odgovornost imamo mi zaposleni u institucijama poput našeg muzeja. Moramo pronaći način da kroz komunikaciju sa, naročito mlađom publikom, doprinesemo afirmaciji istinskih vrijednosti NOB-a", kaže direktorica Muzeja "Bitka za ranjenike na Neretvi".

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.