Umro bivši predsjednik Tunisa Ben Ali

Ben Ali je funkciju predsjednika zauzeo 1987. u 'bijeloj revoluciji' protiv tadašnjeg predsjednika Habiba Burgibe (AFP)

Bivši predsjednik Tunisa Zine el-Abidine Ben Ali umro je u egzilu u Saudijskoj Arabiji, rekao je porodični advokat.

“Ben Ali je upravo umro u Saudijskoj Arabiji”, rekao je advokat Munir Ben Salha, prenosi Hina.

Svrgnuti predsjednik pobjegao je u Saudijsku Arabiju nakon revolucije u Tunisu 2011, koja je dovela do demokratske tranzicije i inspirirala građane u drugim arapskim zemljama da iziđu na ulice i zatraže reforme.

Građani Tunisa u nedjelju su imali slobodne predsjedničke izbore, na kojima su bili kandidati s cijelog političkog spektra.

U drugi krug ušla su dvojica političkih autsajdera, što bi tokom Ben Alijeve vladavine bilo nezamislivo, piše Hina.

Međutim, uprkos lakšoj demokratizaciji nego u drugim zemljama, mnogi Tunižani danas teže žive nego u Ben Alijevo vrijeme.

Brojne funkcije

Ben Ali je rođen 3. septembra 1936. u Susi. Bio je drugi predsjednik Tunisa, od 7. novembra 1987.

Pohađao je tehničku školu u Susi koju je napustio i priključio se vojsci 1958. Vojno školovanje nastavio je na vojnoj akademiji u Saint-Cyru u Francuskoj.

Obavljao je više funkcija. Godine 1964. imenovan je za oficira generalštaba, nakon formiranja Vojno-sigurnosne uprave. Generalni direktor Nacionalne sigurnosti postao je 1977.

Imenovan je ambasadorom u Poljskoj 1980. Drugi put je obavljao funkciju u Nacionalnoj sigurnosti 1984. da bi 1985. bio imenovan ministrom za nacionalnu sigurnost.

Postao je član Političkog ureda Socijalističke stranke 1986; potom je obavljao funkcije pomoćnika generalnog sekretara i generalnog sekretara stranke.

Imenovan je ministrom unutrašnjih poslova u vladi Rachida Sfara. Godine 1987. postao je premijer, istovremeno vršeći i funkciju ministra unutrašnjih poslova.

Državni udar 1987. 

Funkciju predsjednika zauzeo je 1987. u “bijeloj revoluciji” protiv tadašnjeg predsjednika Habiba Bourguibe. Ponovo je biran na tu funkciju 1994. i 1999.

Godine 2002. izvršio je izmjenu Ustava koja mu je omogućila kandidaturu za novi mandat. U izborima 2004. osvojio je 94,4%, a 2009. 89,62% glasova birača.

Period njegove vladavine obilježen je političkim i ekonomskim krizama, poput rasta popularnosti islamske orijentacije i borbe za vlast u vrijeme Bourguibe.

Za vrijeme njegove vladavine tuniskom režimu upućene su brojne kritike zbog kršenja ljudskih prava, gušenja protesta, gotovo potpune kontrole medija i ograničavanja slobode izražavanja.

Više organizacija za zaštitu ljudskih prava i sloboda i zapadnih medija Ben Alijev režim karakterizira kao diktatorski. Godine 1998. stavljen je na listu 10 najvećih neprijatelja slobode štampe u svijetu.

Pad režima

Krajem 2010. Tunis je doživio prvu ozbiljnu krizu, koja je ocijenjena kao najopasnija u historiji. Tada su se protesti i narodni pokreti raširili cijelom zemljom. U protestima zbog nezaposlenosti i korupcije ubijeno je ili ranjeno na desetine civila.

Revolucija je počela u gradu Sidi Bouzidu krajem prošle godine. Lokalni ulični trgovac Mohammed Bouazizi sam se zapalio u protestima.

Njemu je policija konfiskovala robu zato što, navodno, nije imao dozvolu.

To je dovelo do protesta širom zemlje, što je primoralo dugogodišnjeg vođu te zemlje Ben Alija da pobjegne 14. januara 2011. u Saudijsku Arabiju.

Izvor: Al Jazeera i agencije