Umorni od Putina

Vladimir Putin se suočava sa ekonomskim problemima koji umanjuju njegovu popularnost (EPA)

Piše: Janusz Bugajski

U prvoj godini trećeg predsjedničkog mandata Vladimir Putin se suočava sa ekonomskim problemima koji umanjuju njegovu popularnost. No, umjesto da se fokusira na rekonstrukciju i modernizaciju ekonomije, Kremlj poduzima oštrije mjere usmjerene prema javnoj kritici i opoziciji. Uprkos ovim represivnim mjerama, političko zdanje putinizma počinje pucati i Rusija će se morati suočiti sa eskalirajućim previranjima u narednim mjesecima.

U toku prva dva Putinova mandata desio se veliki ekonomski napredak, koji je uglavnom bio zasnovan na povećanju cijena energenata, jer je Rusija postala jedan od najvećih izvoznika fosilnih goriva. Posljednjih godina je usljed pada globalne potražnje za ruskim energentima zbog diversifikacije, očuvanja i pojavljivanja novih izvora energije na vidjelo izašla krhka privredna osnova Rusije.

Porast nezadovoljstva

Za kratko vrijeme, koliko se zadržao na predsjedničkoj poziciji, Dimitry Medvedev je shvatio da će bez ekonomske modernizacije Rusija biti nadmašena na svjetskom tržištu. Međutim, Medvedev nije mogao učiniti mnogo, jer bi ekonomske reforme zahtijevale i političke reforme, koje bi oslabile hijerarhijsku strukturu moći. Tako se umjesto sa ekonomskim razvojem država suočila sa produženim periodom stagnacije.

Javno nezadovoljstvo u vidljivom je porastu otkako se na vlast vratio Putin. Prema nedavnoj anketi koju je proveo međunarodno poznati i ugledni Levada Centar, 55 posto građana želi da na predsjedničko mjesto 2018. godine bude izabran neko drugi, dok Putina podržava svega 26 posto građana. Svega 14 posto ispitanika želi da Putinov nasljednik nastavi s provođenjem iste politike, dok 41 posto građana želi novog lidera sa drugačijom strategijom. Drugim riječima, građani ne žele da se „putinizam“ nastavi do unedogled i sve je veći broj onih koji bi željeli zamjenu čim prije.

U toku prva dva Putinova mandata desio se veliki ekonomski napredak, koji je uglavnom bio zasnovan na povećanju cijena energenata, jer je Rusija postala jedan od najvećih izvoznika fosilnih goriva. Posljednjih godina je usljed pada globalne potražnje za ruskim energentima zbog diversifikacije, očuvanja i pojavljivanja novih izvora energije na vidjelo izašla krhka privredna osnova Rusije.

No, umjesto da posluša javnost, Putin je odlučio da oslabi pokret opozicije. Ruski tužitelji sada su pod istragu stavili organizatore uličnih protesta protiv Putina, koji su bili organizovani za vrijeme predsjedničke kampanje 2012. godine. Alexeyu Navalnyju, popularnom lideru opozicije koji je smislio slogan „Putin je lopov“, sudi se za navodnu pronevjeru i mogao bi biti osuđen na deset godina zatvora.

Na meti represivnih mjera protiv civilnog društva našle su se i nevladine organizacije koje primaju strane donacije. Moraju se registrovati kao „strani predstavnici“ ili prestati s radom. Prema izvještaju Levada Centra, upravo je zbog takvih nepopularnih novih zakona opala Putinova popularnost. Ovakvi rezultati izazvali su oštru reakciju Kremlja. Tužitelji su istakli da je i Levada Centar prekršio zakon o registraciji kao strani predstavnik. Zbog ovoga bi se moglo desiti da jedini ruski veliki i nezavisni centar za ispitivanje javnog mnijenja prestane s radom.

Smanjeni razvoj

Putinova popularnost zasnovana je na implicitnom društvenom ugovoru. Ljudi se odriču političke slobode, a zauzvrat dobijaju ekonomsku sigurnost. Međutim, politika Kremlja sada potkopava osnove ekonomskog razvoja koji je pomagao očuvanje Putinove moći. Smanjenje državnog budžeta i stagnirajući ili opadajući životni standard utjecat će na sve više segmenata populacije.

Neuspjeh da se ekonomija restruktuira i učini manje ovisnom o fosilnim gorivima za posljedicu je imao iznimno smanjeni ekonomski razvoj. Rast je opao na godišnju stopu od 1,6 posto u prva tri mjeseca 2013. godine, što je najmanji zabilježeni rast od krize iz 2009. godine. S obzirom na to da su cijene izvoza ruske nafte pale za 14 posto u poređenju sa 2012. godinom, neki ekonomski stručnjaci smatraju da država ulazi u recesiju.

Na meti represivnih mjera protiv civilnog društva našle su se i nevladine organizacije koje primaju strane donacije. Moraju se registrovati kao „strani predstavnici“ ili prestati s radom.

Rusija se, osim sa ekonomskim stagnacijom, suočava i sa sve većim brojem društvenih problema. Smanjene ekonomske mogućnosti i sve veća zvanična korupcija podstiču veliki broj mladih ljudi da emigriraju. U periodu od 2008. do 2011. godine emigriralo je više od 1.250.000 Rusa, što je više nego nakon raspada Sovjetske Unije. Istraživanja pokazuju da 21 posto Rusa želi otići iz zemlje, a 1991. godine, kada se raspao SSSR, ta cifra je iznosila svega 5 posto. Kako raste antagonizam prema Putinu među mladim ljudima, profesionalcima i intelektualcima, emigracija je postala neka vrsta sigurnosnog ventila. Ovaj odliv mozgova dodatno umanjuje ruski potencijal za modernizaciju.

U demografskom smislu Rusija se suočava sa katastrofom, jer joj stanovništvo postaje sve starije, a stopa nataliteta se smanjuje. I dok se u većini industrijalizovanih država životni vijek povećao, u Rusiji loše zdravstveno stanje dovodi do sve veće depopulacije. U periodu između 1993. i 2010. godine broj stanovnika se smanjio sa 149 na 142 miliona. Ukoliko se trenutni trendovi nastave ukupan broj stanovnika će se 2050. godine kretati između 100 i 107 miliona, što će Rusiju svrstati u red srednje velikih država.

Građani su, također, suočeni sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, što je rezultat visokih stopa pušenja, konzumacije alkohola i HIV-a/ side. Preko dva miliona muškaraca su HIV pozitivni, a epidemija ne pokazuje znake smanjenja. Osamdeset posto pacijenata zaraženih sidom mlađi su od 30 godina i epidemija je usko povezana sa visokim nivoima intravenozne upotrebe droga.

Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, bolesti srca, pogoršane konzumacijom alkohola i duhana, odnesu preko 1,2 miliona života svake godine.

Kao prokletstvo

Za oživljavanje ekonomskog sektora potrebni su velika nova ulaganja i razvoj alternativnih ekonomskih sektora. Ali za to su potrebni i zaštita imovinskih prava, nezavisno sudstvo, iskorjenjivanje državne korupcije, otvorena ekonomska konkurencija, politički pluralizam, nezavisni parlament, administrativna decentralizacija i sloboda govora. Za Putinov režim svi ovi koraci predstavljaju prokletstvo.

Otkako je preuzeo vlast Putin je pogoršao najnegativnije aspekte sistema, uključujući strogu kontrolu ekonomije, izbornu manipulaciju, cenzuru u medijima koje kontroliše država i krivično gonjenje političkih protivnika, poduzetnika i liberalnih ekonomista koji kritikuju njegov režim. Umjesto da se posveti podrobnim reformama i ulaganjima u druge sektore osim energetskog, Putin se usredotočio na očuvanje moći i okrivljavanje političkih protivnika i Zapada za slabljenje Rusije. Paradoks je u tome da će Putinova krivica, ukoliko ekonomija oslabi i država počne da se urušava, biti veća što se on bude više prikazivao neophodnim za Rusiju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera