Umjesto UN-a, ‘mister Kosovo’ želi na čelo Srbije

Nakon ambicija da „stigne do vrha svijeta“, odnosno postane glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Vuk Jeremić se odlučio na utrku za predsjednika Srbije. Odluku je obznanio prije nekoliko dana, čime je još jednom potvrdio svoju upornost, ali i ambicioznost, istovremeno poručivši kako se odlučio kandidirati jer „voli Srbiju i ne pristaje na njeno propadanje“.

Bivši student Cambridgea, gdje je završio teorijsku fiziku, potom i student na Harvardu, gdje je magistrirao državnu administraciju, u politici je posljednjih 17 godina. Od demokratskih promjena u Srbiji počinje karijeru u državnoj službi kao član Demokratske stranke. Angažirao ga je tada Boris Tadić, njegov srednjoškolski profesor. Jeremić je prvo bio savjetnik u ministarstvima koje je Tadić vodio, ali i kad je postao predsjednik Srbije.

U dvjema vladama obnaša dužnost ministra vanjskih poslova, a polovicom 2012. godine izabran je za predsjednika Opće skupštine Ujedinjenih naroda i na toj je dužnosti sve do rujna 2013. godine.

‘Marš na Drinu’ u UN-u

Jeremićevo predsjedavanje Općom skupštinom Ujedinjenih naroda obilježlo je i nekoliko detalja. Palestina je priznata kao država promatrač u UN-u, usvojen je međunarodni sporazum o trgovini oružjem, a organizirao je i proslavu pravoslavne nove godine i predstavljanje Srbije u dvorani Opće skupštine UN-a. Tom je prilikom izvedeno nekoliko pjesama, a među njima i “Marš na Drinu”, što je izazvalo negodovanje Bošnjaka i Hrvata.

U međuvremenu je isključen iz Demokratske stranke, jer nije želio vratiti zastupnički mandat u Skupštini Srbije. Potom je osnovao nevladinu udrugu Centar za međunarodnu saradnju i održivi razvoj (CIRSD). Prošle se godine kandidirao za glavnog tajnika UN-a i tek u finalu izgubio od Portugalca Antonija Guterresa. Sad želi postati predsjednik Srbije, vjerujući da će ga podržati dobar dio opozicije.

Politički kredo – nepoznat

„Osim izrazite upornosti i ogromnih ambicija koje su bile očigledne od momenta njegove pojave na političkoj sceni Srbije, Vuk Jeremić je prepoznatljiv i po tome što je njegov suštinski politički kredo za javnost uvek bio nepoznat, ali je zato njegovo delovanje uvek bilo odlično prilagođeno potrebama trenutka“, kaže Vera Didanović, novinarka beogradskog tjednika NIN.

Podsjeća kako je, nakon povratka sa Zapada, bio „prepoznat kao važan deo lokomotive koja će zemlju povući ka Evropi, ali se kao ministar spoljnih poslova koncentrisao samo na problem Kosova“. „Čak je dobio i nadimak ‘mister Kosovo’, pa je i mandat završio sa lošim imidžom na Zapadu, ali i odličnim vezama sa Rusijom, koja mu je bitno pomogla u izboru za predsedavajućeg Generalne skupštine UN-a“, navodi Didanović.

U  međuvremenu je, nastavlja, u borbi za najvišu dužnost u UN-u Jeremić „ozbiljno poradio na popravljanju odnosa sa Zapadom, pre svega SAD-om, ali pri tome na dešavanja u Srbiji nije obraćao pažnju, što mu dobar deo građanski orijentisane opozicione Srbije ozbiljno zamera“.

Diplomatski ispadi

„Čini mi se da je Vuk Jeremić savršen primer osobe koja nema ama baš nikakve vidljive zasluge za položaje na kojima se nalazio i funkcije koje je obavljao. Rođen ‘sa zlatnom kašikom u ustima’, Jeremić je bio u prilici i mogućnosti da se obrazuje u inostranstvu i sebi krči put zahvaljujući porodičnom uticaju i vezama“, smatra Aida Ćorović, nevladina aktivistica i analitičarka.

Teško protiv Vučića

Pozivajući se na istraživanja, ali i na oprez u vezi s njihovim rezultatima, Vera Didanović napominje da bi Aleksandar Vučić, ako eventualno bude kandidat vladajuće stranke na predsjedničkim izborima, mogao pobijediti već u prvom krugu. Ako i dođe do drugog kruga, kaže, “teško da bilo ko ima šanse protiv Vučića”.

Smatra i da bi “nestranački status mogao biti prednost u uslovima pametno vođene kampanje s obzirom na ljutnju građana na političare”. “U slučaju da takav kandidat uđe u drugi krug, čak i ako ne pobedi, dobio bi ozbiljne političke poene, koji bi mu dali vetar u leđa u vremenu posle predsedničkih izbora. Život se ne završava u aprilu – biće izbora i kasnije”, kaže Didanović.

Govoreći o njegovom angažmanu na mjestu šefa srbijanske diplomacije, priča kako će Jeremić ostati upamćen kako „jurca po svetu i, uglavnom, pravi gluposti koje su bile dugoročno štetne za Srbiju“.

„Bez ikakvog diplomatskog iskustva (osim dobrog poznavanja engleskog jezika koji će koristiti i kad treba, a još više kad ne treba) Jeremić je napravio nekoliko ozbiljnih ispada i u diplomatskim krugovima ubrzo postao predmet podsmeha i ruganja. Sa nekoliko zaprepašćujućih nacionalističkih ispada, što je u najmanju ruku nevaspitano, ako se zna da je dete iz mešovitog braka [po majčinoj strani vuče korijene iz čuvene cazinske i bosanskohercegovačke obitelji Pozderac, a pradjed Nurija bio je potpredsjednik Prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću], Jeremić poseduje ambicioznost iza koje ne stoje ni znanje, ni praksa, a ni podrška i utemeljenje među potencijalnim biračima“, dodaje Ćorović.

Poeni u nacionalnoj politici

Podsjećajući kako je Jeremić u Tadićevoj politici „I Evropa, i Kosovo“ simbolizirao kosovsku stranu, „što mu je i donelo popularnost“, urednik portala Dvogled Vladimir Milutinović navodi i neke njegove „osobine koje su tradicionalno cenjene u širokoj populaciji, a to su: obrazovanost, znanje jezika, kontakti i uspeh na ‘svetskoj sceni'“. Zbog toga je, tvrdi, „postao neko ko je poznat svakome u Srbiji i ko ima poene u tzv. nacionalnoj politici“.

„Pošto je sve ovo imao na svojoj strani, Jeremiću nije bilo potrebno neko posebno angažovanje u dnevnoj politici u Srbiji. Budući da je praktično do juče bio u New Yorku, nije imao ni puno prilike za to. Do juče mu je, takođe, bila potrebna podrška sadašnje vlasti, a sada se kandiduje protiv nje. Osim upornosti i ambicije, kod Jeremića su konstante posvećenost nacionalnim pitanjima i distanciranost od dnevne politike“, objašnjava Milutinović.

Do sada su kandidature za predsjednika Srbije najavili Saša Janković (iza kojeg će, za početak, stati Demokratska stranka), Tomislav Nikolić (za kojeg još nije sigurno hoće li iza njega stati Srpska napredna stranka), pa i Vojislav Šešelj, koji očekivano vjeruje u svoje radikale i druge nezadovoljnike politikom vladajuće Srpske napredne stranke. No, postavlja se pitanje tko će stati iza Jeremića i može li nestranački kandidat bez široke podrške, ako već dio opozicije ne stane iza njega, imati izgleda na izborima za predsjednika.

Koji će dio opozicije koga podržati

Priča o kandidiranju Saše Jankovića i Vuka Jeremića mogla bi postati i priča koga će koji dio opozicije podržati. Iako se govorilo da će opozicija stati iza jednog kandidata, očito se to neće dogoditi. Aidu Ćorović čudi, kako kaže, “kad čuje ili pročita komentare da je Saša Janković nepoznat u široj javnosti, dok Vuka Jeremića znaju”.

“To ‘poznavanje’ ima više negativan nego pozitivan kontekst. U svakom slučaju, mislim da Saša Janković može da ima veću podršku, čak i ako ne dobije eksplicitnu stranačku podršku. Njega možda ne znaju u široj javnosti u Srbiji, ali to je ionako onaj deo javnosti koji nikada neće podržati demokratiju i demokratske vrednosti”, kaže Ćorović.

„Sada se već može videti da će tzv. nestranački kandidati imati podršku stranaka i po svoj će prilici ta lista biti duža, posebno ako se ‘Dosta je bilo’ odluči za podršku jednom od kandidata što još nije izvesno. I uz ovoliku podršku, Janković i Jeremić više nisu kandidati koji bi sami, bez podrške stranaka i protiv njihovih kandidata, išli na izbore. Problem za opozicione kandidate je kako da izbegnu preveliku fragmentaciju opozicionih birača što bi verovatno omogućilo prolaz u drugi krug“, objašnjava Milutinović.

Ciljna grupa – svi

Govoreći o tome kojeg bi kandidata mogla podržati opozicija Ćorović ukazuje da je „za zajedničkog kandidata potrebna zajednička i što šira podrška, kao i stranački konsenzus opozicije“. Po njoj, vrlo je moguće da „podrška ovakve, razjedinjene, mlake i isključivo sebi okrenute opozicije mnoge građane odbije da glasaju za tog, mogućeg zajedničkog kandidata“.

Zanima je i politička platforma Vuka Jeremića, za koju vjeruje da će je „saopštavati na svom maternjem jeziku, a ne na engleskom, pošto se lično i više puta uveravala da je na važnim, međunarodnim konferencijama u svojoj zemlji, u svom gradu, kao domaćin, govorio engleski što smatra, u najmanju ruku, nevaspitanim“.

„Ciljna grupa kojoj će se obraćati biće svi, pa možemo očekivati da čujemo neverovatan spektar argumenata – od tvrdih i nacionalističkih, pa do onih ultrademokratskih. Poznajući njegov dosadašnji javni angažman, neće imati jasno ideološko opredeljenje i dobro bi bilo da znamo šta su njegova uverenja i vrednosni okviri. Tako nešto teško da ćemo čuti od Vuka Jeremića“, zaključuje Ćorović.

Milutinović dodaje da će se „Jeremić obraćati ‘nacionalno-demokratskom’ delu biračkog tela, kojima je stalo do nacionalnih pitanja poput Kosova, ali su neskloni [Aleksandru] Vučiću“.

„Jeremić naglašava da je ekonomija najvažnija i da je protiv štednje i protiv subvencija, što je ekonomski program blizak pokretu ‘Dosta je bilo’. Njegov uspeh će biti direktna posledica stepena nezadovoljstva među biračima SNS-a i SPS-a i, eventualno, njegove kampanje ukoliko ona bude bila izrazito kvalitetna“, kaže Milutinović.

Sudeći po prvim nastupima, ukazuje Didanović, treba očekivati da će Jeremić „nastaviti da neguje svoj ‘patriotski imidž’ i obraća se biračima desno od centra političkog spektra“. I baš kao što je šaroliko bilo društvo političara koji su mu došli dati podršku na objavljivanju kandidature, na kraju očekuje da će za njega glasati oni koji su do sada davali glas i opozicijskim, ali i vladajućim strankama.

Izvor: Al Jazeera