Umjesto maturske slike u izlogu ubijena djeca dobila smrtovnice

“Oprostite, maleni, što vas nismo umjeli zaštititi!”

Ovu poruku danas su poslali građani i građanke Prijedora u Kozarskom vjesniku ispod osmrtnica za ubijenu djecu ovog grada.

I to jeste veliki iskorak i za “građane i građanke”, kako stoji u potpisu, ali i za Kozarski vjesnik, čije je uredništvo, sjetiće se mnogi, prije tri godine odbilo da objavi sjećanje na ubijenu djecu Prijedora. Tako je, odbili su postaviti čitulje!

Prijedor ispod dječijih smrtovnica

I onda danas čovjek otvori novine i pogleda, vidi osmrtnice. I vidi kako se apstraktan broj 102 pretvara u slovo, u riječ, u mnogo riječi… U vlastita imena djece. Ta vlastita imena jesu imena naše djece, to nisu puke apstrakcije, izmaštani pojmovi, nedokučivi ljudskom razumu. O, da, itekako je sve jasno i stvarno!

Jer, kad osmrtnicama možeš da prekriješ pola Prijedora i kad je polovina njih bez fotografije zato što bebe nisu stigle da se uslikaju i kada su djeci prije smrti oduzete i uspomene… onda čovjek naprosto zanijemi. Onda shvati da u rukama ne drži novine, komad hartije, nego istorijski artefakt bezumlja, slabo poznatog civilizovanom svijetu.

Kada čovjek tako pred sobom vidi pola dunuma papira sa kojeg ga gledaju žive oči mrtve djece, onda zna šta je zlo. Onda postane savremenik, svjedok nečeg nadnaravnog, a, opet, tako opipljivog.

Kroz glavu mu počnu da lete slike, od nane Have Tatarević iz Zecova, koja je izgubila sve najmilije, preko lige pobijenih nogometaša do kostiju Tomašice, koja nam je svima tek nedavno izbljuvala istinu surovu.

Bijelo – prečica za smrt

A sve je počelo na današnji dan, prije 27 godina, onim zločinačkim proglasom Radio Prijedora.

“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima! Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake, u protivnom, snosiće teške posljedice” – ove riječi su 31. 5.1992. pročitale spikerice Senija Džafić i Jadranka Vejo-Rečević na Radiju Prijedor.

Ove riječi su bile prečica za smrt 3.176 Prijedorčana. Ove riječi su sa sobom donijele ubice, komšije, tu iz ulice, i ove riječi su, na koncu, 27 godina poslije, postavile djecu ne na srednjoškolske panoe nego u osmrtnice.

Jer, kraj je maja; bilo bi najljepše na svijetu da su dječje fotografije u izlozima prijedorskih butika i prodavnica. Tamo su fotografije maturanata, to je ovdašnji običaj. Pa ipak, umjesto toga maleni su u osmrtnicama. I da, maleni nisu imali priliku do sada niti da se nađu u zvaničnim čituljama gradskog glasila.

Pa se, eto, divimo, kako su kosti djece iz silovanog velikosrpskog zaborava dospjele na hartiju. I to nam je neki civilizacijski pomak?!

O spomeniku ubijenoj djeci Prijedora ni ne sanjajte. Jer nomenklatura, jer vlast jeste takva da nema saosjećanja. Ona bi da ništi, laže i zabranjuje.

Dan mraka umjesto Dana bijelih traka

Sjetite se samo, ako ste zaboravili: u Prijedoru je prošle godine šef odbornika SNSD-a Dragoslav Kabić tražio kažnjavanje organizatora Dana bijelih traka uz obrazloženje da je manifestacija “bošnjačka propaganda”. Po mišljenju visokog funkcionera najjače stranke u RS-u, ubistvo djece i Dan koji se uzima kao početak masakra nad nesrbima je nešto što treba da se sasiječe u korijenu (sic!). A to je, nemojte se smesti, predominantan narativ. I nije ovaj političar jedini. Nažalost.

Sjetite se kako zvanične vlasti u Prijedoru slave ne Dan bijelih traka nego nekakav Dan oslobođenja grada.

Zapitajmo ih onako ljudski: je l’ to dan kada ste legalizovali ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djeteta, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Je l’ to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Je l’ to dan kada su vam monstrumi postali heroji i “branioci”?

Je l’ to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Je l’ to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršave, a oko ruku bijele trake kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Je l’ to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan-danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Je l’ to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Je l’ to dan od kojeg vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote ne smiju da kažu odakle su?

Je l’ to dan kada ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, partizanskim tekovinama i onako đuture upisali se u četnike krvoloke?

Je l’ to dan kada su djeca umjesto na raspust otpremljena u smrt?

Je l’ to dan kada ste, “oslobađajući Prijedor”, oslobodili od života gotovo 4.000 svojih sugrađana?

Je l’ to dan kada ste rekli ljudima “Budite Iojalni”, a onda sebi rekli: “Pobićemo djece stotinu. I još dvoje pride. I smijaćemo se i lagaćemo i keziti gubice do neba”?

I stvorićemo na laži mjesto za život. I roditelji djece ubijene biće ubijeni. I oni koji nisu ubijeni umrijeće od boli za mrtvom djecom. I oni koji ne umru tražiće spomenik za djecu svoju. I neće ga dobiti. I svi zajedno ubijamo djece stotinu. I još dvoje pride, a reći će im da budu lojalni…

Šta li slavite i obilježavate do li svoje nemoći, bruke, jada i sramote?

Bez srama, kajanja, osude, oprosta i onog spomenika. Mislite o tome!

To je Dan mraka, a ne Dan bijelih traka!

Prijedorski geto

I ljudi koji obilježavaju Dan bijelih traka još su teško getoizirani u Prijedoru i entitetu Republika Srpska. Njihova inicijativa da se djeci – djeci – podigne dostojanstven spomenik ostala je jalova. Gradski oci ćute jednako kao što ih je većina ćutala na samrtne krike djece prijedorske.

Pa zato, kad otvorite Kozarski vjesnik, zapravo otvarate istinski poster RS-a i Prijedora. I drugog postera neće biti dok grad i entitet spomenik ubijenoj djeci ne podignu! To je jedini pravi put oprosta i pomirenja. Bez toga je sve farsa, a farsa je i ovakav život posljednjih 27 godina.

I danas bi makar 102 osnovca prijedorska trebalo da podignu ruke visoko put neba i u rukama 102 ruže za svoje vršnjake. Da se nikada više ne ponovi!

A mi odrasli možemo da tražimo oproštaj i svojim djelima pokušamo da svjedočimo obnovi ljudskosti. U protivnom, neće nam nikad oprostiti:

1. Alagić Sulejman (17 godina)

2. Ališić Anel (15)

3. Ališić Muhamed (17)

4. Bačić Elvisa (11)

5. Bačić Ernest (3)

6. Bačić Ferida (13)

7. Bačić Jasmin (8)

8. Bačić Nermin (13)

9. Bačić Nermina (6)

10. Bačić Sabahudin (13)

11. Bačić Semir (5)

12. Bačić Sudbin (17)

13. Bačić Refika (5)

14. Bačić Zikret (16)

15. Bačić Zikreta (10)

16. Bašić Maida (12)

17. Bašić Enver (15)

18. Behlić Anel (1)

19. Behlić Ermin (16)

20. Behlić Ermin (16)

21. Behlić Senadin (9)

22. Bešić Edin (15)

23. Bešić Kemal (15)

24. Blažević Suad (17)

25. Brdar Emsud (16)

26. Brdar Jasmin (16)

27. Brdar Samir (15)

28. Čaušević Edin (16)

29. Čaušević Emir (16)

30. Dedić Damir (16)

31. Dedić Elvis (17)

32. Dolić Vjekoslav (16)

33. Duračak Džemal (16)

34. Duratović Enes (17)

35. Duratović Halid (15)

36. Dženanović Ajdin (8)

37. Dženanović Alen (4)

38. Dženanović Idriz (15)

39. Dženanović Maida (17)

40. Đonlagić Fehim (17)

41. Ejupović Edis (17)

42. Forić Amir (11)

43. Forić Mirsad (17)

44. Habibović Almir (17)

45. Hadžić Jasim (17)

46. Hajrudin Jasmin (17)

47. Harca Miroslav (17)

48. Hegić Fahrudin (16)

49. Hegić Fikret (17)

50. Hodžić Alija (17)

51. Hopovac Adis (5)

52. Hopovac Ibrahim (7)

53. Horozović Nermin (11)

54. Horozović Nermina (15)

55. Hrnić Zlata (15)

56. Jakupović Armin (14)

57. Kadić Dževdet (17)

58. Kadić (Abdulah) Edin (17)

59. Kadić (Dževad) Edin (18)

60. Kadić Elvis (15)

61. Kadirić Admir (17)

62. Kadirić Fahrudin (16)

63. Kadirić Nedžad (16)

64. Kadirić Sanel (14)

65. Kadirić Suad (17)

66. Kaltak Almir (16)

67. Karagić Amir (15)

68. Karagić Jasmin (15)

69. Karagić Samir (17)

70. Karagić Elvir (16)

71. Kenjar Muhamed (10)

72. Mahmuljin Faruk (17)

73. Mahmuljin Midhat (16)

74. Marošlić Almir (15)

75. Matanović Ervin (16)

76. Matanović Goran (14)

77. Matanović Zoran (17)

78. Matanović Predrag (17)

79. Mešić Elvedin (17)

80. Mlinar Luka (15)

81. Muhić Nedžad (17)

82. Mulalić Emira (5)

83. Osmanović Muharem (17)

84. Pašić Sakib (16)

85. Poljak Ilijaz (17)

86. Pranjić Krešimir (14)

87. Ramulić Kemal (17)

88. Redžić Almir (14)

89. Redžić Namir (3)

90. Redžić Vahid (8)

91. Rizvanović Elvis (14)

92. Salihović Mithed (15)

93. Selimović Elvir (17)

94. Sječić Edin (17)

95. Softić Velid (tri mjeseca)

96. Švraka Mirsad (17)

97. Talundžić Almir (17)

98. Tatarević Amir (17)

99. Tukerić Stipo (14)

100. Vojniković Sanel (15)

101. Zulić Admir (17)

102. Žerić Armin (17)

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera