Ultramaraton Vukovar – Srebrenica: Dušu ili imaš ili nemaš

Ultramaraton, Vukovar, Srebrenica
Ultramaratoncima se često na pojedinim etapama pridruži više drugih trkača, posebno na prvoj i posljednjoj (Ustupljeno Al Jazeeri)

U subotu iz Vukovara, s Ovčare, mjesta stradanja brojnih građana koji su ostali zatočeni u okruženom gradu u agresiji na Hrvatsku 1991. godine i ubijeni poslije na toj farmi od postrojbi tadašnje Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih formacija i dobrovoljaca, po osmi puta u subotu kreće Ultramaraton Vukovar – Srebrenica.

Pet stalnih ultramaratonaca, kojima će se na prvoj etapi do Vinkovaca pridružiti 15 do 20 trkača, u idućih će pet dana prijeći ukupno 227 kilometra, prosječno 46 kilometara po danu, kako bi i ove godine utrčali u Potočare, na obljetnicu najvećeg genocida počinjenog u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

Klanjanje žrtvama, ali i slavlje života

Tom će se utrkom tako po osmi puta simbolično povezati, kako kažu u Vijeću bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, organizatoru događaja, Vukovar kao prva žrtva agresije na Hrvatsku u prvoj polovici 90-ih godina i Srebrenica kao posljednja žrtva agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Bećirović: Teško bi bilo bez mjesta kroz koja trčimo

Ekrem Bećirović voditelj je projekta Ultramaraton Vukovar – Srebrenica već osmu godinu koliko, navodi, na ovaj način ukazuju na zločin i genocid koji se dogodio u Srebrenici i Vukovaru.

‘Na neki način, koracima odajemo počast žrtvama. Nismo vezani niti za jednu naciju, želimo skrenuti pozornost na sve žrtve na ovim prostorima. Išli smo čisto simbolično da povežemo Vukovar, kao prvu žrtvu agresije na Hrvatsku, i Srebrenicu, kao na posljednju žrtvu agresije na Bosnu i Hercegovinu i, u ovom slučaju, na Bošnjake.’

Sve, navodi, ide po planu – trkači su postignuli kondiciju, a radi se o ljudima s velikim iskustvom, koji u nogama imaju puno pretrčanih kilometara.

‘Tako da ne vidim nikakvih problema da se taj zadatak neće izvršiti, kao što se izvršavao svih sedam godina prije ovog posljednjeg ultramaratona.’

Trči se u dionicama Vukovar – Vinkovci, Vinkovci – Brčko, Brčko – Janja, Janja – Zvornik, Zvornik – Srebrenica, a svako od tih mjesta, ističe, pomaže im svojim doprinosom.

‘Vukovar nam, recimo, osigurava spavanje, doručak, večeru… Vinkovci nas odlično dočekaju, imamo dobar smještaj, čak se bazen koristi i sve, znači ta logistika, da kažemo, kompletna. Janja, Zvornik i, na kraju, Srebrenica. Bez toga mi bi praktički teško mogli, to je projekat koji traži dosta novaca. Imamo u svim tim mjestima osigurano sve.’

Trči ponovno stalna ekipa, od kojih su trojica hrvatski veterani i invalidi rata – Duško Štrbac, Elvir Rakipović, Robert Kasumović, Dražen Ćućić, te slovenski ultramaratonac Zmago Horvat. Horvat trči već treću godinu zaredom. Kad je prvi puta doznao za to, kaže, bila mu je velika želja, nešto ga je vuklo da sudjeluje i, uz pomoć prijatelja Štrpca, to mu se ostvarilo. Smatra to velikom časti.

“Svi mi smo dužni tim ljudima, jer to što se tamo desilo, to je neviđena grozota i svake godine sve više me strah kad dođem tamo, jer svake godine sve više shvaćam širinu svega toga i strahotu šta se tamo desilo. Teško je to opisati – u životu čovjek svašta može steknuti i postignuti, jedino ne možeš dušu, to ili imaš ili nemaš. I nas pet prijatelja to imamo – mada tamo se mi klanjamo mrtvima, ali nas pet u stvari time slavimo prijateljstvo, slavimo život, slavimo sve dobro”, kaže Horvat.

I to, kaže, traže gdje god da dođu – što zračiš, to privlačiš. Gdje god prolaze na tom putu, navodi, žele vidjeti dobro u ljudima i to se ostvaruje.

‘Svako ima svoju priču, što ga vuče i gura’

“Nas putem ljudi dočekaju, cijela sela izađu, postavi se stol, nude nam kavu, lubenice, i da znate kako su sretni kad daš nekom majicu ili nešto. To je nešto neopisivo, to su stvari koje ostanu u tebi zauvijek, to je za duge zimske večeri, da se imaš čega sjećati, da ti grije dušu i srce. Ove godine će biti izuzetno teško, jer smo svi nešto povrijeđeni, prije mjesec dana Duško i ja trčali smo 100 kilometara… Ali, mi smo kao jedan, pet prijatelja u stvari, jedna duša, jedno srce, nema takmičenja, pomažemo si.”

Kakve god temperature u srpnju bile, ističe, ništa ih kaže ne može i neće zaustaviti da stignu u Potočare.

“Jer, svatko od nas ima neku svoju priču što ga gura, što ga vuče, a zajedno se stvori neka zajednička energija, grupa – to je kao pčele, mravi imaju tu zajedničku inteligenciju, tako i mi to stvorimo i idemo. Koliko god mogu trčati, toliko dugo ću se vraćati. Kad dođeš tamo, kad upoznaš to sve, pogotovo oni ljudi što nisu s nama, ali u mislima će biti s nama”, zaključuje Horvat.

No, radi se o vrlo zahtjevnom pothvatu – trči se pet dana, gotovo uvijek po velikim vrućinama. Elvir Rakipović kineziolog je po struci i zadužen za stanje i potrebe trkača što se tiče spremnosti. Fizički, kaže, treba biti spreman, i to je najvažnija stvar – koordiniraju se kako bi provjerili tko je koliko utreniran, a trenirati se mora cijele godine, da se po takvim temperaturama u pet dana istrči 227 kilometara.

Teškoće trčanja od tri do blizu šest sati

Bitna je i vitaminizacija, elektroliti, magnezij, aminokiseline i slično, u čemu pomaže organizator, a s trkačima u pratećoj ekipi ide i liječnica, Rakipovićeva supruga. Svaki dan trči se, ovisno u dužini dionice, od tri do šest sati, a u tom dugom periodu, zbog trenja odjeće i slično, javljaju se i rane koje svakodnevno treba sanirati.

Ultramarton, Vukovar, Srebrenica
Bez pomoći ljudi i mjesta kroz koja trče, kaže Bećirović, bilo bi teško jer je ultramaraton projekat koji traži dosta novaca

“Trči se po vrućinama, tempo nam je odmjeren, trudimo se da svaki dan krenemo ujutro u 7:00 sati, osim prvog dana, kad krećemo s Ovčare u 9:00 sati, i to je najkraća dionica, iznosi 31 kilometar, s time da nam sljedeći dan dolazi dionica od 54 kilometara. Znamo da klasični maraton iznosi 42 kilometra i 195 metara i ljudi se mjesecima pripremaju da bi mogli jedan maraton istrčati, a ne ovo što mi u prosjeku preko pet maratona istrčimo u pet dana.”

I sama kineziološka struka, ističe, kaže da ne treba trčati takvu utrku na temperaturi kad je 27 i više stupnjeva, no ističe da su trojica od njih sudionici rata. koji znaju i pamte što je bilo u Vukovaru i Srebrenici.

“To je viša sila, period godine kakav je, mi imamo svoj cilj i stvarno smo fizički spremni. Supruga jako pomogne kao liječnik, pazi se na nas. Okrijepu radimo otprilike svakih pet kilometara – uz pratnju policije, imamo i prateće vozilo, koje ide uz nas, stane po našem dogovoru pet kilometara, mi popijemo vitaminske mineralne napitke, elektrolite, pojedemo komadić banane ili već nešto na što smo navikli, i to je ono što nam bitno olakša trčanje.”

Obilježavanje širom Hrvatske

U Hrvatskoj se obljetnica tragedije u Srebrenici ne održava samo u Zagrebu i uz ultramaraton.

Harun Omerabašić, ispred Koordinacije županijskih Vijeća, Vijeća Grada Zagreba i predstavnika za županije bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatkoj, kaže kako se obilježavanje održava od više gradova u Istri, preko Rijeke, sve do Dubrovnika na jugu i na istoku Hrvatske, u svim gradovima gdje postoji zastupljenost Bošnjaka u Hrvatskoj, a također i komemoracijom u Hrvatskom saboru.

‘Programi su razni, najčešće je to okupljanje na nekoj javnoj površini, nekom trgu, gdje se želi jednom šetnjom s obilježjima genocida – majicama, transparentima i slično – probuditi javnost i dati do znanja što se dogodilo prije sada već 24 godine, s porukom da ne nikad, nigdje i nikome ne ponovi’, kaže Omerbašić.

Pritom se, objašnjava, uvijek obilježava ranijih datuma nego što je sama obljetnica tragedije 11. srpnja, jer se ne želi da se ulazi u termin glavne komemoracije u Srebrenici.

Osim toga, mnogi iz Hrvatske svake godine putuju u Srebrenicu, pa se želi izbjeći da im se onemogući sudjelovanje na jednom ili drugom mjestu.

Bošnjacima se, navodi, uvijek u obilježavanju pridruže brojni drugi, pa i strani građani.

To je, ističe, ljudska tragedija, koja nije ograničena samo na nacionalnu tragediju Bošnjaka, već pogađa cijelo čovječanstvo.

Radi se, navodi, o povezanosti u tragediji, a upravo je Ultramaraton Vukovar – Srebrenica nit poveznica koja povezuje dva mjesta zločina, koja su udaljena svega 200 kilometara jedno od drugog.

Srebrenica je, kaže, vrlo blizu Hrvatske, pa i samog Zagreba.

‘I upravo želimo ljudima približiti da se to vrlo blizu dogodilo, da se to nedavno dogodilo, da se dogodilo ljudima koji su bili susjedi, komšije, možda živjeli na istom području.’

Svi istrče 227 kilometara

Pauze, navodi, nisu dugačke, ali su točno isprogramirane, koliko im treba da bi svaki dan mogli uspješno istrčati dionicu. No, ističe, ni pratećoj ekipi nije lako tolike sate po vrućini biti u automobilu, stoga je iznimno važno prisustvo liječnika.

“Samo bih naglasio da smo mi specifični, naša grupa, jer ima dosta utrka koje se trče štafetno, gdje trkači ne istrče cijelu dionicu, nego se mijenjaju, jedan trči pet kilometara, pa drugi deset, i tako dalje. Mi smo ekipa koja stane na strartu i svih 227 kilometara svaki od nas otrči. Tu se radi o homogenoj ekipi jer, recimo, netko tko je spremniji od nas pet, taj ne može trčati svojim tempom koji je njemu najpogodniji, znači nekad je puno teže trčati sporijim tempom od onoga na koji ste spremni, ali mi smo tako homogena grupa da u biti odradimo svaku dionicu tempom najslabijeg trkača u tom trenu, kako bi se došlo do cilja”, zaključuje Rakipović.

Armin Hodžić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, kaže kako su ove godine pokrovitelji ultramaratona zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, ali i članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Šefik Džaferović.

“Tu je još svakako važno napomenuti niz lokalnih jedinica, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini, na ruti na kojoj je kreću maratonci, koji uvijek izađu u susret, pomognu, ponude smještaj maratoncima i osoblju, omoguće ručak, vitamine i sve ostalo što je potrebno da ti ljudi trče tom rutom. Oni su svakako jedan važan kotačić u realizaciji ovog projekta.”

Gostovanje Nedžada Avdića

Uz ultramataron, druge dvije najvažnije manifestacije kojima će Zagreb obilježiti 24. godišnjicu genocida u Srebrenici, kaže, je komemoracija 8. srpnja u zagrebačkoj džamiji, na kojoj će Nedžad Avdić, koji je preživio strijeljanje u Srebrenici, održati predavanje. Čeka se službena potvrda od Grada da će se drugu godinu zaredom na fontanama kod Nacionalne sveučelišne biblioteke projicirati Cvijet Srebrenice.

Hodžić je vrlo zadovoljan sudjelovanjem i drugih zajednica u obilježavanju obljetnica genocida u Srebrenici. Kaže da se radi o nečem o čemu se ljudi ne razilaze mnogo u mišljenjima i što je izvan politikanstva.

“Uvijek dođu i visoki gosti, predstavnici državnih i vjerskih institucija, mnogi veleposlanici i tome slično, dakle ljudi se odazovu. Isto tako i građani, kada se obilježava ovakvo nešto na otvorenom, kao što je, recimo, emitiranje Cvijeta na fontanama, u velikom broju nam se priključe. Tako da mislim da je genocid u Srebrenici civilizacijska tragedija, za koju ljudi imaju senzibiliteta i svjesni su što ona znači, svjesni su da je obilježavanje i sjećanje na nju u stvari nužno, kako se, ne daj Bože, tako nešto više nikad ne bi ponovilo, ne samo na ovim prostorima, već i šire”, zaključuje Hodžić.

Izvor: Al Jazeera