Ulje na platnu u bespilotnim letjelicama

Poruke koje Ana i Marino šalju ukazuju na potrebu temeljnog preispitivanja predrasuda (Mihajlo Ili?)

Potraga za dve autonomne bespilotne letilice HISTRION 108 i HISTRION 110, u vodama Kvarnerskog zaliva, zvanično je prekinuta nakon sedam dana. Letilice su lansirane u stratosferu 12. oktobra u popodnevnim satima sa Svemirske luke Herman Potočnik u Puli, nakon više od dvadeset dana čekanja povoljnih klimatskih uslova.

Ipak, ni tog dana nije sve išlo kako treba – sa lansiranjem se kasnilo čak 63 minuta jer su članovi Astronomske udruge Vidulini morali da dobiju potvrdu kontrole leta pulskog aerodroma o bezbednosno povoljnoj situaciji. Za to vreme je došlo do promene klimatskih uslova, letilice su dostigle visinu od gotovo 40 kilometara, što je 3000 metara više od maksimalnog limita i što je, uz intenciju vetrova u stratosferi ka istoku, uslovilo da pri povratku na Zemlju, umesto u predelu Čepić Polja, završe u moru između Cresa i Istre.

Marino Tumpić, voditelj Istarskog svemirskog programa Astronomske udruge Vidulini, mišljenja je da su morske struje odnele letilice prema području Venecije i nada se “filmskom završetku sa srećnim krajem”: da će ih neko, brodom ili uz obalu, pronaći i timu ljudi koji su radili na projektu poslati dobre vesti.

Tome se nada i Aleksandra – Ana Mikarić, slikarka iz Leskovca, grada na jugu Srbije. Teretni prostori oba HISTRION-a, osim što su bili ispunjeni istraživačkim uređajima i komunikacijskom tehnikom koja je u realnom vremenu slala podatke o prilikama unutar i izvan letilica, nosili su još jedan dragoceni tovar: dvanaest Aninih ulja na platnu.

Otkud umjetničke slike u svemirskim letjelicama?

Ana Mikarić o svom susretu sa Marinom Tumpićem kaže da se desio “baš onako kako velike i značajne stvari u životu biraju da se dogode”. Slučajan ili ne, taj susret je iznedrio neobičnu saradnju temeljenu na ideji da umetnost može da oplemeni nauku, a prvobitno zamišljen srećan završetak ove priče predviđao je da slike, koje su boravile u okruženju smrtonosnom za čoveka, budu izložene za javnost nakon povratka na Zemlju.

Istarski svemirski program

U projekat Istarskog svemirskog programa – Prvog hrvatskog svemirskog programa, koji vodi Marino Tumić sa svojim najbližim saradnicima: Gabrijelom Ermanom, Ivicom Lađarevićem i Nenadom Perkovićem, uključeno je pedesetak članova i saradnika Astronomske udruge Vidulini – od učenika i studenata, preko tehničara i inženjera, do magistra i doktora znanosti.

U okviru ovog programa osmišljene su letilice HISTRION 108 i 110, koje su namenjene za let u područje bliskog svemira da bi prikupljale i na Zemlju slale informacije o temperaturi, vlažnosti, atmosferskom pritisku, stepenu zračenja, magnetnom polju. Takođe beleže brzinu, akceleraciju i usmerenost letilica po sve tri ose, uz mikro-kamere čiji je zadatak da snime zvuk i video tokom trajanja istraživačkih misija. Na ovim letilicama je radilo gotovo 150 ljudi:

“Istarski svemirski program 2021. godine završava sa realizacijom svog desetogodišnjeg plana. Za sledećih deset godina plan je da, kroz konkretne projekte koje ćemo realizovati sa više partnera, naše letjelice odu dalje od Zemlljine orbite”, poručuju iz Astronomske udruge Vidulini.

“Svako od svojih dela promišljala sam dugo i svako od njih 12 ima sopstvenu priču i poruku. Birala sam motive za koje verujem da kriju tajnu odakle dolazi nama poznat svet – od onog da smo samo misao u glavi nekog vanzemaljca, preko umetničkih dela koja nas vrebaju dok snevamo mirnim snom zemaljskim, zatim majanskih motiva koji za mene jasno ukazuju na vanzemaljski svet koji nam prethodi i neizbežnih figura iz Vinče koje svojim oblicima svedoče o postojanju bića drugačijih od ljudi, do obrisa Belog anđela sa freske u manastiru Mileševa, kojim je pre pedeset i sedam godina u prvom satelitskom snimku Evropa pozdravila Ameriku šaljući poruku mira među kontinentima, i isti signal kasnije poslala u kosmos prema mogućim vanzemaljskim oblicima života”, objašnjava Ana Mikarić.

Nauka, tehnologija i tehnika ljudskom biću omogućavaju fantastičan pristup njegovom iskonskom htenju – radoznalosti:

 “Istražiti i razumeti svemir, čiji smo i sami deo, te omogućiti ljudima bolji svet, imperativ je te naše, dječje, radoznalosti”, smatra Marino Tumpić. Po njemu, ulja na platnu koja su putovala bespilotnim letilicama simbolički su oplemenila nauku:

“Jednoga dana, u dalekoj budućnosti, na srpsko-hrvatskom modulu ljudske nastambe na Mjesecu ili Marsu, zidove će zasigurno krasiti pokoje važno umjetničko djelo. Smatramo kako bi upravo ove slike našim potomcima mogle pokazati koliko smo znali biti djeca znanosti i umjetnosti igrajući se idejama, samo mali korak podalje od nečovječnosti koju smo na Balkanu svi proživjeli nekoliko puta”, kaže Tumpić, i dodaje da je umetnost oduvek bila korak iznad:

“Tijekom povijesti osvajači su prisvajali umjetnine osvojenih. Ove umjetnine Ane Mikarić su, u kontekstu lansiranja u bliski svemir, koracima daleko od osvajača i osvojenih. One su naš obol, obol Čovjeka na putu homo sapiensa prema zvijezdama.”

Poruke koje Ana i Marino šalju saradnjom na ovom projektu veoma su važne jer ukazuju na potrebu temeljnog preispitivanja predrasuda prisutnih u oba društva – i hrvatskom, i srpskom:

“Sam(i) ispod zvijezda, spoznati sebe, shvatiti ljepotu malenih kuglica znanja kojima raspolažemo, a istovremeno stremiti kozmičkom – nemerljivo velikom – oceanu znanja koji nam je nepoznat, od čovjeka u pravom smislu čini Čovjeka. Shvatiti čak i bezmjerno mali dio kozmičkog oceana za sobom povlači razumijevanje ljudskog debilizma u ponašanju prema sebi i drugima. Oni koji streme zvijezdama nikad ne bi ratovali”, uveren je Marino Tumpić.

“Svi smo mi jedno”, kaže Ana, koja svemiru, kao i svetu, kroz svoje slike ukazuje na mir, sklad i ljubav sa onim ko smo, odakle dolazimo i gde nakon boravka na ovoj planeti odlazi naš duh:

“Ukazujem na promišljanje sebe i svega oko sebe. Za mene ovaj projekat dolazi sasvim spontano i prirodno, potpuno usklađeno sa mojim viđenjem života i sveta. Dolazi kao podsticaj i sigurni znak nekome ko se bavi bilo umetnošću, bilo naukom, da vizionari uvek imaju svoju priliku”.

Izvor: Al Jazeera