Oglasi

Ukrajina: Različita viđenja bolje budućnosti

Dok se s obje strane granice grupiraju vojne snage, na istoku Ukrajine se produbljuju razlike identiteta iz prošlosti.

Dok se vojne snage razmještaju na istočnoj granici Ukrajine s Rusijom, u tom dijelu države živi se u neizvjesnosti i podjelama. Ukrajinci i Rusi imaju jednako lošu ekonomsku svakodnevicu, ali bolju budućnost vide drugačije.

Međutim, i među samim Rusima različita su viđenja izlaza iz te situacije - jedni spas vide u Rusiji, a drugi su za preuređenje Ukrajine. Novinar Al Jazeere Vladimir Bobetić posjetio je grad Janikijevo, gdje je rođen smijenjeni predsjednik Viktor Janukovič.

Ovdje se govori ruski i većina stanovnika smatra se Rusima. Grupa starijih građana, okupljenih kod spomenika Lenjinu, znatiželjna je u vezi s pojavom kamera u njihovom gradu. Govore da su za vrijeme Janukoviča imali stabilnost, da nove vlasti nemaju sluha za istok i jug Ukrajine i da im teroristi prijete. Na pitanje koji teroristi - nemaju odgovor.

"Ovo je moj unuk i nisam sigurna za njegovu budućnost. Dok smo imali našeg predsjednika, bili smo sigurni, bez obzira na to je li bio dobar ili loš. Bio je legalno izabran. Većina Ukrajinaca glasala je za Janukoviča. Imali smo stabilnost i bila sam sigurna u sutrašnjicu", kaže Olga iz Janikijeva.

Federalizacija, a ne podjela

Ipak, dio ovdašnjih Rusa misli kako bi se Ukrajina trebala federalizirati, nikako cijepati, a ponajmanje da se istok zemlje pripoji Rusiji.

"Tražim referendum u cijeloj Ukrajini o federalizaciji države, na kojem će svaki građanin reći je li za federalizaciju ili protiv nje. Većina stanovnika Janikijeva govore ruski i žele da Rusija dođe i uzme ih pod okrilje. Ali, ljudi koji dolaze na ovaj trg s ruskim zastavama ne predstavljaju mišljenje cijelog naroda", naglašava Nikolaj.

Dvadesetak kilometara dalje je Šahtarsk, koji je u SSSR-u bio grad rudara i nekoliko velikih rudnika uglja. Danas radi samo jedan.

"Nalazimo se u jednom od 50 rudnika u gradu Šahtarsku, nedaleko od Donjecka. Reč je o divljim rudnicima, iz kojih lokalno stanovništvo vadi ugalj. Ove rudnike ne kontroliše niko. Naravno, ne kontroliše ih ni država. Koliko je cela situacija suluda možda najbolje govori i to da smo i sami ušli u ovaj rudnik bez ikakvog obezbeđenja i zaštitne opreme i nalazimo se na tridesetak metara dubine", javlja Bobetić.

Opasan rad u rudnicima

Rad u tzv. kopenkama kontroliraju lokalni moćnici. Porez ne plaćaju, kao ni doprinose radnicima. Primaju samo plaću u kešu, i to 6000 grivni, što je blizu 400 eura. O sigurnosti i uvjetima rada se ne pregovara.

"To je veoma opasan posao. Niko ne broji ljude koji poginu u kopenkama. Niko i ne zna jesu li poginuli dok su radili. Svako ko radi u državnom rudniku kada se povrijedi dobije novac od države, ako pogine novac dobije porodica. Ako poginete, tijelo bace u močvaru", rekao je Dima, jedan od rudara.

I u Šahtarsku većinski su Rusi. Misle da bi bilo bolje s Rusijom te kažu kako bi tako barem imali kome prodati ugalj, koji se sada većim dijelom uvozi iz Poljske, jer je jeftiniji.

"Zašto bi nas Rusi osvajali, pa ovdje smo svi za Ruse. Svi bi ovdje željeli da se priključimo Rusiji. Šta imaju u zapadnoj Ukrajini? Ništa, samo krompir", smatra rudar Vladimir.

I dok se s obje strane granice grupiraju vojne snage, na istoku Ukrajine se produbljuju razlike identiteta koje Rusi i Ukrajinci vuku još iz prošlosti. Posljednja dešavanja samo su na svjetlo iznijela stare podjele.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.