Ukrajina je tek početak

Piše: Samuel A Greene

Kada su se ruski, ukrajinski, njemački i francuski lideri okupili u Minsku da traže primirje za istočnu Ukrajinu koje će trajati, suočili su se s ovom teškom istinom: Ukrajina je samo početak. Geopolitički sukob Evrope i Rusije traje godinama. I jedini način da Evropa preživi ovaj zastoj je da promijeni Rusiju.

Kako bismo razumjeli zašto, isprobajmo jedan misaoni pokus. Može li Evropa biti prosperitetna i sigurna u skorijoj budućnosti ako se Kinom bude upravljalo na način kako se njome danas upravlja? Kina je diktatorska zemlja, koja ograničava svoje građane i zastrašuje svoje susjede, što je u velikoj mjeri slično onome što Rusija radi.

Geopolitički sukob Evrope i Rusije traje godinama.

Pa ipak, Kina ne predstavlja nikakvu prijetnju za prosperitet i sigurnost Evrope. Mi koristimo tehnike uvjeravanja i prisile protiv prijetnji iz Pekinga. Ali, mi također razumijemo da se Kina, kao jedna od najvećih trgovinskih sila koja se dobro integrirala u globalno tržište, razvija kad i mi.

Iako je korumpirana i diktatorska, Narodna Republika Kina ovisi o snazi zapadnih institucija koje podržavaju uzajamno korisne poslove, dobro upravljanje, vladavinu prava i prava vlasništva. Iako ne žele da se naše institucije prošire, Kina nema interesa da one propadnu.

Potpuno različit model

Nažalost, isto se ne može reći za Rusiju, koja ostvaruje profit putem potpuno različitog modela. U zemlji u kojoj je efikasnost rijetka pojava, bogati su naučili profitirati od neefikasnosti. Čak su i ruski najprofitabilniji izvozni resursi neefikasni, kao i čitava ekonomija. Rezultat toga je da veliki broj superbogatih Rusa – bilo da su to oligarsi ili birokrati o čijim smo bankarskim računima u švicarskoj podružnici HSBC banke nedavno čitali – ne stvaraju vrijednost, nego jednostavno stvaraju dodatnu zaradu bez proizvodnje vrijednosti.

Nakon što su prisvojili profitabilnu podlogu na ruskoj političko-ekonomskoj sceni, oni stvaraju bogatstvo za sebe tako što crpe profit iz državnog budžeta, korporativnih bilansa stanja i džepova potrošača.

U zemlji u kojoj je efikasnost rijetka pojava, bogati su naučili profitirati od neefikasnosti.

“Traganje za rentom” na tom nivou zahtijeva sistem u kojem oni na vrhu nemaju odgovornosti prema biračima, nadzornim tijelima i dioničarima. Iako su naše institucije daleko od savršenih, naša ekonomija i politika su izgrađene na veoma različitoj logici, logici koja teži ka većoj odgovornosti, a ne manjoj, i koja traži da iskorijeni neefikasnost, a ne da profitira od nje. Zato je Rusija povela rat – kako bi spriječila Ukrajinu da uđe u evropski ekonomski prostor; gdje evropski zakoni vladaju, “traganje za rentom” ne može prevladati.

SAD voli reći da se bori kako bi svijet bio siguran za demokratiju. Rusija se bori da učini svoj kutak svijeta sigurnim za korupciju. Ako je izvor sukoba nepodudarnost ruskog i evropskog sistema, jedino rješenje je da jedna strana postane sličnija drugoj strani.

Prijateljski kapitalizma

Dok prijateljski kapitalizam ima svoje pristalice na Zapadu koje obećavaju da će učiniti Evropu sličnu Rusiji, on ne može osvojiti mnogo izbora. Zapad je posebno neuspješno provodio političke i ekonomske transformacije u bivšem Sovjetskom savezu. Možemo li ovaj put biti uspješniji?

Rješenje je da se napuste stare taktike biranja pobjednika – podržavanjem mogućih reformi koje uvijek razočaraju – i početi birati pobjednike na temelju ponašanja. Pošto ruski i evropski sistemi ne mogu koegzistirati na jednom prostoru, stvarna situacija je da ruski sistem ovisi o evropskom. Ista institucionalna slabost koja je učinila Rusiju zgodnim mjestom za akumulaciju sredstava predstavlja veoma loše mjesto za njihovu zaštitu.

Ali, pošto bi izgradnja vladavine prava u Rusiji okončala “traganje za rentom”, superbogati su otkrili da im se više isplati da sudjeluju u “rješavanju sukoba nadležnosti”, zarađujući svoj novac u Rusiji i štiteći ga u Evropi. Prema tome, snažne evropske institucije – njeni zakoni i sudovi, njene banke i tržišta – dopustile su ruskim prijateljima kapitalizma da oslabe svoje vlastite institucije kod kuće.

Zapad je posebno neuspješno provodio političke i ekonomske transformacije u bivšem Sovjetskom savezu.

To ne mora biti tako. Angela Merkel i Francoise Hollande, nakon Minska, trebali bi otići u Brisel i početi raditi na propisima. Trebali bi usvojiti zakone, poput Četvrte direktive za borbu protiv pranja novca, kojom bi se identificirali vlasnici svih većih sredstava, prateći porijeklo i odredište novca koji teče u i iz tržišnog kapitala, nekretnina, holding kompanija… Donošenje ovih zakona i ulaganje u njihovu provedbu dobar je prvi korak kako bi se osiguralo da se, kako bi se zaštitili evropski zakoni, ruska sredstava moraju zaraditi prema evropskim pravilima.

Kada sukobi u Ukrajini prestanu, sukob između Rusije i Evrope će se nastaviti. Poruka Moskvi i vladama njenih istočnih susjeda bi trebala biti jasna: Evropa vjeruje u svoje institucije i ona ih je spremna braniti, nastoji ih proširiti i neće dopustiti da ih iskorištavaju oni koji ih žele oslabiti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera