Ujedinjeno Kraljevstvo se balkanizuje, Irska raste u diplomatsku silu

A sign from Border Communities Against Brexit is seen on the borderline between County Cavan in Ireland and County Fermanagh in Northern Ireland near Woodford
'Zaštita Irske postala je aksioma u pregovorima sa Ostrvom', piše autorica (Reuters)

Mnogi su likovali što će se Evropska unija raspasti kada se Britanija iz nje izdvoji, ali sve je izvesnije da se u ovom trenutku odigrava upravo obrnut proces. Pregovori sa odlazećim partnerom podstakli su Evropsku uniju da zbije svoje redove, podseti se konkretnih razloga zbog kojih je nastala i principa koje mora da brani. Partner koji je lakomisleno potegnuo razvod braka, organizujući referendum na lažnim premisama i olakim obećanjima, snosiće dugoročne posledice.

U nekoj bližoj budućnosti, kada se najzad budu sveli računi, Bregzit bi mogao da uđe u udžbenike kao prekretna tačka koja je doprinela krahu političke, ekonomske, pa i teritorijalne celovitosti Ujedinjenog Kraljevstva. Evropska unija će se možda jednom i raspasti, ali za to neće biti kriv Bregzit. Ako nisu umele ni htele da pokažu solidarnost sa milionima izbeglica sa Bliskog istoka, zahteve Republike Irske sve članice podržavaju. Zaštita Irske postala je aksioma u pregovorima sa Ostrvom. Izgleda da će EU pre dozvoliti da čitav britanski projekat u vezi sa razvodom neslavno propadne nego da jednoj svojoj maloj članici okrene leđa.

Razdvajanje ‘dvije Irske’

“Bregzit znači Bregzit” rečenica je premijerke Tereze Mej, koja je bivšu ministarku unutrašnjih poslova i nekadašnju mlaku zagovornicu uslovnog ostanka u evropskoj porodici iznela u orbitu tvrdih zagovornika raskida sa EU-om. Političari Ujedinjenog Kraljevstva, opčinjeni starom, moćnom imperijom, olako su prenebregli mnoge ključne stvari koje ovu krilaticu čine neupotrebljivom u realnom životu. Ali, pre svega su zaboravili na Irsku, još jedno podeljeno ostrvo, na kojem se nalazi jedina kopnena granica UK-a sa EU-om, monarhije sa republikom, neuralgična tačka razdvajanja “dve Irske”.  

U poslednjoj rundi pregovora, posle petodnevnog dramatičnog natezanja, postignut je, kako su izneli pregovarači, “znatan napredak”. Velika Britanija pristala je na to da jedan deo njene teritorije, Severna Irska, ostane “regulatorno usklađen” sa Evropskom unijom, odnosno Republikom Irskom.

Šta ta floskula uvijena u diplomatske oblande zapravo krije u sebi i zašto je ona izazvala toliku političku buru na Ostrvu, razjedinjujući još više posvađane političare? 

To, prema irskim izvorima, znači da će na jednom delu britanskog područja (Severna Irska) biti zadržani propisi koji se odnose na zajedničko evropsko tržište i carinsku uniju slični onima koji su sada na snazi kako u regulatornom smislu ne bi bilo razlike u odnosu na pravila u Republici Irskoj, odnosno Evropskoj uniji.

Vlada Republike Irske više puta je odlučno ponovila da ne pristaje na ponovno uspostavljanje granice na irskom ostrvu, jer bi to značilo da se potkopava sporazum iz Belfasta iz 1998, čime su okončani problemi koji bi sa tvrdim Bregzitom mogli da vaskrsnu.

Sa druge strane, ako granica između “dve Irske” ostane “mekana”, onda to znači da će Bregzit biti bezuspešan, jer se na jednom delu Ujedinjenog Kraljevstva ne štiti granica onako kako su to bregzitovci zamislili. Danas se svi slažu da će Irska biti najtrajniji problem u ovom razvodu, a neki čak tvrde da do njega neće ni doći baš zato što se na tom putu ona “isprečila”. Dodatna muka sa “irskom formulom”, ako na nju pristanu britanski pregovarači, jeste što još sijaset regiona, gradova i gradića već traže da se njena pravila primene i na njih.

Da u poslednjoj rundi u Briselu nije došlo do “znatnog napretka” u “procesuiranju razvoda” pokazalo se samo tri dana nakon što je u Briselu zaključeno da se posle godinu dana pregovora može preći na tzv. “drugu fazu”. Vlada je požurila da obesmisli značaj irskih zahteva, pa je iz Dauning strita procurelo da u Briselu nije došlo ni do kakvog čvrstog dogovora (u vezi sa granicom između dve Irske) nego je to bila samo “izjava o namerama” i da ona nema nikakvu pravosnažnu težinu. Ministar za Bregzit Dejvid Dejvis “pojasnio” je da su obećanja o punoj regulatornoj povezanosti granice dve Irske ustvari beznačajna, podržavajući tako doktrinu Tereze Mej da “ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovori”.

Dublin ruši tvrdi Brexit

Dablin zahteva upravo suprotno: da Britanija garantuje da će poštovati dogovor iz prve faze, pa će tek onda dopustiti, zajedno sa drugim članicama EU-a, početak trgovinskih pregovora na Savetu EU-a. Sve što je dogovoreno u prvoj fazi mora biti obavezujuće, slažu se i ostale članice EU-a.

Ako se britanska vlada ne obaveže na “mekanu granicu”, blokira se do daljnjeg druga faza, za koju se svi slažu da će biti jako teška i da je za nju ostalo jako malo vremena, jer je određeno da Britanija izađe iz EU-a do kraja marta 2019.

Vladi Tereze Mej ostao je jako sužen manevarski prostor. Konzervativni severnoirski unionisti, koji joj u britanskom parlamentu osiguravaju većinu, imaju svoje zahteve. Uslov DUP-a je upravo obrnut od onoga što zahteva Republika Irska: podjednako čvrsta granica i otklon od EU-a kakav imaju i ostale teritorije unutar britanskog kraljevstva.

Britansku premijerku prati neobična politička biografija prošarana čestim preletima i oprečnim programskim smerovima. Nekada je zagovarala jaču kontrolu granica za migrante, protivila se prilivu jeftine radne snage iz EU-a, ali je, zajedno sa tadašnjim premijerom Dejvidom Kameronom, pre referenduma vodila kampanju za ostanak Britanije u EU-u. Svojevremeno je kao ministarka unutrašnjih poslova branila EU od novih kandidata i razljutila naš region kada je rekla da “Albanija, Srbija i Turska imaju siromašno stanovništvo i ozbiljne probleme sa organizovanim kriminalom, korupcijom, ponekad čak i terorizmom” te je pozivala da se EU upita “da li treba da nastavi da se širi i daje svim novim članicama sva prava koja podrazumeva članstvo”.

Kada je nevelika većina, ponesena delimično i lažnim obećanjima da će im izlaskom iz EU-a procvetati ruže, glasala za Bregzit, Kameron je dao ostavku, a njegovo mesto zauzela je Mej, bez parlamentarnih izbora, čak i bez unutarstranačkog nadmetanja. Od tog trenutka Mej je odlučila da se bori za sužavanje EU-a izlaskom svoje zemlje iz nje.

Ubeđena da je u pravu, raspisala je prevremene parlamentarne izbore, računajući da će njena Konzervativna stranka odneti ubedljivu pobedu, koja će joj omogućiti čvršću poziciju u pregovorima sa EU-om. Svoj opstanak na vlasti uprkos debaklu premijerka sada duguje maloj Demokratskoj unionističkoj partiji (DUP), čiji je program (netrpeljivosti prema LGBT pravima i osporavanju prava na abortus) u suprotnosti sa tekovinama britanske demokratije.

Godinu dana otkad su pregovori počeli Mej je slabija nego ikad jer protiv nje su konzervativniji delovi torijevaca, koalicioni partneri iz Severne Irske, opozicioni laburisti… Britanska prestonica posredstvom svog gradonačelnika Sadika Kana poručuje da London želi isti dogovor kakav bi mogla da dobije Severna Irska i podseća da su stanovnici Londona velikom većinom glasali za ostanak u EU-u.

Ni premijerka Škotske ne vidi zašto Škoti ne bi imali isti sporazum sa EU-om kakav bi mogli da imaju stanovnici Severne Irske. Njih bi mogli da slede svetski univerzitetski centri Oksford I Kembridž, čija su naučna istraživanja već znatno oslabila zbog odlaska najboljih kadrova u druge evropske i američke institucije.

Javna je tajna, međutim, da je slabost Tereze Mej njena najveća snaga. Od pada britanske vlade zaziru vladajuća elita na Ostrvu i evropski čelnici u Briselu.

Šta sledi posle Mejove ako ne još veći haos: nemoguće je u ovoj fazi odbaciti Bregzit, jer niko više za takvo nešto nema mandat, ali je isto tako nemoguće nastaviti pregovore bez saglasnosti druge strane (EU-a). Zato svi izveštačeno glume umereni optimizam mada su svesni da za to nema nikakvih opipljivih osnova.

Razloga za likovanje ima samo Republika Irska, jer prvi put “za poslednjih 800 godina Irska ima mnogo veću političku snagu od Britanije, koja mora da pristane i na ono za šta je donedavno tvrdila da je neprihvatljivo”, kako konstatuje kolumnista i urednik Ajriš tajmsa. Nije Irska preko noći postala globalna supersila već je čvrsto podržavaju sve članice EU-a, parlament i pregovarački tim Evrope. Britanija je ostala bez onih čije je savezništvo podrazumevala i na koje je uvek mogla da računa.

EU sve čvršća, Brexit sve besmisleniji

Da je Bregzit u ovakvim okolnostima promašen projekat to iz dana u dan postaje sve očiglednije. O pogubnim materijalnim posledicama tog projekta govore nezavisna istraživanja i programi: sa prvim danom Bregzita iz londonskog Sitija će u druge zemlje biti premešteno više od 10.000 službenika i direktora. Dablin i Frankfurt su prvi na listi koji će, kao već pripremljeni finansijski centri, osetiti korist od britanskog razvoda.

Uticajni američki institut napravio je analizu koja pokazuje da će Bregzit u svim dosadašnjim scenarijima (koji su u opticaju) značajno usporiti, ako ne i zaustaviti rast britanskog BDP-a, ograničiti trgovinu sa EU-om, znatno umanjiti strane investicije… Nabrajaju se i upoređuju stotine podataka i svi govore o opadanju moći Velike Britanije, pete najveće ekonomije na svetu. Bilo da se vlada prikloni jednoj od tri varijante mekanog ili da ostane pri tvrdom Bregzitu, vreme posle razvoda osetiće na svom praznijem džepu svi Britanci.

Ekonomisti, kao i političari (van Britanije) ističu da Bregzit nije “à la carte”: ili se podižu granice za migrante, robu i kapital ili će mekani graničari morati da propuštaju i ljude i robu. Ali, ako se po irskoj formuli uspostave granice unutar Velike Britanije, onda bi zaista bili u pravu oni koji su tvrdili da je Ujedinjeno Kraljevstvo na dobrom putu da se balkanizuje.

Eto možda objašnjenja najpoznatije izreke Tereze Mej: Bregzit znači balkanizaciju Britanije. Možda se zemljama zapadnog Balkana nasmeši sudbina u novonastalim okolnostima i pruži im se šansa da se evropeizuju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne održavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera