Ujedinjeno Kraljevstvo je sada propala država

Piše: Alistair Crighton

Nije moralo biti ovako. Prije manje od godinu dana, kada je Ujedinjenom Kraljevstvu prijetio raspad, jer su se škotski nacionalisti približili pobjedi na referendumu u većoj mjeri nego je to bilo očekivano, najveća imena Westminstera požurila su prema sjeveru da obećaju Škotima kako će sve biti uredu ako odluče ostati zajedno.

Škotska, na kraju krajeva, ima vlastiti parlament, koji zasjeda u Edinburghu i odlučuje o većini pitanja koja se tiču biračkog tijela, poput zdravstva i obrazovanja.

Činjenicu da je ova nacija odabrala ostati dijelom Ujedinjenog Kraljevstva možda su slavile političke klase, ali zaista veliki broj ljudi u ostatku Ujedinjenog Kraljevstva koji nije imao pravo učešća na referendumu, vidi to kao dokaz da su Škoti sretni što su dobili i jare i pare.

Nakon gubitka referenduma, Škotska nacionalna stranka (SNP) je, kako i dolikuje, trebala biti potrošena politička sila u Westminsteru, sretno se skloniti i upravljati svojim djelićem Ujedinjenog Kraljevstva iz škotskog parlamenta u Holyroodu; ostavivši „pravim“ strankama da nastave vladati dolje južno.

Dugogodišnji vođa ove stranke Alex Salmond, čak je i dao ostavku na dan objave rezultata, a njegov san o nezavisnoj naciji propao je do, u najmanju ruku, sljedeće generacije.

Drugačiji politički pejzaž

Osam mjeseci kasnije situacija je potpuno drugačija. Ujedinjeno Kraljevstvo sada ima sasvim drugačiji politički pejzaž.

SNP je uspjela gotovo potpuno potopiti konkurenciju, osvojivši 56 od 59 škotskih zastupničkih mjesta, što ih je učinilo trećom najvećom strankom u Westminsteru.

Najveće strahove Engleza, pojačane nacionalističkim naslovima u britanskoj desničarskoj štampi – da će SNP imati utjecajan položaj u Parlamentu bez većine, da će spletke sumnjivih Škota u kiltu diktirati budućnost države – odagnali su konzervativci, koji su uspjeli osvojiti uvjerljivu većinu u Parlamentu.

Pobjeda SNP-a ipak će imati potresan efekat na političku scenu nacije. Iako laburisti neće morati moliti Škote za podršku u manjinskoj Vladi (nešto što je Ed Miliband ishitreno rekao da to ne bi učinio), kombinovani laburistički i SNP blok u opoziciji učinit će upravljanje veoma nezgodnim za Davida Camerona.

Nacionalne stranke u Škotskoj su potpuno poražene.

Laburistički škotski lider Jim Murphy imao je užasnu kampanju, koja je kulminirala poražavajućim gubitkom vlastitog zastupničkog mjesta; najvažnije žrtve liberalnih demokrata, uključujući i bivšeg ministra finansija Dannyja Alexandera i bivšeg lidera liberaldemokrata Charlesa Kennedyja, bili su na škotskim bojnim poljima. (Škotski torijevci su imali dobru kampanju, a Ruth Davidson se pojavila kao svježa politička snaga, ali njihovo jedno mjesto sjeverno od granice pojačava njihovu irelevantnost.)

Neizbježna podjela

Kako je došlo do ovog? Kako može stranka koja je prije manje od godinu bila na izmaku snaga ostvariti tako dobar rezultat? 

Odgovor je taj da su nacionalne političke stranke, pobjedom na referendumu, gotovo posijale sjeme neizbježne podjele nacije.

Kako se približavao datum referenduma, ankete su predvidjele pobjedu kampanje za nezavisnost, a glavne stranke su pokrenule veliku kampanju da osvoje srca i umove Škotske.

U rijetkim trenucima ujedinjenosti, vođe laburista, liberaldemokrata i torijevaca, pojurile su na sjever da se zakunu na vječnu ljubav svojim komšijama Škotima obećavši im kule i gradove ako ostanu u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Obećanja data nabrzinu, kasnije se, kako kažu, krše. U ovom slučaju obećanja su prekršena još brže nego što su data – i Škoti su kaznili stranke za potez koji su doživjeli kao nečuvenu prevaru.

Zaokret ka SNP-u je u najboljem slučaju politički pragmatizam – škotsko izborno tijelo, politički znalci u najboljim vremenima, ovime jednostavno osigurava najbolje moguće predstavnike u Westminsteru; blok koji će se boriti da dobiju ono što im je obećano na referendumu.

Nezavisna Škotska

Ali šta će se desiti u budućnosti? Škotska nacionalna stranka, lukava kakva i jeste, naglašava da ne planira drugi referendum.

Nemojte u to povjerovati ni na tren – ova stranka postoji zbog nezavisne Škotske.

Nicola Sturgeon, predvodnica SNP-a, uključila je izborno tijelo na način o kojem njeni prethodnici nisu mogli ni sanjati.

Škoti, ogorčeni jer su ih histerični nacionalni mediji demonizirali, ljuti jer su ih ključne stranke izdale, i ushićeni zbog „efekta Sturgeon“, tražit će novi referendum za pet do deset godina, koji će dobiti.

Glavne nacionalne stranke, već nestale sa političke scene u Škotskoj, neće imati stvarnog interesa da se bore protiv nezavisnosti kao 2014.

A engleskom biračkom tijelu, ljutom zbog škotskog utjecaja na njihove poslove, bit će drago „oprostiti se“ od svojih rođaka.

Tzv. „zapadnolotijansko pitanje“ – problematično pitanje vestminsterskih zastupnika u Parlamentu koji sjede u Škotskoj, Walesu ili Sjevernoj Irskoj, a imaju pravo odlučivanja o stvarima koje se tiču samo Engleske – konačno će biti riješeno, jednom za sva vremena, raspadom Ujedinjenog Kraljevstva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera