Udara li egipatski režim u ratne bubnjeve protiv Etiopije?
Svi ugovori o kupovini oružja koje je sklopio treći režim od jula 2013. godine do današnjeg dana nisu bili javni. Nisu objašnjeni ni razlozi za kupovinu oružja, niti ciljevi njegove nabavke, a prema doktrini režima iz jula 1952. godine, ove stvari spadaju u tajne nacionalne sigurnosti. To je izraz koji je ekvivalentan terorizmu u literaturi velikih sila, što znači da za njega nećete pronaći definiciju.
Dakle, sve što vojni režim želi sakriti podvodi se pod pitanje nacionalne sigurnosti. Dobro se sjećam vremena kada smo raspravljali o revolucionarnom ustavu. Tadašnji predstavnik vladajućeg Vojnog vijeća general bojnik Mohammed al-Assar mnogo se bavio raspravom o vojnom budžetu u Odboru za izradu ustava. Vodio je žestoku borbu gotovo onemogućujući rad ustavotvornog odbora da proglasi ustav, što je bio izazov za šefa Odbora, savjetnika Hossama el-Gherianiya. Al-Assar je to opravdavao time da je vojni budžet tajna i pitanje nacionalne sigurnosti, sve dok se ostali nisu složili da se o budžetu raspravlja kao o stavki broj jedan bez iznošenja detalja, kako bi se stvari pokrenule i propustila prilika.
Sisi se svako malo pojavljivao u javnosti kako bi se dičio fregatom, podmornicom ili novim avionima nakon što je izvršio vojni udar na demokratski izabranoga predsjednika Egipta, da bi prikazao sebe i vojsku kao snagu koje se treba bojati. Ipak, nije nam otvoreno rekao odakle mu novac za to oružje, kako ga je kupio i zašto. Naravno, niko se i ne usuđuje otvoriti to pitanje. Osobe koje su bile hrabre i vjerovale u pravo naroda na propitivanje i traženje odgovornosti nalaze se u pritvorskim centrima i bore se sa prijetnjama smrću zbog medicinskog nemara i mučenja.
Italija sprema najveći vojni ugovor s Egiptom
Prije nekoliko dana italijanski list La Repubblica otkrio je odluku vlade italijanskog premijera Giuseppea Contea da uskoro odobri najveći vojni ugovor s režimom u Egiptu. Prema listu, taj dogovor obuhvata 24 borbena višenamjenska aviona modela Eurofighter Typhoon, 24 aviona Aermacchi M-346 za borbe niskog intenziteta i naprednu obuku, vojne helikoptere modela AW149, satelit za nadzor i radarsko snimanje, 20 naoružanih brodova “Falaj II” za patroliranje. Za italijansku vladu, koja pati od velike ekonomske i zdravstvene krize zbog pandemije korona virusa, to je posao stoljeća. Zapravo, to je poput pojasa za spašavanje za gotovo urušenu italijansku ekonomiju, budući da vrijednost ugovora prelazi 9 milijardi dolara.
Unatoč ekonomskoj krizi s kojom se suočava egipatski režim i koja se odrazila na svakodnevni život građana u vidu povećanja cijena osnovnih proizvoda uz rast cijena električne energije početkom ljeta, što je situacija koja predstavlja veliki teret za građane opterećene poskupljenjima i recesijom kao rezultat pandemije korona virusa, egipatski režim ulazi u dogovor o kupovini oružja vrijedan 9 milijardi, iako se proteklih mjeseci zadužio za gotovo 8 milijardi od Međunarodnog monetarnog fonda.
Ako ovo i jeste najveći ugovor, nije prvi. Egipatski režim je nakon puča već trošio na ugovore o oružju. Prema Međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI) u Stockholmu, egipatski režim je na trećoj poziciji u svijetu po pitanju naoružavanja u posljednjem razdoblju. To je treći najveći uvoznik oružja (nakon Indije i Kraljevine Saudijske Arabije), prema institutu SIPRI, koji navodi i to da je uvoz oružja u Egipat porastao za 225 posto u pet godina od Sisijevog dolaska na vlast.
Lukrativni ugovori o kupovini oružja
Prema bazi podataka instituta, Sisijev režim je sklopio ugovore o uvozu oružja u ukupnoj vrijednosti od pet milijardi i 898 miliona dolara u periodu od 2014. do 2017. godine. Nedavni dogovor s Italijom koji je otkrio list “La Repubblica” srazmjeran je svemu što je potrošeno u svim prethodnim godinama. Ostavljajući po strani činjenicu da je sklapanje ugovora o kupovini oružja u osnovi potaknulo rješavanje pitanja i postizanje nagodbe oko slučaja italijanskog novinara Giulia Regenija, kojeg je ubila egipatska služba sigurnost i predstavlja krizu u daljim odnosima Italije s režimom u Egiptu, unatoč svim naftnim ugovorima koje je režim odobrio italijanskoj kompaniji Eni, u kojima je Egipat izgubio milijarde dolara, pitanje odakle potreba Egipta za jurišnim oružjem iziskuje pojašnjenje.
U vrijeme kada Egipat pati od krize u zdravstvenom sistemu kao posljedica pandemije korona virusa koja bjesni u zemlji, zbog koje liječnici gube živote jer nemaju potrebnu zaštitnu opremu, a vlada to opravdava lošim mogućnostima zbog pogoršanja ekonomske situacije, ugovori o kupovini svog ovog naoružanja koje je sklopio egipatski režim mogu se protumačiti kao udaranje u ratne bubnjeve. Imajući u vidu krizu u pregovorima o Velikoj renesansnoj brani u Etiopiji i da su svi odustali od egipatskog režima u toj krizi, ovo oružje mora biti usmjereno prema brani kako bi se zaustavila neposredna prijetnja za očuvanje dara Nila. Pošto je egipatski režim otvorio vojnu bazu Berenice na južnoj granici, ta pretpostavka postaje sve izglednija.
No istina koju bi trebali svi znati glasi da Velika brana ne spada u prioritet egipatskog režima. Oni koji pažljivo prate poteze egipatskog režima u prethodnim danima znaju da taj režim ne gleda prema jugu, jer to prepušta pregovorima i svojim relacijama i uslugama koje pruža Americi, izraelskoj tvorevini, Francuskoj i, na kraju, Italiji, čije troškove pokriva sponzor – Emirati. Te usluge traže da se gleda prema zapadu kako bi se zaustavila legitimna vlada u Libiji i njen saveznik, na osnovu sigurnosnog sporazuma, odnosno Turska. Prema tome, građani neće morati čekati dugo da uvide kako ovaj režim radi isključivo u svom interesu, što će osjetiti kroz račune za vodu i struju.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera