Oglasi

Učiteljica tamjanom ubija koronu

Spriječena praksa u Novom Sadu da nastava započne kađenjem đaka i klupa i molitvom - Oče naš.
Anonimna učiteljica u cijeloj priči je ponajmanje kriva u naizgled bezazlenom vjerskom obredu pokušaja ubijanja virusa, navodi autorEPA - Ilustracija

U novosadskoj osnovnoj školi “Ivo Lola Ribar” učiteljica četvrtacima prije početka časova kadi učionicu tamjanom, potom svi izgovore hrišćansku molitvu “Oče naš” i tek tada nastava može da počne. Većina roditelja djece nije imala ništa protiv. Sve dok se neko, na društvenim mrežama, nije sjetio da je Srbija ipak sekularna država i da religijski obredi nemaju šta tražiti u školi.

Međutim, bio je to tek nastavak davne polemike započete vraćanjem vjeronauke u škole pa do (pokušaja) izbacivanja Darvinog učenja o porijeklu vrsta za šta se prije 16 godina zalagala čak i jedna ministarka (omladine i sporta) u vladi Vojislava Koštunice. Zato novosadski slučaj i nije neočekivan. Prije bi se moglo reći da je logična posljedica društvene klime u odavno klerikalizovanom srbijanskom društvu u kome su prosvjeta i obrazovanje, kako bi to rekao pomenuti profesor Koštunica, oduvijek bili “deveta rupa na svirali”.

“Gdje se tamjan pali, tu virusa nema”

Anonimna učiteljica (i dobro je što je tako) u cijeloj priči je ponajmanje kriva u samo naizgled bezazlenom vjerskom obredu pokušaja ubijanja korone tamjanom. Koji je aromatična smola koja paljenjem razvija jak ugodan miris, zbog čega se koristi za kađenje, najčešće prilikom vjerski obreda. Prodoran mirisni dim razvije se kada se komadić smole stavi na žeravicu. Običaj kađenja prodro je u život Crkve najprije na Istoku, u početku u počast caru, kasnije i u liturgiji, a potom je postao amblem čitavog hrišćanskog sveštenstva.

Ali, kakve to veze ima sa laičkom (svjetovnom) školom i učiteljicom? Pa, doba je svakojakih pošasti pa i virusa korona koji je zarobio cijeli svijet prijeteći milionima ljudi i ne mareći jesu li ili nisu vjernici, te da li se i na koji način žele približiti Bogu u pokušaju izbavljenja od sveprisutne nevolje.

Ne sluteći u šta bi se njena nakana mogla izroditi pomenuta je novosadska učiteljica na roditeljskoj viber grubi poslala poruku sljedeće sadržine:

“Da li se slažete da svakodnevno pre početka nastave zapalimo tamjan u našoj učionici i izgovorimo molitvu Oče naš?”, uz sliku na kojoj piše “Gde se tamjan pali, tu virusa nema”.

Većina roditelja, naučena da vazda sluša učiteljicu, odgovorila je pozitivno, pa se vjerski obred kojem je mjesto u crkvama ili privatnim kućama iznenada dosilio i u školu.

Kada je majka jednog đaka pomenutog razreda na društvenim mrežama prepričala ritual koji učiteljica praktikuje pre početka časova, rasplamsala se polemika i uobičajena podjela na “za” i “protiv”.

“Živim u zemlji u kojoj na sva sr… koja se dešavaju, učiteljica mog detata u 21. veku predlaže, a 90 odsto roditelja podržava da se svakog dana pre početka nastave pali tamjan i čita Oče naš. Ne mogu, ne više. Živimo dno dna. Ovo je sr…, čisto sr… i nikada neće biti drugačije”, napisala je majka I dobila gomilu uvreda, ali i podrške.

Jedna od majki koja je pitanje učiteljice i podelila zapitala se da li je uopšte moguće da se tako nešto pita, uz podsjećanje da je Srbija sekularna država.

Prevagnulo je mišljenje da za hrišćanske rituale postoji i vrijeme i mjesto, ali da to definitivno nije škola.

Izvinjenje direktora škole

Potom se oglasio i direktor škole Saša Gajić koji je izjavio da je “kontaktirao sve nadležne institucije i da su sve sporne radnje obustavljene”.

“Odmah po saznanju za aktivnosti učiteljice 4/3 odeljenja koje nisu predviđene planom rada koji je usvojilo Nastavničko veće na predlog tima za obezbeđenje kvaliteta i razvoja ustanove i pedagoškog kolegijuma, obustavio sam aktivnosti učiteljice koje nisu u skladu sa usvojenim planom rada i preporukama Ministarstva prosvete i tehnološkog razvoja Republike Srbije “, izjavio je direktor beogradskim medijima.

On se u ime škole i u svoje lično ime izvinio svim učenicima i njihovim roditeljima koji su se našli pogođeni ovim aktivnostima.

“Škola je uložila velike napore da se u ovim teškim okolnostima obezbedi normalnan rad i funkcionisanje nastave za vreme pandemije “Kovida 19”,  kazao je on i najavio da će zakazati sastanak svih organa i predstavnika Savjeta roditelja kako bi se odlučilo da li će učiteljica snositi posljedice.

Đinđić se nije bavio posljedicama

O osjetljivom pitanju uvođenja vjeronauke u laičke škole zapravo polemike nisu nikad ni prestajale mada je predmet ostao kolokvijalan uz pravo đaka da biraju između vjeronauke i građanskog vaspitanja.

Vjeronauka je u Srbiju, na velika vrata ušla u laičku školu, a da ironija bude veća, školska vrata joj je otvorio najliberalniji lider Srbije – pokojni premijer Zoran Đinđić.

Mnogi mediji su još tada uočil da se Đinđić “u naletu sebi svojstvene pragmatičnosti, koja bi mu donijela naklonost crkve i konzervativnih slojeva društva”, nije bavio dalekosežnijim posljedicama narušavanja odvojenosti crkve od države.

U polemiku se uključio i jedan od najpoznatijih poznavalaca Srpske pravoslavne crkve Mirko Đorđević koji je jetko zaključio da nije preovladao ključni argument: vjeronauci nije mjesto u svjetovnoj, laičkoj školi.

“Umesto veronauke, trebalo je uvesti laički predmet o religiji. Niko nije hteo da prihvati jedno razumno rešenje, da u građanskim školama bude predmet nauka o religiji u okviru socioloških istraživanja, niti je ko hteo da prihvati činjenicu da mnoge zemlje, ne samo na Zapadu, nego i pravoslavne na Istoku, nemaju pravoslavnu i uopšte hrišćansku veronauku. Naprimer u Rusiji nemate veronauku u školama jer najbolje rešenje je bilo, ili da se u građanske škole uvede predmet koji sam pomenuo, nauka o religiji, ili da se versko vaspitanje, odnosno veronauka, ostave crkvama. Međutim, prevagnuli su politički faktori i veronauka je uvedena. Realne rezultate nije dala, a da ne pominjem i to da se veronauka predaje po principu improvizacije, bez dovoljne pedagoške pripremljenosti za nešto slično”, upozoravao je Đorđević.

Je li ministricin pradjed bio majmun

Da u odnosima države i Crkve često ima viška nepotrebnih šumova povrdio je već i slučaj bivše ministarke prosvjete Ljiljana Čolić u vladi Vojislava Koštunice koja je smijenjena zbog afere „Darvin”. Bio je to još jedan signal da pitanje odnosa Crkve i države odnosno vjere i prosvjete nije riješeno na najbolji način.

Ministarka Čolić se pet godina nakon što je smijenja odvažila da glasno ustvrdi kako njen pradjed nije bio majmun, objašnjavajući da je odlučna protivnica Darvinove teorije “jer se ona kosi sa zdravom pameću”.

“Svako normalan mora da se upita kako to da sve amebe nisu postale ribe, sve ribe ptice, sve ptice gmizavci, pa tako dalje sve do četvoronožnih životinja”, bio je argument ministarke koja je iz udžbenika biologije za osmi razred izbacila učenje Charlesa Darvina.

U svoju odbranu isticala je i kako je rođena i vaspitavana u pravoslavnoj hrišćanskoj porodici  da je još kao mala djevojčica više vjerovala u Crvenkapu i Pepeljugu, nego kasnije kao đak u Darvinovo porijeklo vrsta.

Na direktmno pitanje može li se biti vjernik, a prihvatiti Darvinovu teoriju Čolićeva odgovara:

“Ne može se služiti i Bogu i mamonu, ne može se verovati i u jednog i u drugog. Ko razume, shvatiće. Sa Bogom se ne može ni koketirati ni licitirati kao što to čini većina srpskih političara i mnoge javne ličnosti.”

Vakcina, a ne tamjan

Na ovu storiju smo podsjetili ne samo zbog novosadske učiteljice i njene nakane da se protiv korone bori tamjanom. Slučaj ministarke Čolić slika je egzemplarnog iskliznuća vjerskih uvjerenja u obrazovni sistem i to sa najvišeg mjesta. I, naravno, nije jedini. Godinama  se država i Crkva ulaguju jedno drugom baveći se istim poslom – politikom. Što nije posao ni Crkve niti duhovnika. Sviđalo se to nekome ili ne, u školi kao i na svakom drugom mjestu od tamjana je djelotvornije redovno pranje ruku, sredstva za dezinfekciju, uredno držanje razmaka i, ako je moguće, nošenje maski. Do pronalaska djelotvorne vakcine. Znaju to u većini slučajeva i prosvjetari i sveštenici. Samo što do tada ima još mnogo dana i noći u kojima vjera može pomoći da se pobijede svi strahovi, pa i poni od od korone.

Eto, zamjerih se i antivakserima. S dobrim razlogom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.