UAE sklapa mir s izraelskim ratom protiv Palestinaca

Gradska vijećnica u Tel Avivu osvijetljena je u bojama zastave UAE-a nakon odluke ove zaljevske države da uspostavi pune diplomatske veze s Izraelom (AP)

Nakon godina neformalne normalizacije, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) su konačno postigli formalni „mirovni sporazum“ sa Izraelom koji otvara put za strateški odnos između ove dvije države pod pokroviteljstvom Trumpove administracije.

Ovaj sporazum nagrađuje američkog predsjednika Donalda Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua za njihov produženi napad na Palestince u toku protekle četiri godine. Jednom kada bude potpisan i proveden, on će vjerovatno ohrabriti Netanyahuovu koaliciju, produbiti izraelsku okupaciju i osnažiti izraelski savez sa arapskim autokratama.

Ali zapadnjački mediji su s dobrodošlicom dočekali „mirovni sporazum“ kao „historijski“ korak naprijed.

Lideri Emirata su opravdali svoje približavanje sa Izraelom objasnivši to zaustavljanjem izraelskog pripajanja arapskih teritorija, pomaganjem Palestincima da postignu svoje ciljeve nezavisnosti i promoviranjem mira na Bliskom istoku.

Ljubazno ubijanje

UAE se može nadati da će preuzeti zasluge za „zaustavljanje daljnjeg pripajanja palestinskih teritorija“, ali Netanyahuovi planovi da ilegalno pripoji trećinu okupirane Zapadne obale osujećeni su mnogo prije nego je de facto lider UAE-a prestolonasljednik Mohammed bin Zayed, stupio u ovu svađu.

Većinsko arapsko i međunarodno protivljenje obeshrabrilo je Trumpovu administraciju od tog da dadne Netanyahuu zeleno svjetlo za pripajanje, kada je čak i Netanyahuov koalicioni partner Benny Gantz protiv tog.

Zapravo, Emirati su samo pružili Trumpu i Netanyahuu ljestve kojima će se spustiti niz svoj nesmotreni prijedlog.

Štaviše, pripajanje, koje je samo privremeno zaustavljeno, puki je nusproizvod stvarnog problema; izraelske okupacije i ilegalnih naselja, koji će se vjerovatno pogoršati zahvaljujući ovoj odluci UAE-a.

UAE i dalje insistira da ga pokreće solidarnost sa palestinskim narodom i da će nastaviti da „se snažno zalaže za …njihovo dostojanstvo, njihova prava i njihovu suverenu državu“.

Ovo je „drskost“, u emiraćanskom stilu.

Emirati već odavno ne obavještavaju Palestince o svojoj tajnoj sigurnosnoj saradnji sa Izraelom. Nisu konsultovali niti su u koordinaciji sa palestinskim vođstvom kada su normalizovali odnose s Izraelom, ili kada su najavili svoju namjeru da potpišu mirovni sporazum. Zapravo su odavno okrenuli leđa palestinskoj borbi, i nastavljaju da podrivaju palestinsko jedinstvo pruživši utočište i podržavajući odmetnog „palestinskog lidera“ Mohammada Dahlana.

Ukratko, Palestina nije predmet podrobnog razmatranja za UAE. Vrijeme objave ove vijesti trebalo je pomoći Trumpu i Netanyahuu, koji se bore politički i pravno.

Ne iznenađuje da su Palestinci svih društvenih klasa i političkih opredjeljenja nedvosmisleno odbacili ovaj potez Emirata, nazvavši ga „izdajom“, „agresijom“ i prodajom palestinske borbe za slobodu.

Kako pak može ugađanje režimu koji okupira i ugnjetava Palestinu biti dobro za Palestince?

Izrael će iskoristiti UAE i potencijalno druge arapske pokušaje približavanja kako bi proširio svoje pripajanje i izvršio pritisak na palestinski narod da mu se povinuje.

Uprkos svojim poricanjima, UAE je prekršio arapski konsenzus „zemlja za mir“, koji obavezuje arapske države da traže mir i normalizaciju odnosa ali tek nakon što se Izrael povuče sa okupiranih palestinskih predjela.

Žrtvovali su jedno od rijetkih pitanja oko kojih se arapski lideri i njihovi narodi slažu, koji se većinski protive normalizaciji odnosa sa Izraelom prije nego što palestinska prava budu ponovo vraćena.

Emirati pokušavaju opravdati svoj potez na osnovu preteča; ako Egipat i Jordan mogu imati normalne odnose sa UAE-om, zašto ne može UAE?

Ovo je poređenje besmisleno.

Egipat je vodio četiri velika rata protiv Izraela i potpisao je mirovni sporazum tek nakon što je Izrael pristao da se povuče sa svih egipatskih teritorija. Jordan je također vodio tri rata protiv Izraela, i potpisao je mirovni sporazum tek nakon što su Palestinci potpisali svoj.

Ali od tada je Izrael odustao od svojih obaveza prema Palestincima i produbio je svoju okupaciju Palestine.

UAE, s druge strane, ne dijeli granicu niti je ikada vodio rat protiv Izraela. Nije bio ugrožen niti okupiran od strane izraelskih snaga. Zašto onda Abu Dhabi žuri da udovolji Izraelu u vrijeme kada Netanyahu steže svoj obruč oko Palestine i odbija „dvodržavno“ rješenje?

Lideri UAE-a tvrde da bi Arapi mogli više postići koristeći diplomatiju i mir nego zauzimanjem stava i rata.

Ali ovo je lažna dihotomija.

Podrazumijeva se da je mir poželjniji od rata. Ali lažni mir koji je zasnovan na ciničnom strateškom proračunu i koji ignoriše pravdu i ljudska prava preodređen je da vodi do više, a ne manje sukoba.

Tijekom svoje historije, Izrael je dosljedno koristio diplomatska otvaranja arapskih država da produbi svoju okupaciju, i pravio je ustupke samo pod pritiskom. Ne samo da UAE neće dobiti ništa zauzvrat za svoje „historijsko približavanje“, već će i Izrael dobiti neograničen pristup jednom od najbogatijih arapskih tržišta.

Prema novom regionalnom ratu

Emiraćanski režim najskloniji je ratu u regiji, parirati mu može samo Izrael. Njegov destruktivni rat u Jemenu, rat preko posrednika u Libiji, destabilizirajuće politike prema Tunisu, Turskoj i Kataru, i njegova podrška regionalnim diktatorima kao što su sirijski Bashar al-Assad i egipatski Abdel Fattah el-Sisi svi svjedoče nemaru Abu Dhabija spram mira i želji za ratom.

Reći da Abu Dhabi premašuje svoje kapacitete kada je u pitanju podsticanje plamenova sukoba na Bliskom istoku je eufemizam. Djelilačke, destabilizirajuće i antidemokratske politike koje vodi u savezništvu sa Saudijskom Arabijom paraliziraju regiju i dovode njene države do bankrota.

Protivljenje UAE-a i Saudijske Arabije Arapskom proljeću i bilo kojem obliku demokratije u regiji i njihovo duboko neprijateljstvo prema svim narodnim, progresivnim, liberalnim ili islamističkim pokretima, stavlja ih na čelo kontrarevolucionarnih sila širom Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Oni možda nigdje ne pobjeđuju, ali također osiguravaju i da svi drugi izgube u tom procesu.

Sve u svemu, UAE se „udružuje“ sa Izraelom i SAD-om, u nadi da će uspostaviti trilateralni američko-izraelsko-arapski savez kako bi suzbili utjecaj Turske i pripitomili ili uništili iranski režim.

Drugim riječima, UAE traži cinični savez, a ne dobronamjerni mir, sa Izraelom.

Ako Trump bude ponovo izabran za predsjednika, to će sigurno proizvesti, ne regionalni mir i prosperitet, već više nestabilnosti i sukoba diljem regije.

Oni koji slave „historijski mirovni sporazum“ mogli bi uskoro otkriti da je to tek puki korak ka još jednom regionalnom sukobu, ili još gore, ratu.

Stvarni mir će doći tek kada Izrael pristane da se povuče iz svih arapskih teritorija, odustane od svojih hegemonističkih ambicija i svog nuklearnog oružja i dozvoli Palestincima punu slobodu i samoopredjeljenje u palestinskoj domovini, otvarajući put za normalizaciju odnosa sa većim dijelom, ako ne i cijelim arapskim i muslimanskim svijetom.

To bi tek bio historijski proboj koji je vrijedan slavljenja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera