U vrijeme otkazanih blagoslova
“Sveblagi Gospode, pošalji nam blagodat Tvog Svetog Duha, da osnaži naše duhovne sile, da bi, pazeći na učenje koje nam se predaje, porasli Tebi, našem Tvorcu na slavu, roditeljima na radost, a Crkvi i otadžbini našoj na korist.” To je tekst molitve prije učenja koju na početku svakog časa izgovaraju učenici pravoslavne vjeronauke u osnovnim školama. Na kraju časa izgovara se, naglas i kolektivno, ova molitva: “Blagodarimo Ti, Tvorče, što si nas udostojio Tvoje blagodati te smo primili učenje. Blagoslovi i naše starješine, roditelje i učitelje, koji nas vode poznanju dobra i daj nam silu i moć da produžimo ovo učenje.”
Obje molitve naučio sam napamet prije nego sam bio sposoban da ih razumijem. Učili smo ih prvo za ocjenu, potom zarad dinamike časa. Desetak godina poslije, napisao sam ih bez podsjećanja i nisam ubijeđen da su tačne do u zarez, nego to odgovorno tvrdim. Možda je to najbolji pokazatelj moći i rezultata indoktrinacije. U ovom slučaju, za indoktrinaciju religijskom propovijedi odgovornija je Crkva nego država. Postoje slučajevi u kojima se Crkva uopšte ne trudi da penetrira u obrazovni proces, nego joj obrazovanje priljubljuje sama država, odnosno entitet.
Povodom osvećenja temelja srpsko-ruskog hrama i duhovno-kulturnog centra u Banjaluci, Predrag Damjanović, direktor Pedagoškog zavoda bh. entiteta Republika Srpska, uputio je 11. septembra poziv direktorima srednjih škola. “Potrebno je da direktori škola sa razrednim starješinama i vjeroučiteljima organizuju dolazak učenika ispred Hrama Hrista Spasitelja (11:45), kao i učešće u daljem protokolu”, piše Damjanović. “Pošto je ovo veliki događaj za građane Grada Banja Luka, potrebno je da i učenici uzmu svoje učešće i budu dio kulturno-istorijskog i duhovnog događaja”, obrazlaže direktor Pedagoškog zavoda.
Another Brick in the Church Wall
Taj propagandni poziv na akciju zaustavljen je u posljednjem momentu. Nekoliko sati prije osveštanja hrama, 17. septembra, Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture RS-a, pozvao je direktora Aktiva srednjih škola i obustavio akciju koju je preporučio Pedagoški zavod. Ministarstvo se javnosti obratilo ističući da je ovim pismom direktor Pedagoškog zavoda prekršio Član 56. Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju, prema kome odluku o obustavi nastave može donijeti samo ministar: svojom voljom ili na zahtjev direktora škole.
Uzimajući u obzir njegovu skoro zakašnjelu reakciju, postavlja se pitanje bi li ministar Malešević uopšte reagovao da dva dana nakon Damjanovićevog pisma Sergej Lavrov, šef ruske diplomatije, nije otkazao učešće na osvećivanju hrama. Drugim riječima, da je Lavrov otkazao posjetu prije 11. septembra, bi li Damjanović uopšte poslao ovo pismo?
Kakve veze Lavrov i predizborna kampanja imaju s ovom propagandom djelatnošću Pedagoškog zavoda? Možda da pitanje postavimo drugačije: obilježava li Srpska pravoslavna crkva stradanje Romanovih u julu, ili u septembru? Je li (in)direktno učešće vjerskih velikodostojnika u predizbornoj kampanji potrebno Crkvi, narodu ili političarima? Je li Crkvi u interesu da se tokom predizborne kampanje svrsta uz jedan blok, ili je političkoj vlasti u interesu da pod okriljem Crkve opoziciju strpa u svoj blok?
Manipulacija djecom u predizbornoj kampanji
Da je odlazak na ceremoniju predložio vjeroučitelj, djeca bi morala preuzeti inicijativu, isposlovati pristanak roditelja i saglasnost direktora škole. Možda to ne bi imalo nikakvog smisla, ali bi bilo legitimno, uzevši u obzir da zbog džume studenti mogu odustvovati sa nastave, a oficiri Oružanih snaga Bosne i Hercegovine sa posla. Ovako, direktor Pedagoškog zavoda pokušao je iskoristiti ovlaštenja ministra i autoritet religijske zajednice da na događaj gdje su politički kandidati (prikazuju to prilozi Radio-televizije RS-a i Alternativne televizije) bili glavni gosti uputi djecu koja treba da misle i vjeruju kako samo prisustvuju “kulturno-istorijskom” i “duhovnom događaju”.
Hoće li direktor Pedagoškog zavoda biti smijenjen? Ako hoće, šta će biti zvanični razlog njegove smjene: korištenje autoriteta koji mu ne pripada, ili pokušaj propagande djelatnosti? Hoće li vaspitno-obrazovni sistem prestati sa indotkriniranjem masa i propagandom djelatnošću? Hoće li prije Crkva prestati da penetrira u obrazovanje, ili će politika prestati obrazovanje priljubljivati religiji? Hoće li prestati manipulacija djecom u predizbornoj kampanji?
Ne znam odgovor ni na jedno od ovih pitanja. Jedino u šta sam siguran je da Sergej Lavrov dolazi u Banjaluku u petak, 21. septembra, kada Srpska pravoslavna crkva obilježava Malu Gospojinu. Vjerujem da je to sasvim razuman vremenski period u kome ministar Malešević i direktor Damjanović mogu, kao ozbiljni i profesionalni službenici, dokučiti kako učenici srednjih škola treba da dočekaju Lavrova i tako budu otadžbini i Crkvi svojoj na korist.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera