U Tuzli pomoću robota stvaraju skupu radnu snagu

Tuzla je postala dom Njemačkog centra za robotiku, čija je svrha prije svega da spriječi odlazak stručnjaka iz regije, dok istovremeno zemlje zapadnog Balkana stavlja na mapu bitnih industrijskih dešavanja, kažu iz centra vrijednog stotine hiljada eura.

Kako navodi investitor Muamer Babajić, vlasnik kompanije Masterwerk iz Muenchena, Bosna i Hercegovina, ali i ostatak regije imaju izuzetno sposobne stručnjake kojima treba samo treba pružiti pravu priliku kako bi na tržištu vrijedili jednako kao i njihove kolege iz Austrije, Njemačke ili bilo koje druge tehnološki razvijenije zemlje.

“U Bosni i Hercegovini i ostatku regiona veliki je problem taj brain drain, odnosno odljev mozgova, koji mi želimo spriječiti. Zbog toga smo u Tuzli osnovali Njemački centar za robotiku (DKR), koji bi trebao predstavljati brain gain, odnosno mjesto koje će privlačiti mlade stručnjake, koji će onda ostati u svojim zemljama, a ne ići dalje”, rekao je vlasnik kompanije koja se od 2009. godine bavi konstrukcijom i izradom dijelova za automobilsku i mašinsku industriju, a od 2013. i robotikom.

Nepotrebni troškovi

Muamer Babajić navodi da su privrednici iz regije morali svaki put plaćati dolazak stranih stručnjaka koji bi im reprogramirali robote pri završetku jednog projekta i pripremali ih za rad na narednom, što je veliki trošak. “Nakon obuke naših stručnjaka zašto plaćati nekom Nijemcu, Austrijancu da dođe kad naši ljudi to isto mogu uraditi podjednako kvalitetno, možda i brže, bez problema u jezičkoj barijeri? Zašto uvoziti nešto što već imamo na domaćem tržištu?”

“A u krajnjem slučaju, ako naši ljudi već odu vani da rade, zašto ne bi po potrebi išli u Evropu i bili dobro plaćeni da programiraju njihove robote? Bolje kao stručnjaci nego kao pomoćnici”, dodao je on.

Babajić ističe da postoji veliki broj primjera ljudi iz regije koji su otišli vani i postigli veliki uspjeh, jer su, osim znanja i pameti, dobili i priliku steći praktična, primjenjiva znanja iz najnovijih tehnologija.

Skupa radna snaga

Upravo to planiraju izvesti u Njemačkom centru za robotiku, prvom takve vrste na ovom području.

Pokretač DKR-a govori da Bosna i Hercegovina, ali i ostatak regije, ne treba i ne smije biti ekvivalent Indiji ili nekoj drugoj azijskoj zemlji, koje na tržištu važe kao izvor jeftine radne snage.

“Možda jesmo trenutno poput Indije, ali želim da budemo skuplji. Mi smo bolji, brži, imamo bolja rješenja. Zaslužujemo da budemo skúpa, a ne jeftina radna snaga”, dodao je on.

Zbog toga, kaže, želi da regija tržištu nudi produktivnu radnu snagu, koja će zarađivati triput više nego što danas zarađuje, te samim tim i bolje živjeti.

Glavna prepreka u ostvarivanju takvih ciljeva dosad je bio nedostatak adekvatne edukacije i opreme na kojoj bi se mladi mogli obučavati, što bi se od ove godine trebalo promijeniti, ocijenio je Babajić.

Njegova kompanija Masterwerk, između ostalog, radi za gigante poput Audija i BMW-a, tako da će polaznici Centra imati priliku učiti od najboljih, kažu u DKR-u.

Njemački centar za robotiku pružit će srednjoškolcima, studentima i onima koji već rade u industriji obuku za rad s najsavremenijim robotima, ali i omogućiti pohađanje Soft Skills kurseva, koji će služiti za unapređivanje vještina potrebnih za razvoj u karijeri.

O tome koliko taj segment smatraju važnim u DKR-u, kaže Babajić, govori činjenica da će Soft Skills kurseve držati njemački stručnjak koji je radio i za Google, Allianz i druge velike svjetske kompanije.

Centar će u sklopu svojih aktivnosti pružati i savjetodavne usluge u procesu modernizacije lokalne industrije.

Pilot-projekt

Jasmina Numanović-Stjepanović, projekt-menadžerica DKR-a, govori da od juna kreće pilot-program besplatne obuke za 70-ak polaznika, koji će imati dvostruku ulogu. S jedne strane polaznici će usvojiti najnovija znanja iz oblasti robotike, odnosno online i offline programiranja, dok će DKR dobiti priliku da pronađe najbolji način za transfer znanja.

Od januara 2018. godine trebala bi krenuti i komercijalna obuka, koju će pratiti i akreditirani certifikati za završeni kurs, dodala je, a u DKR-u će polaznici imati priliku i učiti, ali i razmjenjivati ideje.

Mozarti robotike

Kako bi pojasnio koliko je prava prilika bitna, Babajić navodi primjer čuvenog kompozitora Mozarta. “Da je on rođen u Africi, vjerovatno niko ne bi čuo za njega jer u to vrijeme na tom kontinentu nije bilo klavira.”

U prenesenom smislu, tako se može gledati i na regiju, kaže on. “Bez prave prilike ne možemo imati šampione u robotici.”

Online programiranje predstavlja upravljanje i programiranje robotima na licu mjesta, uz upotrebu posebnih konzola, dok offline predstavlja mogućnost ranijeg programiranja s udaljenosti, što je izuzetno bitno, kažu u DKR-u.

“Primjera radi, ako imate robote koji vam trenutno prave određeni model automobila, a zatim planirate proizvoditi drugi model, imate dvije opcije. Jednu, da na licu mjesta programirate robote za nove zadatke, pri čemu vam proizvodnja stoji, a drugu da unaprijed pripremite plan rada i po završetku jedne serije uz minimalnu pauzu krećete u proizvodnju druge serije”, pojasnila je Numanović-Stjepanović.

“Mi radimo offline programiranje, što je nešto što ni u Njemačkoj ne radi puno ljudi. To je skup posao, malo ga ljudi radi, ali mi želimo to da radimo i vjerujem da su ljudi iz regije više nego sposobni za takve zadatke”, dodao je Babajić.

Napredna tehnologija

“Mi nećemo, što se narodski kaže, buraniju. Mi želimo najteži, najskuplji posao, kojim ćemo oduševiti tržište.”

Iako napredna tehnologija u velikom dijelu regije izaziva strah zbog komplicirane upotrebe, 11-godišnji Edi, sin jednog od uposlenika DKR-a, demonstrirao je kako je uz obuku lako ručno upravljati robotima vrijednim desetke hiljada eura.

“Ovo su samo osnovni zadaci”, kazala je Numanović-Stjepanović dok je Edi pomoću robota pomjerao i slagao predmete po radnoj površini, “možete zamisliti šta se tek može učiniti nakon završene obuke i uz offline programiranje”.

Projekt-menadžerica navodi da je jedan od ciljeva DKR-a da animira djevojke i žene za rad s robotima te dodaje da su među brojnim dosadašnjim aplikacijama za obuku veliki interes iskazale pripadnice ženske populacije.

Njemački centar za robotiku trebao bi služiti i kao mjesto spajanja privrednika iz cijelog svijeta. Tako je za kraj ljeta / početak jeseni planirana obuka privrednika iz njemačkih srednjih i malih preduzeća, u kojoj će učestvovati i privrednici iz regije, kazao je Babajić, što će biti odlična prilika za uspostavljanje saradnje.

“Kada vide da mi imamo ljude koji znaju raditi, koji žele raditi, koji su spremni ulagati u sebe, onda će i njemački privrednici biti spremni ulagati ovdje. A mi ćemo imati spreman kadar”, dodao je pokretač DKR-a.

Babajić zaključuje da se osnivanje Njemačkog centra za robotiku treba shvatiti kao šansa za regiju.

“Mi ne želimo obučiti nekog kako bi otišao dalje. Mi želimo da ljudi ostanu, da regija napreduje. Svako treba preuzeti dio odgovornosti i uraditi šta može. Ako mi, koji imamo znanje koje možemo prenijeti, to ne uradimo, ko će to onda uraditi?”

Izvor: Al Jazeera