Oglasi

U socijalističkoj BiH za deceniju izgrađeno 800 džamija

Zbornik radova "Prilozi historiji Bosne i Hercegovine u socijalističkoj Jugoslaviji" objektivno govori o tom periodu.
Zbornik se bavi mjestom BiH u socijalističkoj JugoslavijiUstupljeno Al Jazeeri

Narativ koji se godinama stvara u poslijeratnoj BiH, a koji tu zemlju u njenom socijalističkom periodu predstavljaju kao „tamni vilajet“ zaostalosti i nesloboda, ključno je historijski neispravan.

Zbornik radova Prilozi historiji Bosne i Hercegovine u socijalističkoj Jugoslaviji u izdanju Udruženja za modernu historiju iz Sarajeva knjiga je koja ima za cilj da što vjerodostojnije pokaže kako je izgledala socijalistička BiH i koje je bilo njeno mjesto unutar socijalističke Jugoslavije.

Urednik zbornika, profesor historije iz Sarajeva Husnija Kamberović kaže da je BiH za vrijeme socijalističke Jugoslavije doživjela najveću moguću modernizaciju, ekonomski je napredovala, urbanizirala se i afirmirala je svoj društveni identitet.

Ali, sve to nije teklo glatko i bez otpora, jer su u tadašnjoj Jugoslaviji postojale struje koje su se protivile decentralizirajućem principu zemlje na kojem je BiH gradila svoj autonomni uspjeh.

Jedinstvo rukovodstva BiH

„U tim borbama, koje su svoga odraza imale i na razvoj ekonomije, Bosna i Hercegovina je tokom 1950-ih i 1960-ih osjećala da gubi ravnopravnu poziciju, što je dovodilo do nezadovoljstva. Bosna i Hercegovina je bila jedina republika koja se zvanično, u jugoslavenskom parlamentu, sredinom 1960-ih, žalila da nema ravnopravan status s ostalim članicama jugoslavenske federacije. U aprilu 1966. iz BiH je upućeno jedno pismo u Izvršni biro CKSKJ u kojemu je navedeno niz konkretnih pokazatelja o toj neravnopravnosti. Navođen je slučaj izgradnje Aluminijskog kombinata, koji se umjesto u Hercegovini, gdje je bilo dovoljno boksita, počeo graditi u Podgorici; zatim je naglašavan problem izgradnje pruge Sarajevo – Ploče, za koju je Federacija odbijala uplaćivati podršku, a spominjali su se i problemi u vezi s izgradnjom još nekih puteva i drugih infrastrukturnih i privrednih objekata itd. Krajem 1960-ih bilo je velikih problema oko obnove Bosanske krajine, koji je porušio strašan zemljotres. Bilo je i drugih poteškoća, bilo je i nacionalističkih pritisaka, osporavanja, pokušaja paternalističkog odnosa iz Srbije i Hrvatske, ali je jedinstvo rukovodstva BiH sve do sredina 1980-ih držalo BiH stabilnom“.

Proces decentralizacije Jugoslavije najvažniji je proces jačanja ravnopravnosti BiH u okviru jugoslavenske zajednice i taj je proces svoj vrhunac imao usvajanjem ustava iz 1974. godine, kaže Kamberović.

„Decentralizacija Jugoslavije, koja je počela sredinim 1960-ih godina, dovela je do Ustava 1974, kojim su pojedine republike, a time i BiH, dobila velika ovlaštenja i veliku autonomiju. Jugoslavija se, faktički, transformirala u konfederaciju i to je bila osnova na kojoj je Bosna i Hercegovina početkom 1990-ih krenula na život kao posve samostalna država. To je bio slučaj i sa ostalim jugoslavenskim republikama. Mislim da je važno imati u vidu da bosanskohercegovački izlazak na put neosivnih država u svijetu 1992. nije rezultat samo kratkog procesa, koji se odvijao od 1990. godine, nego rezultat jačanje republičke posebnosti i republičkog identiteta koji je trajao nekoliko desetljeća, posebno od sredina 1960-ih godina, dakle u ovo vrijeme socijalizma. To je proces koji je omogućio bosanskohercegovačku nezavisnost 1992. godine“.

Istine i stereotipi

Najčešći krimen koji se stavlja socijalističkoj BiH na teret jeste onoj o totalitarističkoj prirodi društva i diktatorskim uslovima življenja. Historičar iz Sarajeva Amir Duranović kaže da je naša slika socijalističke BiH uslovljena postjugoslovenskim relacijama.

„Tvrdnje o diktatorskom društvu u vremenu socijalizma na primjeru Jugoslavije, odnosno, Bosne i Hercegovine teško da mogu izdržati ozbiljniju kritiku. Moglo bi se kazati da se stepen društveno-političkih odnosa mijenjao na način da su društveno-politički odnosi bili različiti u raziličitim periodima socijalističke historije. Naprimjer, Bosna i Hercegovina u prvoj deceniji poslije Drugog svjetskog rata nije jednaka Bosni i Hercegovini 1970-ih godina, odnosno, ti su se odnosi mijenjali fundamentalno i upravo se zbog takve dinamike cijeli jedan period ne može svesti pod jednu konstataciju. Ipak, ono što je značajno utjecalo na našu viziju socijalizma u BiH, odnosno, Jugoslaviji, jesu naši savremeni postjugoslavenski odnosi i relacije“.

Profesor Kamberović, odgovarajući na pitanje koliko ima istine u tvrdnjama da su se u tom periodu sistematski uskraćivala sloboda govora i sloboda na religijsko ispoljavanje osjećanja kaže da je tek riječ o stereotipu koji samo djelomično odgovara istini.

„Jasno je da je do sredine 1950-ih odnos prema religiji bio puno oštriji, ali poslije 1958. stvari se mijenjaju. Prema nekim informacijama, recimo, od 1969. do 1980. izgrađeno je više od 800 džamija! Zar je to bio pokazatelj represivnog odnosa rema religijskom izjašnjavanju? Bilo je, naravno, političke represije (posebno otvorena represija je bila prema Hrvatima u zapadnoj Hercegovini od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do 1966. godine), izmišljanja neprijatelja, političkih procesa i tako dalje, ali  to nije bilo ni blizu razmjera koje se danas šire u nekim krugovima, pa čak i onim koje ja nazivam kvazinačunim. O BiH se tokom 1970-ih i 1980-ih širila priča kao o 'tamnom vilajetu', ali je to bio nacionalistički koncept širen iz susjednih republika upravo s ciljem podčinjavanja BiH nacionalističkim konceptima“.

Objektivnost i odsustvo ideologije

Ispravno razumijevanje prošlosti pa tako i one iz perioda jugoslovenskog socijalizma podrazmijeva ozbiljno naučno istraživanje historiografskih činjenica.

Zato je važnost objavljivanja zbornika Prilozi historiji Bosne i Hercegovine u socijalističkoj Jugoslaviji ogromna, jer to je jedini ispravan način da se bez strasti i konfliktnih ideoloških stajališta ponudi objektivna slika jednog povijesnog perioda.

„Objavljivanje ovog zbornika je još jedan korak u nizu kojeg treba isključivo tako i razumijevati, kao dio procesa u kojem nastojimo našu bližu prošlost približiti čitateljstvu i stručnoj publici ukazujući na teme koje trebaju postati dio našeg razmijevanja historijskih procesa u njihovoj punini jer bi, smatram, fokusiranje samo na pojedina pitanja onemogućilo razumijevanje 'šarolikosti historije'. U tom smislu ovaj zbornik je poticajan za razmišljanje, a nadam se i neka nova istraživanja“, jasan je Duranović.

I Husnija Kamberović ističe kako je jedna od najvećih vrijednosti zbornika što je to „pri(povijest)“ o socijalističkoj BiH lišena ideoloških predrasuda i zbornik koji ne priča samo negativnu stranu perioda.

„Svaka knjiga ima neki svoj cilj. Ova knjiga pokušava na jedan posve nepristrasan način pokazati kako se odvijao bosanski hod kroz socijalizam, od prvog Ustava 1946. do Deklaracije o nezavisnosti 1992. godine. U ovoj knjizi nema ideologije, ona ne priča samo pozitivnu stranu ovog perioda bosanskohercegovačke historije, nego ukazuje i na razdoblja i primjere represije, ali sve s ciljem da kroz objektivan pristup ponudi što realniju sliku onoga kroz šta je prolazila BiH od 1945. do 1990. godine. Važno je, također, naglasiti da ova knjiga nije historija BiH u vrijeme socijalizma, nego zbornik radova koji nas samo približava jednoj takvoj sveuobuhvatnoj historiji“, poručuje Kamberović.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.