U selima zvorničkog zaleđa: Život pronađe način

Većina ljudi u podrinjskim selima uzda se u se i u svoje žuljevite ruke, kaže Muhamed Osmanović (Ustupljeno Al Jazeeri)

Spominju se zabrinjavajuće cifre ljudi koji su se iz podrinjskih sela, gaseći svjetlo za sobom, odselili u neke druge države. Odlaze čitave porodice, prazne se mahale, čupa se korijen. Zapravo bi zabrinjavajuće bilo za nekoga drugog, do naših vlasti to ne dopire.

No, kada korakom kreneš po tim lijepim, zelenim, plodnim mjestima od čije ljepote zastaje dah, vidiš da se život unatoč svemu bori da živi i da nije baš sve tako crno kako nam se može učiniti na prvu.

Do sela zvorničkog zaleđa dolazi se uskim putem koji u narodu zovu okuke. Zbog čega je to tako nije teško dokučiti. Zelene se: Snagovo, Sultanovići, Samari, Jošanica, Liplje, Novo Selo. Kula grad se vidi iz daljine.

Velja glava

Na Veljoj glavi, koti koja se proteže od Jošanice do Snagova i dalje prema Papraći, dominantnoj u toj oblasti, izgrađeni su objekti za odmor odraslih i zabavu djeci.

Na selu je malo teže živjeti ako nemaš kravu, ovcu ili kozu, ako ne zasiješ i ne obradiš, kažu u zvorničkom zaleđu

Na tom mjestu Muharem Sinanović čuva koze, zapravo ih i ne čuva, one se hrane i odmaraju bez ičije pomoći. Pretpostavka kaže da ih ima više od dvije stotine.

Ambijent je vrijedan dugog, uskog puta, uzbrdica i vrelog dana.

Ovdje je život unatoč svemu pobijedio i to se vidi na svakom koraku. Njive su zasijane, livade pokošene, sve buja i sve raste. Ovaj buket sela zvorničkog zaleđa je specifičan i po ljudima, i po ambijentu.

Muharem Sinanović, recimo, ima sedmoro djece i veoma je vrijedan čovjek koji sa svojom porodicom obrađuje zemlju i živi od poljoprivrede, ne čeka ništa od drugoga. Naspram njega Muhamed Osmanović se okitio sa šestoro djece. Živi u Jošanici. I on se bavi poljoprivredom.

“Na selu je malo teže živjeti ako nemaš kravu, ovcu ili kozu, ako ne zasiješ i ne obradiš. Većina ljudi u ovim selima uzda se u se i u svoje žuljevite ruke. Zato ovdje možete pojesti najkvalitetniji kozji sir, odličan med bez primjesa šećera, dobre, neprskane maline i jagode, a i kvalitetno meso”, kaže Muhamed, ne bez ponosa.

Jeka devedesetih

Ovih dana se obilježavaju godišnjice stradanja naroda koji je unatoč svoj patnji ostao na nogama. Podsjeća se na godišnjicu prvoga Logora u Liplju kojeg su oslobodili goloruki ljudi.

U Gornjoj Kalesiji je klanjana dženaza za devet pronađenih koji su spušteni u zemlju. Ranije je u tom mezarju ukopano 777 tijela, ubijenih civila opštine Zvornik, a 400 njih je, voljom članova porodice, sahranjeno u mezarjima u okolini.

Mnogo toga još podsjeća na teške devedesete

Obilježava se i golemo stradanje 750 ljudi u Bijelom Potoku, pa zatim Divič, Drinjača, Zvornik…

Unatoč silnim žrtvama, zapostavljenosti od strane aktualne vlasti, iseljavanja, ovaj kraj je ipak živ, jer život pronađe način.

Djeca idu u školu, obnovljene su porodične kuće, sagrađene džamije, Drina i Drinjača teku.

Život pronađe način

Putem sretnemo Kasima Mehmedovića, kojem je blizu sedamdeset. Kasim se na vrelom danu smije i kosi travu.

Razim Suljić je uspješan u proizvodnji mlijeka, posjeduje farmu krava muzara.

Huso Sačević uzgaja više od 3.000 pilića.

Muhamed Osmanović kaže da se svih koji nešto rade ne možemo ni sjetiti. Malina se sadi dosta ozbiljnije, a proizvodnja iz godine u godinu povećava, kao i jagoda.

Podosta je stada ovaca sa tendencijom povećanja. Voćarstvo se na neki način podrazumijeva i svako održava svoj mali voćnjak.

Suočen s brojnim patnjama, nedaćama i smrti, život se u Podrinju ipak ne da

Tamo gdje pijetlovi kukuriču, gdje se čuje poziv na molitvu, unatoč svemu život se ne da.

Iz ovih krajeva stanovništvo je u velikom broju sreću potražilo na nekom drugom mjestu, u drugoj zemlji, i ti odlasci ni danas nisu rijetki.

Međutim, dok jedni odlaze drugi se vraćaju, trećima na pamet ne pada da napuste svoju kuću, avliju, njivu. Ruke su im žuljevite, lica orošena znojem, ništa im nije teško, i svoju sreću traže na svojim imanjima.

Takvih je dosta u selima zvorničkog zaleđa i oni su garancija da će se ovdje uvijek imati kod koga otići u trešnje.

Izvor: Al Jazeera