U RS-u najlakša nelegalna trgovina umjetninama

Razgovarala: Saida Mustajbegović

Posljednjih decenija se nerijetko kroz nelegalnu trgovinu umjetničkim djelima skladišti nelegalno stečeni novac, finansira terorizam, ali i potvrđuje status elite. Ne postoje precizne procjene koliko je vrijedno to tržište, ali ima pokazatelja koji ilustriraju njegov ogromni potencijal. Procjenjuje se da je vrijednost pokradenih trezora umjetnina u svijetu od dvije do šest milijardi dolara godišnje.

Na Balkanu još nema mnogo usko specijaliziranih stručnjaka koji se bave kriminalom u umjetnosti. Prije petnaestak godina prof. dr. Bojan Dobovšek počeo se baviti upravo crnim tržištem umjetninama i kulturnim dobrima. Ovaj kriminolog i profesor na Ljubljanskom univerzitetu danas važi za vodećeg stručnjaka u regionu. Dobovšek je mišljenja da se kapital sve više skriva upravo u umjetninama – novčane transakcije ostavljaju trag, a sto kilograma zlata teže je sakriti nego jednu malu i izuzetno vrijednu sliku (npr. Rembrandtove male litografije). Stoga upravo taj vid transakcija koriste oni koji pomažu teroristima da bi se domogli oružja.

Prof. Dobovšek govori o novim trendovima neformalne ekonomije, ali odgovara i na pitanje zašto je Balkan vrlo plodno tlo za tu vrstu aktivnosti.

• Finansijski kriminal uvijek ide korak ispred institucionalnih sistema koji ga trebaju detektirati. Danas u toj oblasti najaktuelniji su poslovi kojim se izbjegava plaćanje poreza. Koji su to poslovi?

– Sada imamo više takvih poslova. Na prvom mjestu tu je klasični organizirani kriminal koji novac zarađuje trgovinom droge, trgovinom ljudi, pa taj novac troši za aute, kuće i slično; potom imamo tzv. middle kriminal, gdje se kriminalno stečeni novac investira u privredu – ‘pranjem’ se novac pokušava legalizirati. U konačnici je ono što danas nazivam elitnim organiziranim kriminalom – kapital je već legaliziran putem firmi sestrinskih preduzeća koja su registrirana na Kajmanskim ostrvima ili nekim drugim poreznim oazama što rade i multinacionalne kompanije. Upravo zbog deregulacije finansijskog sektora i svih tih finansijskih transakcija, došlo je do ove posljednje finansijske krize. Pošto se pokušava otkrivati i zabraniti takve transakcije, trendovi su da se novac mijenja za neke druge vrijednosti – zlato, dijamante, rijetke metale za industriju, a i umjetnine…

• Kakav je odgovor država koje se finansiraju dobrim dijelom od poreza?

– Multinacionalne korporacije (one koje su najviše zaradile izbegavanjem poreza) pritisle su i najvećim dijelom utjecale na vlade da regulaciju prirede njihovim potrebama. Posljedica toga je, da institucije čiji je zadatak da kontroliraju finansijske tokove, ne mogu raditi zbog loših zakona ili vlade pritišću da ne rade puno ili zapošljavaju nesposobne ili poslušne ljude. Zato i nema dogovora da se zatvore sve porezne oaze i da se počne nadzirati bogatstvo u svijetu i da se izmenjuju podaci o računima.

Sada imamo tajkune ili društvenu elitu koja nije u politici – skrivaju se u pozadini, ali vuku sve konce – ako si u politici svi gledaju koliko imaš novaca i dobara. Tako se stvaraju neformalne mreže koje kontroliraju vlade. Koliko samo novca treba sada u Americi da se pobijedi na izborima?!  Znači, sive eminencije koje finansiraju izbore na taj način kontroliraju da vlade ne donesu zakone koji bi ih spriječile u daljem bogaćenju ili otkrivanju finansijskih tokova.

• Rade li se procjene koliko države godišnje izgube novca zbog neformalne ekonomije?

– Dvadeset do dvadeset pet posto ima te neformalne ekonomije – zavisi od države, koje je formalno priznata. Ako se rade simulacije, uviđa se da toga ima još i više. U nekim zemljama potroši se puno više novaca nego što je njihov bruto društveni proizvod. Od toga se ne plaća porez, pa zato nema dovoljno novca za puteve za škole, zdravstvo itd. Pošto je prodata većina preduzeća u koje se isplati investirati trend je da se privatizira infrastruktura.

Zbog migracija sve je istaknutiji problem neformalne ekonomije. To je armija ljudi koji često žive u predgrađu velikih mjesta, koji nisu formalno zaposleni, ne plaćaju osiguranje i žive u nemogućim uvjetima. Ti ljudi jeftino rade razne popravke, sezonske poslove za poduzetnike, kao i za velike firme, a da nisu prijavljeni. S jedne strane to omogućava veliku dobit vlasnika i konkurentnost legalnom poslu a i mogućnost za razne kriminalne aktivnosti.

• Za Balkan se uglavnom kaže da je postao crna rupa za pranje novca. Da li su te tvrdnje argumentirane?

– Na Balkanu zakonodavstvo još u cjelini nije implementirano. Nema nadzora nad bankama kakav bi trebao biti, a interes samih banaka je da dobiju novac – a njega najviše ima na nelegalnom tržištu. S druge strane, Balkan je blizu centralne Evrope tako da su te investicije sigurnije nego da idemo „to“ raditi u Rusiji ili negdje dalje na istok. To je kriminal koji se obavlja u bankama, u sprezi sa državom ili međunarodnim kapitalom čije porijeklo nije baš čisto. Navedeni kriminal teško se otkriva jer se radi knjiženjem, kompjuterski i transakcijama.

• Spomenuli ste već da je tržište umjetninama i antikvitetima sve popularnije i aktuelnije u smislu skrivanja kapitala ili njegove akumulacije. Riječ je o internacionalnom tržištu gdje je opet Balkan vrlo privlačan. Zašto?

– Ima više faktora. Svako sebi hoće da osigura neki novac ili kako će preživjeti u starosti. Investicije u dionice ili neke papire propale su za vreme finansijske krize. U jednom periodu investiralo se u nekretnine – to su bili baloni koji su se raspukli u Španiji, Portugalu… Tako da se više ni u nekretnine ne isplati ulagati. Onda su se tu našli zlato, dijamanti i drugi metali, ali i umjetnine.

Zašto umjetnine? Zbog ograničenosti broja starih slika kojima cijena samo raste. Na aukcijama cijena jedne slike iznose i po 200-300 miliona eura. Tako možete investirati i uživati u jednoj slici, koja nije oporezovana, ili ne morate kazati kako ste je kupili ako ste to učinili na crnom tržištu. I tu su dobrobiti koje dobiju oni koji imaju nelegalno ili koruptivno stečeni novac.

Na Balkanu nisu zaživjele sve finansijske institucije koje bi pratile i istraživale put i zaradu novca, kao što je ured za sprečavanje pranje novca. Policije imaju druge prioritete i nema još specijaliziranih jedinica koje bi se bavile kriminalitetom umjetninama posebice krivotvorenjem. Balkan je interesantan jer se stvaraju nove elite, a da bi bio elita moraš imati i neke umjetnine. No, svakako tu značajnu ulogu ima i geografski položaj poluotoka koji je na raskršću balkanskog puta.

• Trgovina umjetninama i antikvitetima razvila se u treću najprofitabilniju nelegalnu aktivnost, odmah poslije trgovine oružjem i drogom. Kakve su procjene koliko se vrijedno to tržište godišnje?

– Teško je to reći. Prati se trend trgovine umjetninama i trend krađe kulturnih dobara iz zemalja gdje imate rat i nemire u zemlji. U nemirnom vremenu niko nema vremena da se baš time bavi: s jedne strane ljudi prodaju jeftino umjetnine, a neki se „snađu“ pa uzimaju kulturna dobra iz muzeja. Mi na Balkanu nemamo ni eksperte koji bi to otkrivali.

U svijetu je u porastu trend naručenih krađa umjetnina iz privatnih kolekcija ili muzeja. Drugi trend koji je u porastu su krivotvorevine – napravi se nekoliko krivotvorevina i prodaju se. Oni koji ih kupe misle da su slike orginali, ali ih ne pokazuju jer su kupljeni na crnom tržištu. Na krivotvorenju rade cijeli timovi koji krivotvore dokumentaciju pa i svjedočenja. To je do sada bilo par puta otkriveno na svjetskom nivou.

• Sve češće se priča o tome da se terorizam finansira upravo iz nelegalnog tržišta i umjetninama. Nerijetko se navodi da ISIL kulturna dobra ne uništava, nego da se pred kamerama uništavaju kopije, a originali se prodaju na crnom tržištu?

– U zadnjih deset godina sve evropske i svjetske institucije idu na traženje puteva novca, veći je nadzor na tim putanjama i transakcijama novca, tako su terorističke organizacije i oni koji podržavaju teroriste tražili neke nove puteve. Umjetnine su te preko kojih se mogu finansirati. Znači – šalješ umjetninu putem organiziranog kriminala i stižeš do novca ili mijenjaš blago za blago (oružje za umjetninu, koju zatim prodaje organizirana kriminalna grupa). Kako u Aziji i Africi ima puno artefakta, ne samo slika već i drugih vrijednih stvari, tako su teroristi  počeli prodavati te artefakte jer postoji tržište tih kulturnih dobara.

• U kojim državama se najviše trguje umjetninama?

– Najviše trguju nove elite. To su Kinezi, prije su to bili Rusi, sada su i bogati Arapi. Najlakše ih je kupiti u zemljama gdje nema registriranih ni umjetnina ni kulturnih dobara. Europol podupire sve da bi se zabilježilo šta u nekoj zemlji postoji od umjetnina do kulturnih dobara. Na Balkanu, i ako idemo još istočnije, toga nema. Zato je moguće da tu te vrijednosti i nestanu.

• Bilo je u zadnjih godinu nekoliko slučajeva povrata kulturnih dobara, ali i slika. Jedan takav slučaj desio se u Srbiji (Zlatni avarski pojas vizantijske provenijencije, otkriven 1992. tokom neovlaštenog izvođenja arheoloških radova, a za njega se saznalo zbog sukoba dvije dilerske mreže koje su ga željele imati), drugi slučaj je onaj kada je bh. ambasadi u Beogradu vraćeno dosta slika koje su ranije ukradene. Otkud taj preokret?

– Nova pojava je posljedica upravo nadzora novca: mijenja se blago za blago, a organizirani kriminal „prodaje“ drogu za blago ili se same umjetnine uzimaju kao garancija za drogu ili plaćanje nekog posla. Policija teško može koga uhvatiti jer nema traga koji se ostavlja elektronskim pranjem novca. Ako imamo sto miliona eura protuvrijednosti zlata, to je teško sakriti, a neku malu sličicu (primjerice Van Gogha) lako je prenijeti i sakriti.

• Gdje je najnesređenije tržište na području Balkana?

– Najlakše je trgovati i sakriti umjetnine na području enklava na području Republike Srpske, vrlo je lako podmititi organe istraživanja i poreznu upravu, ne prate se putevi novca. Znači, moguće je gdje god nisu jake i nezavisne institucije istraživanja, a neizgradena država.

Izvor: Al Jazeera