U potrazi za digitalnim halifatom

Piše: Iason Athanasiadis

Ovoga ljeta, kada je grupa Islamska država Irak i Levant zauzela teritorije na sjeverozapadu Iraka, što je ovoj ekstremističkoj sunitskoj grupi počelo donositi veoma lošu reputaciju, veliki broj ljudi na društvenim mrežama na profilnu sliku je stavio arapsku slovo „nun“, prvo slovo imenice Nasrani – Nazarećanin, odnosno kršćanin. To je reakcija na praksu boraca ISIL-a, koji na vratima kršćanskih kuća u gradovima koje zauzmu napišu ovaj simbol. Pristalice grupe ISIL kao simbol su uzele crnu zastavu islamskog osvajanja, na kojoj je pečat Poslanika Muhammeda i rečenica „Nema drugog Boga osim Allaha.“

Oni koji su na profilnu sliku stavili slovo „nun“, učinili su to u znak solidarnosti sa potlačenim vjerskim manjinama; a oni sa crnom zastavom halifata aplaudirali su brzom širenju grupe ISIL.

ISIL nije tražio da se promijene profilne slike, ali činjenica da su ih ljudi promijenili govori mnogo o tehnološkoj umješnosti ove grupe: Iskorištavanjem tendencije društvenih mreža da polariziraju mišljenja u vezi nekog pitanja, ova grupa je iskoristila društvene mreže na isti način na koji ih je iskoristila za širenje svog prisustva.

To je pomoglo ISIL-u da se predstavi kao alternativa modernoj zapadnjačkoj demokratiji, i slika o njima koja se do sada pojavila može se opisati kao islamska utopija. Slično kao i Izrael za Jevreje, to je pogranična zemlja koja se širi. U teoriji je otvorena za sve muslimane, ali u praksi, dobrodošli su samo suniti, i za sve nove članove se ta stavka provjerava.

Originalni halifat

Originalni projekat halifata počeo je sa četiri halife koje su predvodile mlado medinsko muslimansko društvo 29 godina, a nakon smrti poslanika Muhammeda u 7. stoljeću. Iako su trojica od ova četiri vladara ubijena, ortodoksni muslimani taj period smatraju zlatnim dobom optimizma, nevinosti i vojnog uspjeha.

Sve do 20. stoljeća, halifat su koristile različite političke dinastije da bi se učinile legitimnim. Posljednji halifat je prestao postojati 1923, kada je Mustafa Kemal Ataturk okončao Osmansko carstvo.

Fenomen okupljanja pomaže ovom neohalifatu da zadrži svoju isključivost, gotovo zatvorenost. To doprinosi da se na internetu formiraju ideološka geta. 

Novi oblik halifata pojavio se za 21. stoljeće, podstaknut faktorima kao što su dug period globalnih ekonomskih i socijalnih nemira, rast populacije koja je suočena sa smanjenim resursima, i povezanost potpomognuta tehnologijom.

U periodu nakon Arapskog proljeća, hiljade tih istih nezadovoljnih mladih muškaraca koji su izašli na trgove u znak protesta protiv diktatorskih režima postali su razočarani nedostatkom društvenog progresa. Otputovali su u Siriju, gdje su se borili protiv režima Bashara al-Assada u uglavnom sunitski orijentisanim islamističkim grupama.

Ubrzo su im se pridružili i muslimani sa Zapada: imigranti druge i treće generacije iz muslimanskih država koji iznova otkrivaju svoj vjerski identitet izmiješani sa zapadnjačkim i afričkim konvertitima željnih avanture.

Fenomen okupljanja pomaže ovom neohalifatu da zadrži svoju isključivost, gotovo zatvorenost. To doprinosi da se na internetu formiraju ideološka geta.

Prema riječima istraživača interneta, kao što su Eli Pariser i Nicholas Christakis, zajednički interesi okupljaju veći broj pojedinaca, prvo na internetu, a onda i u fizičkom svijetu, da rade za ostvarenje zajedničkog cilja. Pravni stručnjak i bivši zvaničnik Obamine administracije Cass Sunstein zagovara argument da svojevoljno odabrana izolacija na internetu može dovesti do fragmentiranja društva, pri čemu će liberali i konzervativci postati još ubjeđeniji u svoje političke poglede i manje spremni na kompromis.

Ovakva vrsta svrstavanja u grupe može donijeti sjajne rezultate. Omogućila je naučnicima, naprimjer, da objedine i ubrzaju svoja istraživanja.

Ali oni koji se nađu u ovakvom isključivom okruženju istomišljenika imaju tendenciju da razviju još homogenije poglede i da im se umanji sposobnost prihvatanja različitih pogleda ili odbrane svojih stavova pred kritičnom publikom.

Grupa ISIL, militantna organizacija koja želi svjetski poredak zasnovan na strogom slijeđenju ekstremne varijante islama, predstavlja definiciju mutirane grupe istomišljenika. Iako ciljevi i metode koje upotrebljava ovu grupu izoluju kao posebno otrovan primjer odlučnog, ali naopakog razmišljanja, ona predstavlja linearnu posljedicu okupljanja i grupisanja na internetu.

Ovo je predvidiv, ali ne i preduhitren rezultat naše verzije tehnološkog modernog doba: Prije nego što je internet dao običnim ljudima moćan alat da se povežu jedni s drugima, poklici pojedinaca koji bi pohrlili da se pridruže grupi ISIL vjerovatno bi se izgubili u buci koju proizvode njihova raznovrsna društva. Ali društvene mreže omogućavaju usamljenicima da komuniciraju isključivo sa istim takvim ljudima, što im omogućava da se udruže, omasove i zatim vrše neproporcionalan utjecaj.

Manjak napretka

ISIL je, koristeći društvene mreže, odbacio savjete tradicionalnijih džihadističkih organizacija poput Al-Kaide koje preferiraju tajnovitost, i uspio je zauzeti teritoriju. Čak i kada se ISIL borio da zauzme teritorij, na društvenim mrežama je pokazivao ono što se činilo kao halifat.

 Iako je jasno izrečena namjera ISIL-a da uništi Zapad, upravo zapadnjačka tehnologija omogućava napredak ove grupe.

U videosnimcima poput „Bajramske čestitke iz zemlje halife“ i „Kraj sporazuma Sykes-Picot“, voditelji džihadisti kojima je engleski jezik maternji, naređuju istomišljenicima muslimanima da ostave svoj život na Zapadu i pridruže im se u halifatu. Na videosnimku su prikazani neprijateljski objekti, osvojene vojne baze i ISIL-ov zatvor, kao i vojni i ljudski plijen kojim se hvališu.

Mladi voditelj u jednom trenutku nonšalantno preskače poništenu međunarodnu granicu, što je kao neka vrsta oslobodilačkog čina, o kojem generacija ljudi odgojenih na mogućnostima interneta, ne misle ništa.

Ne uspjevši da ne zvuče kao prodavači nekretnina, džihadisti pozivaju „braću“ da im se pridruže u „halifatu“, obećavajući im mjesto u novom društvu koje se tek gradi, kao da bi im ovo ekskluzivno prebivalište moglo omogućiti duhovnu pripremu za život na drugom svijetu. Kako je napisao Robert Kaplan „Vraćamo se u srednjovjekovni svijet teatra, u kojem je publika globalna.“

Zečije rupe

Grupa ISIL je do sada uspjela ponovo vratiti SAD u Irak, ponovo aktualizirati narativ o muslimanima koje ugnjetava zapadnjačka sila. Također je namamila State Department da upotrijebi jezive snimke raspeća i ubijanja u propagandnom videu koji bi trebalo da razuvjeri potencijalne regrute od pridruživanja.

Sve i ako ISIL bude eliminisan, naša sadašnja tehnologija nas sve više „gura“ upravo prema njenom organizacionom modelu: arhipelag nepovezanih komuna vođenih interesom, a mnoge od njih odlikuju privatizirane usluge. Iako je jasno izrečena namjera ISIL-a da uništi Zapad, upravo zapadnjačka tehnologija omogućava napredak ove grupe. Kako je napisao francuski sociolog Jean Baudrillard u svom djelu Duh terorizma, mi posmatramo „novi oblik djelovanja koji igra igru i zauzima pravila igre, samo sa ciljem da je poremeti.“

U činu konačnog odbacivanja naivnog refrena medija za vrijeme Arapskog proljeća da će društvene mreže razvijene na Zapadu donijeti konačnu vesternizaciju, ISIL bira iz čitave palete alata – Facebook, infografika, pogubljenja, šta god se učini najefikasnijim. Iskrzane crne zastave i pogubljenja pravo iz noćnih mora iz „Igre prijestolja“ takmiče se sa uglađenim porukama na društvenim mrežama, godišnjim izvještajima u stilu korporacija i ciljanim preotimanjima resursa, uključujući naftne cjevovode, polja prirodnog gasa, silose pšenice i brane. Prema tome, grupa ISIL je u jednakoj mjeri produkt tzv. digitalne „eho komore“ u kojoj je i rezultat srednjovjekovlja.

Ipak, ova strašna ratobornost ne bi nas trebala zaslijepiti da ne uvidimo sličnost ove grupe u pogledu strukture sa grupama bogatih penzionera koji hrle ka ekskluzivnim centrima za penzionere ili sa hipicima koji se organizuju u poljoprivrednim komunama bez struje. Njen model enklavizma omogućava ovim grupama da istražuju radikalnije zaključke zajedničke ideologije i rade za željenu budućnost. Sve grupe međusobno dijele narative koji samo u sebi imaju potvrdu i podršku, koji ih čine podložnim riziku da se bace „niz zečije rupe posebnih interesa dok se ne izgubimo u kraljičinom vrtu, proklinjući sve koji su gore,“ kako je napisao Mat Honen za Wired.

Nezadovoljstvo i društvena nepravda tjeraju pojedince da napuste svoje države i putuju daleko u potrazi za nedostižnom islamskom utopijom koju naseljavaju braća muslimani suniti  svih rasa koji govore arapskim jezikom, gdje se primjenjuje šerijat i vojnici islama teže da prošire granice halifata.

U tom pogledu, bukvalisti unezvijerenih pogleda iz grupe ISIL ne razlikuju se mnogo od društveno neprilagođenih antikonvencionalista koji su u grupama napustili strogi evropski feudalni sistem u 17. stoljeću da stvore alternativno društvo u Novom svijetu. I jedni i drugi zamišljaju društvo iz snova, i spremni su upotrijebiti silu da ga postignu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera