U južnoj Siriji, SAD je suočen sa rusko-izraelskim izazovom

Dim se diže u Bursa al-Hariru, gradu u blizini Deraae u Siriji, 13. mart 2018. (Reuters)

Dinamika na južnom frontu u Siriji dostigla je kritičnu tačku. Rusko-izraelska koordinacija uzima primat nad sporazumom o prekidu vatre koji su američki predsjednik Donald Trump i ruski predsjednik Vladimir Putin postigli prošle godine na samitu G20.

Iran i SAD se suočavaju sa sve većim pritiskom u ovom kraju, dok su i sirijski režim i sirijska naoružana opozicija na oprezu zbog potencijalnog sukoba da se riješi pitanje ko kontroliše jugozapadna pogranična područja.

Ambivalentna uloga SAD-a na južnom frontu

SAD je ranije igrao značajnu ulogu na južnom frontu. Američki Vojni operativni centar u Ammanu obezbjeđivao je trening i oružje za niz grupa Slobodne sirijske vojske koje djeluju na jugozapadu Sirije između 2014. i 2016.

SAD i grupe Slobodne sirijske vojske ne slažu se oko tog da li je prioritet da se bore protiv tzv. Islamske države u Iraku i Levantu (ISIL) ili sirijski režim. U konačnici, kada je Washington potpisao sporazum o prekidu vatre s Moskvom, zatvorili su dobavljačke linije za južni front.

Jordan je zapečatio svoju granicu sa Sirijom nakon što ga je preplavio veliki broj izbjeglica koje bježe od sirijskog rata. Od tada je južni front postao pitanje niskog prioriteta za Trumpovu administraciju u poređenju sa američkom diplomatskom i vojnom uključenošću visokog nivoa na sjevernom frontu.

Ali rusko-izraelska koordinacija, koja se povećala do nezabilježenih nivoa u proteklim sedmicama nauštrb SAD-a i Irana, potaknula je Trumpovu administraciju da se vrati na scenu.

SAD trenutno pokušava izvršiti pritisak na Rusiju da ispuni svoja obećanja o prekidu vatre iz jula 2017. Plan o kojem pregovaraju navodno mijenja praznu američku bazu al-Tanf za povlačenje iranskih snaga i njihovih milicija sa jugozapada Sirije. Al-Tanf se nalazi u južnom dijelu pokrajine Homs, na granici sa Irakom i ranije su je američke snage koristile da treniraju sirijske pobunjenike. Sirijski režim i njegovi iranski saveznici nadaju se da će preuzeti kontrolu nad graničnim prijelazom al-Waleed već neko vrijeme da bi otvorili autoput između Bagdada i Damaska.

Američka ponuda Rusiji uključuje držanje svih sirijskih i stranih milicija 20 do 25 km dalje od jordanske granice, prebacivanje opozicionih boraca i njihovih porodica u Idlib, ponovno otvaranje graničnog prijelaza Nasib (blizu grada Deraa) sa Jordanom, i formiranje zajedničkog američko-ruskog mehanizma da se nadzire provođenje ovog sporazuma.

Ključni američki sagovornik, pomoćnik državnog sekretara za bliskoistočna pitanja David Satterfield uskoro će biti zamijenjen Davidom Schenkerom čiji su stavovi o Siriji više u skladu sa onima državnog sekretara Mikea Pompea i savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona.

Nije jasno da li će ova navodna američka ponuda opstati. Štaviše, ako SAD ne isprazni al-Tanf, Iran i sirijski režim će vjerovatno pokušati blokirati svaki sporazum na južnom frontu.

Dva scenarija za SAD

Washington ima ograničen set opcija. Prema prvom scenariju, SAD se odriče svog utjecaja na jugozapadu Sirije a Iran se zauzvrat drži podalje od jordanske i izraelske granice.

Rusija će tada ekskluzivno dominirati pravilima igre u ovom kraju. Tako će Izrael moći okriviti samo Moskvu u slučaju bilo kakvog kršenja sporazuma. Washington će opet ostaviti utisak da ostavlja saveznike na cjedilu, u ovom slučaju Slobodnu sirijsku vojsku, ali američke snage mogu umjesto tog fokusirati svoje resurse na štićenje svojih sredstava u okolini sjeveroistočne Sirije koja je više prijateljski nastrojena.

U drugom scenariju Trumpova administracija bira da oživi svoju ulogu na južnom frontu. Američki borbeni avioni ili dronovi mogli bi napadati pokušaje sirijskog režima da proširi teritorijalnu kontrolu u pokrajinama Deeraa i Quneitra. SAD bi mogao ponovo otvoriti dobavljačke linije preko Jordana do grupa Slobodne sirijske vojske, što bi tehnički značilo ponovnu eskalaciju sirijskog građanskog rata.

Pentagon želi izbjeći oba ova scenarija.

Rusko-izraelska koordinacija

Putin prisiljava američku ruku na jugozapadu Sirije da nekako vrati Washington za pregovarački sto. Moskva je sankcionirala u proteklih nekoliko dana raspoređivanje Tigarskih snaga sirijske vojske na obode Deraaa.

To je privuklo pažnju Trumpove administracije. Pompeo je telefonom razgovarao prošli ponedjeljak sa ruskim kolegom Sergejom Lavrovim, a Trump bi se mogao sresti sa Putinom pred samit NATO-a u Briselu naredni mjesec. Trump će vjerovatno željeti biti uključen u bilo koji rusko-izraelski sporazum u jugozapadnoj Siriji.

Manjak američko-ruske koordinacije oslabio je poziciju Jordana u Siriji i nagnao ga da svoje interese uskladi sa Izraelom. I Jordan i Izrael se slažu da bi se Iran i njegove milicije trebali držati dalje od granice i od okupirane Golanske visoravni. Amman traži od Moskve da ne inicira konfrontaciju koja bi mogla uzrokovati još jedan val sirijskih izbjeglica u Jordan. Slobodna sirijska vojska mogla bi se suočiti sa teškom odlukom između dobrovoljnog predavanja graničnog prelaza i okolnog područja režimu ili borbe za opstanak.

Glavna sporna tačka između zainteresovanih strana je da li su iranske snage i njihove milicije među vojnicima sirijskog režima koje će biti raspoređene u Deraai. Ratoborni izraelski ministar odbrane opovrgao je da su iranske snage prerušene u sirijskoj uniformi, što odražava dubinu rusko-izraelske koordinacije.

Štaviše, Damask šalje Izraelu – preko Moskve – nužne garancije da obnovi primirje iz 1974. na Golanskoj visoravni. Ali Izrael traži da se Iran potpuno povuče iz cijele Sirije u vrijeme kada postoji pukotina u rusko-iranskom savezu. Ovaj izraelski zahtjev pokušaj je da se počne sa visoke pregovaračke tačke kako bi Rusija provela dodatne restrikcije na iranske kretnje u Siriji.

Uprkos napetoj retorici na terenu, Moskva i dalje drži punu kontrolu pojačanja koje je poslao režim na obode Deraae. Ruska policija istovremeno nadzire i štiti režimske snage kao garanciju za Izrael i Jordan.

Naizmjenični sukobi koji su se desili ove sedmice između režima i Slobodne sirijske vojske su bili ograničeni, bez uključivanja Rusije.

I Washington i Moskva vrše pritisak na sirijske saveznike da ne eskaliraju. Raspoređivanje snaga sirijskog režima treba da ojača rusku pregovaračku poziciju i ograničeno je na jordansko pogranično područje u ovoj tački, što znači da se rusko-izraelski sporazum tek treba u potpunosti materijalizovati.

Bez obzira koji scenario bi mogao da se desi, SAD ima dvije opcije da postane ponovo relevantan na jugozapadu Sirije: da se suprotstavi Moskvi ili da je uključi. U suprotnom bi SAD mogao postati pitanje oko kojeg će ostale stranke uključene u ovu situaciju pregovarati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera