U čemu je tajna Đukanovićeve dugovječnosti

Piše: Mladen Obrenović

Tog su dana bivši radnici podgoričkog Kombinata aluminijuma u stečaju (KAP) ponovno blokirali inače frekventnu prometnicu ispred Ministarstva finansija, no taksist nije negodovao. „Vidi, traže svoj hljeb. I ja ih razumijem. Treba doći kući i nahraniti porodicu. A što je meni 10 minuta čekati? Bar imam posao“, govorio je dok je čekao u koloni.

Priča o KAP-u jedna je od bolnih privatizacijskih priča koje nisu realizirane kako treba, a na koju su podsjetili obespravljeni radnici nekoliko dana uoči proslave godišnjice obnove samostalnosti Crne Gore. U ovom slučaju i sukladno Zakonu o izmirenju obaveza, bivši radnici očekuju isplatu 5,45 milijuna eura za otpremnine. Zato i bivši radnici upiru prstom u političare, a za kršenje prava i pravde, kako kažu, okrivljuju dugovječnog premijera Mila Đukanovića i njegovu Demokratsku partiju socijalista (DPS).

A stranka kojoj je na čelu, i sâm Đukanović, vladaju otkako je uveden višestranački sustav u Crnoj Gori – posljednjih 26 godina. I bar po tome su, kako to vole reći, uz rame Bjelorusiji i njihovom lideru Aleksandru Lukašenku, gdje se također nikad nije dogodila smjena vlasti na izborima.

Nerazvijena politička kultura

„Crna Gora je društvo nerazvijene političke kulture u kojem je vođa uvijek bio onaj za kim se išlo. Jako se teško razvija ona građanska komponenta i još teže se odvajamo od onoga što je autoritarni pristup. Crna Gora nije nikada iskusila smjenu vlasti na izborima i to ima svoju težinu ma koliko bilo profano pričati o tome“, tvrdi Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje.

Kriza liderstva i stabilokratija

„Generalno – i na Balkanu, i u Evropi postoji kriza liderstva, vizije i kvalitetne ponude u politici. Nužne su promjene, one su ljekovite i tjeraju da razmišljamo, više radimo i trudimo se. Ovakvo stanje kreira lijenost vlasti, ali i stvaranje političara koji su savršeno zadovoljni u ulozi opozicionara. Za crnogorsko društvo sve je to – generalno loše“, smatra Uljarević.

Po njoj, i „međunarodni faktor“ je u zakazao, predugim insistiranjem na stabilnosti i stabilizaciji u Crnoj Gori i na Balkanu, a „nakon čega su stvoreni samo stabilni autoritarni lideri“.

„Izgubio se onaj segment koji ide uz stabilizaciju, a to je demokratizacija i sada imamo stabilokratiju“, primjećuje.

Za optužbe građana koji za sve nedaće okrivljuju političare koji vode zemlju, kaže kako je „vlast koju vodi DPS srasla sa državnim aparatom i samim tim ga apsolutno koristi kao sopstveni resurs“. „Zato ljudi poistovjećuju DPS sa državom, a to određuje i odnos prema državi“, dodaje.

Svjestan da je Crna Gora „jedina postkomunistička država u Evropi u kojoj se nije desila smjena vlasti od uvođenja višestranačja, a na vlasti je ili samostalno, ili u koalicionim aranžmanima – DPS“, politolog Ivan Vuković s Fakulteta političkih nauka u Podgorici ipak ne bi govorio o potpunom kontinuitetu vladavine jedne stranke i jednog čovjeka.

Podsjeća kako „nakon rascjepa Đukanovića i [Momira] Bulatovića u drugoj polovini ‘90-ih počinje istinska demokratizacija Crne Gore, a ona postaje izborna demokratija“. Nakon toga, prema njegovim riječima, DPS vlada u bitno drugačijim uslovima, uz pomoć barem jedne od stranaka s kojom formira koaliciju, a i politički ambijent se bitno promijenio.

Na pitanje u čemu je formula uspjeha DPS-a i zbog čega toliko dugo traje, Vuković odgovara kako je ta stranka „uspjela sebe da predstavi kao političkog zaštitnika državnih i nacionalnih interesa i to traje već 15 godina otkako su zvanično promijenili program u pravcu podrške nezavisnosti Crne Gore“.

„Linija podjele korespondira s linijom podjele onih koji su podržavali ideju nezavisne Crne Gore i onih koji su joj se protivili. Opozicija nije nikad uspijevala da prihvati do kraja nezavisnu Crnu Goru kao političku realnost i to se manifestuje kroz odnos prema pitanju priznavanju Kosova, odnose sa Srbijom i Rusijom. U tome je golema prednost DPS-a u odnosu na konkurenciju, kao i uspjesi u vanjskopolitičkim okvirima“, objašnjava Vuković.

Slaba opozicija

Govoreći o stanju u opoziciji, Uljarević ukazuje na objektivne poteškoće kao što su organizacija, artikuliranje ideja, financijska iscrpljenost, ali i upozorava na „prismotru vlasti, praćenja i prisluškivanja jer postoji aparat moći koji se koristi“. S druge strane su subjektivni razlozi, pa navodi „kvalitet opozicije, nepostojanje vizije, sujete koje ne mogu da se stave u zajednički interes“.

Učiniti politički život dosadnijim

Kad je napredak društva u pitanju, potrebno je „u politički život vratiti institucije i učiniti ga malo dosadnijim nego što je bio, te očuvati političku stabilnost“, kaže Ivan Vuković.

„Kad se velike teme skinu s dnevnog reda i posvetimo se onome što su stvari od velikog značaja za običnog čovjeka, Crna Gora može biti političko stabilno, ekonomski prosperitetno društvo, solidno međunarodno integrisano i konačno dobro mjesto za život najvećeg broja ljudi koji tu žive“, zaključuje Vuković.

Smatra i da je Đukanović „debelo naplatio sve tantijeme boračkog staža, poput podrške prozapadnim politikama – otporu prema [Slobodanu] Miloševiću, odnosa prema kosovskim izbjeglicama i priznavanja nezavisnosti Kosova“.

„On je nesumnjivo jedan talentovan političar koji se uspio održati, ali taj talenat nije suštinski uložio u razvoj države i društva nego u svoju korist i jačanje ljudi oko sebe. Znaju zapadni partneri ko je Đukanović, ali im on ostaje sagovornik sa kojim uspijevaju da nađu zajednički jezik i komuniciraju. Ipak mislim da njegovo vrijeme polako ističe jer evropske i atlantske integracije urušavaju postojeći monopol moći, a samim tim i njegovu vlast“, prognozira Uljarević.

Podsjećajući na velike razlike u razmišljanju između političara na vlasti i onih u opoziciji, Vuković procjenjuje da Đukanović „trenutno pokušava naći način da se taj jaz dubokih podjela prevaziđe“.

„Oni moraju naći način da se neke stvari skinu s dnevnog reda jer opterećuju političku situaciju. Stvari su ekstremno politizovane pogotovo jer je Crna Gora mala zajednica. I zato nije dobro za jedno društvo, koje je u demokratskom smislu još u povoju, da ima jednu te istu strukturu na vlasti tako dugo, jer su se neki ljudi prilično zamorili u tom sistemu, da ih je vrijeme potrošilo i da je vrijeme za nove ljude. Ipak, kad imate tako duboku podjelu, teško je otvoriti prostor za nekoga ko je dobronamjeran i ko bi mogao da doprinese napretku države“, smatra Vuković.

Politika u svim porama

No, do toga je još dalek put, upozorava Uljarević. Ona ukazuje kako „politika prožima sve pore crnogorskog društva“.

„Ne govorim pritom o politici u pozitivnom smislu, politici kojom se okolina mijenja na bolje, nego politici koja se doživljava kao način preživljavanja, napredovanja, sticanja nečeg dodatnog. Ako niste u vladajućim strukturama, teško možete da uspijete. Običan crnogorski građanin, ako možemo tako da ga nazovemo, ima drugačiji pristup pravdi, ekonomskim i drugim dobrima od onih koji su privilegovani“, navodi.

Po njoj, to je svojevrsna „paralelna stvarnost“ Crne Gore u kojoj postoje velike diskrepance – s jedne strane je „mali broj enormno bogatih ljudi koji već ulazi u jednu dekadentnu fazu“, a na drugoj strani „jedan značajan broj ljudi koji žive jako teško, a nemali broj njih na margini siromaštva“.

„Svakodnevno imamo priče porodica za koje se upućuju apeli da im se pomogne i obezbijedi im se hrana kroz interventnu pomoć, a oko njih su političari koji nose satove vrijednosti zgrade u kojima bi te porodice mogle da se smjeste“, tako Uljarević ilustrira crnogorsku svakodnevicu.
Stoga vjeruje u neku drugačiju Crnu Goru s potpuno novim licima na političkoj sceni jer one koji su trenutno u politici smatra „potrošenim, ljudima koje je pregazilo vrijeme, jednom epskom garniturom“.

„Trebaju nam mladi, otvoreni ljudi koji su spremni da ulože sebe u ovu državu, da ne bježe odavde, koji su spremni da sa mnogo entuzijazma rade i naprave jednu državu u kojoj se lijepo živi, u kojoj svi ljudi imaju jednak pristup radu i u kojoj će biti nevažno kojoj političkoj opciji pripadaju i kakvi su im stavovi dokle god plaćaju poreze i ispunjavaju zakonom propisane obaveze“, zaključno poručuje Uljarević.

Izvor: Al Jazeera