Tvorac Dylana Doga za AJB: Iznenadio me uspjeh

Sclavi: Znam da je Dylan Dog popularan na području bivše Jugoslavije, no zaista ne mogu pronaći pravi razlog za to (Sergio Bonelli Editore (SBE))

Piše: Ibrahim Sofić

„Judo plesaču!“, omiljena je uzrečica bivšeg uposlenika Scotland Yarda, a inače svjetski poznatog privatnog istražitelja noćnih mora iz Londona.

Ko je Dylan Dog?

Dylan Dog, Englez u tridesetim godinama života, živi u Londonu i bivši je policajac Scotland Yarda gdje je počeo raditi sa 23 godine. Inače je inspektor natprirodnih pojava, a sebe naziva istražiteljem noćnih mora.

Bivši je alkoholičar, pije samo čaj, nepušač boji se visina, šišmiša, skučenih prostora, dužih ljubavnih veza i ima morsku bolest. Priznaje kako se teško snalazi sa malom djecom koja ga nekad i plaše.

Oružje mu je revolver Bodeo iz 1889. godine, vozi Volkswagen Bubu koju je dobio kao nagradu za prvi riješeni slučaj.

Za svoj rad je u početku naplaćivao 50 funti dnevno (plus troškovi), da bi kasnije tu cifru udvostručio. Iako zna imati i bogate klijente – muči ga hronična besparica.

Voli horor filmove i literaturu i svirati klarinet, a jedina melodija koju zna odsvirati je Đavolji triler.

Naravno, riječ je o Dylanu Dogu, junaku stripa kojeg je prije skoro 30 godina kreirao italijanski strip-autor Tiziano Sclavi. Kako kaže Stefano Marzorati, glasnogovornik izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore iz Milana koja izdaje ovaj strip, Sclavi se teško odlučuje na razgovore sa medijima, no ovaj put je odlučio napraviti iznimku.

Kaže kako ga je uspjeh istražitelja noćnih mora, koji je doživio i dva filmska izdanja, iznenadio, kao i njegova velika popularnost na Balkanu.

  • Strip Dylan Dog „rođen“ je 1986. godine. Koja je ideja vodilja iza ovog stripa, kako ste stvorili glavne i sporedne likove?

Dylan Dog je nastao iz jednog od mojih starijih likova, Francesca Dellamortea koji je bio lik knjige koji sam ranije napisao. On mi je bio inspiracija za Istražitelja noćnih mora.

Samo ime Dylan Dog bio mi je, inače, radni naslov koji sam u prošlosti koristio za mnoge likove. Ovaj put ga nisam mijenjao prije objave. Dylana Doga sam uvijek smatrao veoma „otvorenim“ stripom, ponekad eksperimentalnim, gdje sam mogao koristiti sve što mi je palo na pamet u tom trenutku. Bilo da je riječ o hororu ili sofisticiranoj komediji, o klasičnom humoru ili sentimentalnoj drami ili pak društvenim dešavanjima i govorima.

  • Jedan od omiljenih „sidekicka“, odnosno pomoćnih likova u stripu, je sigurno Groucho. Kako ste došli na ideju da se jedan od braće Marx pridruži Dylanu Dogu?

Na početku sam mislio da iskoristim nekoga veoma bliskog publici za komičnog partnera Dylana Doga, nekoga sa osebujnim karakteristikama kao što je, na primjer, Marty Feldman (prisjetite se Frankensteina Juniora) koji je bio izrazito popularan u to vrijeme.

Zapravo mi je Sergio Bonelli (‘otac’ Texa Willera, Zagora, Mister Noa – op.a.) predložio da stavim dvojnika Groucha Marxa uz Dylana kako bi mogli imati suprotne stavove oko spornih situacija, kroz humor koji bi mogao ublažiti nasilne elemente stripa.


Prvi broj Dylana Doga [SBE]

  • Rodni grad i mjesto prebivanja i rada Dylana Doga je London. Što Vas je nagnalo da dešavanja ovog stripa smjestite u glavni grad Velike Britanije, a ne u Italiju?

Radnja djela Dellamorte Dellamore, lajtmotiva Dylana Doga, bila je smještena u Italiju. Na lociranje Dylana u London odlučio sam se zbog tadašnjih Bonellijevih „pravila“, a jedno od njih je da smjestimo radnju stripa u inostranu okolinu.

London je nekako bio prirodan izbor, jer ovaj grad predstavlja savršeno okruženje za razvijanje priča sa elementima horora i trilera. Samo se treba prisjetiti likova kao što su Sherlock Holmes, Džek Trbosjek, James Bond…

  •  Koji ili šta su izvori Vaše inspiracije za rad na stripovima?

Kada pišem, inspiraciju dobivam iz mnogo izvora, od visoke kulture do pulp fikcije sa početka prošlog stoljeća, od djela Umberta Eca do onih koje je napisao Marshall McLuhan.

Više od 300 brojeva i dva filma

Prvi broj Dylana Doga zvao se „L'alba dei morti viventi“, odnosno „Zora hodajućih mrtvaca“. U maju 2003. godine objavljen je „Il numero duecento“ – „Dvjestoti broj“, samo ime kaže koji je povod broja.

Na naredno posebno izdanje se čekalo do augusta 2011. godine kada je objavljen 300. broj pod imenom „Ritratto di Famiglia“, „Porodični portret“.

Pored Italije, Dylan Dog izlazi i u Sjedinjenim Američkim Državama, Hrvatskoj ,Srbiji, Danskoj, Holandiji, Poljskoj, Španiji i Turskoj. U jednom periodu, mjesečno je štampano više od 1.000.000 primjeraka ovog stripa na raznim jezicima, no sada je ta cifra nešto manja.

Ovaj strip doživio je dvije ekranizacije: Cemetery Man (originalno Dellamorte Dellamore) izašao je 1994. godine i glavnu ulogu je tumačio Rupert Everett (inače lik po kojem je crtan Dog), te Dylan Dog: Dead of Night (2011.) u kojem je glavna uloga bio Brandon Routh.

No, kako sam više romana pisao i radio na njima, shvatio sam da iz priče u priču dodajem sve više ličnih stvari, stavova, pogleda.

  • Dylan Dog je od samog početka pa do današnjih dana veoma popularan. Prvi broj mu je objavljen prije tri decenije, a stotine izdanja, na raznim jezicima svijeta su stigla na prodajna mjesta i u kolekcije ljubitelja stripa. U vrijeme kada ste radili na prvom broju, da li ste pomišljali da će Dylan Dog biti ovako uspješan?

Da budem potpuno iskren, nikada nisam ni pomišljao da bi ovaj strip mogao biti ovako uspješan kao što je danas. Čak ni danas ne mogu nekada vjerovati da smo ovo uspjeli uraditi. Kad me pitaju: ‘Koja je tajna uspjeha? ne mogu naći pravi odgovor, jer sam jednostavno zabezeknut.

  • Čitatelji sa cijelog područja Balkana, iz svih država koje su nekada činile Jugoslaviju, a posebno se to odnosi na Hrvatsku, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, veliki su ljubitelji Vašeg rada i Dylana Doga. Možete li to komentirati i da li ste ranije razmišljali da li će Vaša djela biti jednako dobro primljena u inostranstvu kao i u Italiji?

Znam da je Dylan Dog popularan na području bivše Jugoslavije, no zaista ne mogu pronaći pravi razlog za to. To kažem jer znam da priče koje smo obrađivali u stripovima Dylana Doga nisu lake za prevesti.

To je najviše zbog toga što u svakom broju ima mnogo igara riječi i šala, viceva koji su jako vezani za italijanski jezik i kulturu.


Sclavi i Dog u očima crtača [SBE]

  • Dylan Dog nije jedini strip na kojem ste radili. Radili ste na nekim brojevima Zagora, Martina Mysterea, Mister Noa… Svi ovi likovi, stripovi su, poput Dylana, veoma popularni na Balkanu. Ko je Vaš omiljeni lik na kojem ste radili? Kako je bilo raditi na svim tim stripovima?

Od svih likova koji se pojavljuju u izdanjima Sergio Bonelli Editorea za koje sam ja pisao priče, uvijek sam smatrao da mi je Mister No najbliži. Njega je stvorio Guido Nolitta, odnosno Sergio Bonelli.

Ne znam da li su oni brojevi na kojima sam radio bili dobri, te kako ih je primila publika, no meni je bilo jako zabavno raditi na njima, naročito na dijalozima.

Izvor: Al Jazeera