Turska između zakona i zločina u konzulatu

Turske vlasti ušle su u konzulat tek nakon što su dobile odobrenje od saudijske strane za ulazak i pretres (EPA)

Piše: Khaled Leoush, Gaziantep

Ubistvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija u konzulatu njegove države u Istanbulu i rezanje njegovog tijela, kako je saopćila Turska, a saudijske vlasti potvrdile, predstavlja prvi slučaj takve vrste u svijetu.

Ovaj slučaj je prošao kroz nekoliko faza i etapa još od samog ulaska Khashoggija u konzulat do trenutka kada je proglašen njegov nestanak, zatim turskih istražnih radnji te kasnijeg saudijskog priznanja zločina. Slučaj je potakao brojna pitanja u javnosti, koja je pomno pratila granice dozvoljenog i zabranjenog u diplomatskim odnosima između država, kao i mehanizme koji se bave pitanjem sjedišta konzularnih misija.

Godine 1961. predstavnici 177 država sastali su se u glavnom austrijskom gradu Beču kako bi potpisali međunarodni ugovor kojim se uspostavlja okvir za konzularne odnose između država. Konvencija sadrži 79 članova, koji se smatraju temeljnom referencom za mehanizam reguliranja odnosa između države prijema i države imenovanja konzularne misije.

Ko ima pravo na diplomatski imunitet

Da bismo razumjeli na koji način se Turska bavila ovim problemom, izložiti ćemo neke od stavki koje se mogu primijeniti na ovaj slučaj. Osobe s diplomatskim statusom uživaju diplomatski imunitet, odnosno neku vrstu pravnog imuniteta, što je poznata praksa među vladama kako bi se garantiralo da diplomate budu izuzete krivične jurisdikcije države prijema.

U Čalnu 31. Bečke konvencije o konzularnim odnosima navodi se da su prostorije konzulata nepovredive. Organima države prijema ne dozvoljava se ulazak u njih, osim uz pristanak šefa konzulata, lica koje on odredi ili šefa diplomatske misije države imenovanja. Država prijema ima posebnu obavezu preduzeti sve neophodne mjere kako bi spriječila nasilan ulazak u prostorije konzulata ili njihovo oštećenje, narušavanje mira konzulata ili povredu njegovog dostojanstva.

Član 35. govori o slobodi komuniciranja, pa se naglašava da država prijema dozvoljava i štiti slobodno komuniciranje konzulata za sve službene svrhe. U komuniciranju s vladom, s diplomatskim misijama i drugim konzulatima države imenovanja, ma gdje se oni nalazili, konzulat može upotrebljavati sva odgovarajuća sredstva komunikacije, uključujući diplomatske ili konzularne kurire, diplomatsku ili konzularnu valizu i poruke kodeksom ili šifrom.

Zatvor i ‘teško krivično djelo’

Konzularna valiza se ne smije ni otvarati, ni zadržavati. Međutim, ako nadležni organi države prijema imaju ozbiljnih povoda da vjeruju da valiza sadrži i druge predmete osim prepiske i dokumenata, onda mogu tražiti da valizu u njihovom prisustvu otvori ovlašteni predstavnik države imenovanja. Ako organi pomenute države odbiju taj zahtijev, valiza se vraća u mjesto porijekla.

Paketi koji čine konzularnu valizu trebaju nositi spoljne vidne oznake svoje prirode i mogu sadržavati samo službenu prepisku, kao i dokumente ili predmete isključivo za službenu upotrebu.

U Članu 41. se naglašava nepovredivost konzularnih funkcionera, koji mogu biti stavljeni u zatvor ili pritvor samo u slučaju “teškog krivičnog djela”, i to samo na osnovu odluke nadležne sudske vlasti. Ako se povede krivični postupak protiv konzularnog funkcionera, dužan je pojaviti se pred nadležnim organima.

Vratimo li se na slučaj ubistva novinara Khashoggija, primijetit ćemo da su turske vlasti ušle u konzulat tek nakon što su dobile odobrenje od saudijske strane za ulazak i pretres, prije zvaničnog priznanja Saudijske Arabije da se zločin desio.

Mogućnost internacionalizacije slučaja

Turska sada traži da se osobama upletenim u zločin na njenoj teritoriji sudi, nakon što su saudijske vlasti priznale ubistvo, pri čemu se pozivaju na Član 41. Bečke konvencije o konzularnim odnosima, koji kaže da se konzularni službenici mogu staviti u zatvor ili pritvor u slučaju da su počinili teško krivično djelo.

Saudijsko priznanje zločina i detalja koji se podudaraju s turskom verzijom priče također su priznanje kršenja međunarodne konvencije u većini njenih odredbi i zloupotreba nepovredivosti konzularnih prostorija za činjenje zločina.

To je još jedna povreda koja ugrožava tursku državu i navodi zvaničnike ove zemlje da nagovijeste mogućnost internacionalizacije slučaja ako saudijska strana odbije predati turskom pravosuđu tražene osobe uključene u zločin.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera