Oglasi

Turska i Idlib, opcije za neizbježnu konfrontaciju

Ankara ulaskom u Idlib želi ostvariti dva cilja, ali je očigledno da u ovoj sirijskoj pokrajini nije dočekana srdačno.
Turska nastoji zadržati svoj utjecaj u Idlibu i zaustaviti rusku nadmoćAl Jazeera

Piše: Mohamed al-Najjar

Videosnimak kojeg su objavili aktivisti o ulasku turskih vojnih stručnjaka u sirijsku pokrajinu Idlib u nedjelju, pod zaštitom Hay'at Tahrir al-Shama, po svemu sudeći, ne govori o realnosti odnosa između dvije strane, kao ni o opcijama kada je riječ o konfrontaciji u strateški značajnoj pokrajini za Ankaru.

Samo nekoliko sati prije ulaska turskih vojnih stručnjaka u pokrajinu, došlo je do razmjene paljbe između turske artiljerije i snaga HTS-a, saveza čija je okosnica bivša Al-Kaidina podružnica Front al-Nusra. Iako je riječ o ograničenim napadima, možda oni ipak daju realističniju sliku o atmosferi sumnje koja vlada u odnosima između dvije strane. HTS drži kontrolu nad oko 80 posto teritorije u pokrajini Idlib, uključujući i granični prijelaz Bab al-Hawa i selo Atme, koji povezuju ovu sirijsku pokrajinu s Turskom.

Broj stanovnika Idliba porastao je sa dva miliona, koliko ih je bilo prije početka sirijske revolucije 2011. godine, na oko tri miliona. U ovu pokrajinu se slilo stanovništvo koje je protjerano sa velikog dijela sirijske teritorije, poput pokrajine Halep, Homsa, Hame, periferije Damaska i Latakije, u okviru dogovora o prekidu vatre koji su postignuti između sirijskog režima i različitih opozicionih skupina.

Dva strateška cilja

Turska svojim ulaskom u pokrajinu Idlib želi ostvariti dva cilja: kao prvo, pružiti podršku Slobodnoj sirijskoj vojsci u cilju provedbe sporazuma u Astani, na osnovu kojeg se u Idlibu uspostavlja jedna od četiri zone deeskalacije. Na taj način Turska želi uspostaviti sigurnost te zaustaviti vojne operacije u ovoj pokrajini, prvenstveno ruskih snaga, čiji su borbeni avioni nadlijetali ovo područje u posljednje dvije sedmice.

Drugi i najvažniji cilj za Ankaru je spriječiti ekspanziju Sirijskih demokratskih snaga, arapsko-kurdske koalicije u kojoj prevladavaju kurdske milicije, te presjeći put ostvarivanju njihovih ciljeva. Odnosno da uspostave kurdsku državu na sjeveru Sirije duž granice koja iznosi 911 kilometara, prema onome što je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio u nedjelju, koja bi se prostirala od Ras al-Bassita na Mediteranskome moru duž tursko-sirijske granice.

Dok Turska nastoji zadržati svoj utjecaj u Idlibu tako što će zaustaviti rusku nadmoć, također teži ka tome da spriječi utjecaj Irana preko Kafriyae i Al-Fu'ahe, dva šiitska sela koja se nalaze u ovoj sunitskoj pokrajini.  

S druge strane, ne bi se moglo reći da je turska uloga u Idlibu dočekana baš srdačno, s obzirom na prijeteće poruke koje je HTS poslao turskoj vojsci i upozorenje FSA-u, koji ima tursku podršku, u slučaju bilo kakve saradnje s ruskom avijacijom. FSA je odbacio Erdoganove izjave novinarima da će kampanja imati rusku podršku iz zraka, naglasivši da oni Rusiju vide kao okupatorsku snagu u Siriji.

Mogućnost sukoba

Iako bi Ankara radije pružala podršku FSA-u s leđa te zadržala svoje vojne snage u graničnoj oblasti sa Sirijom bez ulaska u Idlib, mogućnost izbijanja sukoba s HTS-om i kurdskim snagama navode ovu državu da poduzme takav korak.

Politički analitičar Ali Bakeer kaže da je HTS poslao poruku kojom ukazuje na spremnost da se suoči s turskim snagama u slučaju da iste odluče ući u Idlib, jer smatra da je dogovor između Turske i Rusije u suprotnosti s njihovim interesima. Bakeer za Al Jazeeru kaže kako HTS nema baš mnogo izbora. Dakle, može prihvatiti tursku intervenciju, kojom se generalno želi izbjeći da grad Idlib zadesi sudbina Halepa, ili da prepusti ovaj zadatak Rusiji, Iranu i sirijskom režimu, što će svim stranama nanijeti gubitke, smatra on.

"Ako se HTS odluči kasnije suprostaviti turskim snagama, to će dodatno zakomplicirati cijelu operaciju i gurnuti Tursku više prema Rusiji kako bi okončala borbe", dodaje on. Također kaže da FSA trenutno vodi operacije uz podršku turskih snaga koje još nisu prešle granicu, no smatra da ove snage neće dugo izdržati ako im se HTS odluči suprostaviti. U tom slučaju, kaže on, Ankara bi bila primorana intervenirati na terenu te da turske obavještajne službe trenutno rade na procjeni takve situacije.

Prema Bakeeru, indirektni cilj turske akcije je obuzdati kurdski kanton u Afrinu te poduzeti sve neophodne korake kako bi se presjekao put milicijama Partije demokratske unije i spriječiti ih da preuzmu kontrolu nad sjeverom Sirije. Međutim, smatra kako je još uvijek nije jasno da li je postignut dogovor s Rusijom o ovom pitanju, pogotovo ako se uzme u obzir da je ova država rasporedila svoje snage u Afrinu kako bi spriječila izbijanje kurdsko-turskog sukoba i da još uvijek nije zauzela konačan stav o kurdskim milicijama, iako ih ne podržava na način kako to čini američka strana.

Civli kao najveća žrtva

Bakeer ističe da HTS, također, nije donio odluku o svom konačnom izboru: da li da se još više asimilira u sirijskom slučaju, što u konačnici ne rješava njegove probleme, ili da se suprotstavi, što će imati katastrofalne posljedice za civile u Idlibu. U svakom od ovih slučajeva HTS će izaći kao gubitnik, smatra on.

Ako bi došlo do bilo kakvih sukoba između Turske i HTS-a, najveće gubitke pretrpjet će civili, pored gubitaka koje će osjetiti umjerena sirijska opozicija u političkom i vojnom pogledu, dok bi HTS mogao doživjeti sudbinu grupe Islamska država Iraka i Levanta.

Tada bi sirijski režim i njegovi saveznici izašli kao pobjednici, dok bi kurdske snage koje imaju podršku SAD-a, u slučaju da Turska doživi neuspjeh, ostvarile svoj utjecaj na sjeveru Sirije i presjekle granicu između Turske i arapskog svijeta.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.