Turizam na hrvatski način: Mogu li novci bez gostiju?

Gradonačelnik je našao način za ispunjavanje mandata i za opravdavanje svog postojanja, a za sve ostalo i za sve ostale nije ga briga, piše autor (Al Jazeera)

Ante Dabo gradonačelnik je Novalje na otoku Pagu, a ni Dabo ni Novalja nikad ni po čemu ne bi bili zanimljivi i važni apsolutno nikome, osim samima sebi, da se tom mjestu prije petnaestak godina nije dogodila plaža Zrće, koja je u međuvremenu izrasla u globalno popularnu i razvikanu destinaciju partijanerskog turizma.

To znači da Novaljom, gdje stalno živi oko 3.000 stanovnika, od početka lipnja do kraja kolovoza ili sredine rujna, između ostalih, protutnje deseci i deseci hiljada mladih iz cijelog svijeta željnih razuzdane zabave i odmora, i u tom i okolnim otočkim mjestima u tri mjeseca ostave desetke i desetke milijuna eura. Ne ostave ih, naravno, samo u klubovima na plaži Zrće, nego i po novaljskim restoranima, kafićima, dućanima, suvenirnicama, hotelima, hostelima, privatnom smještaju, javnim ustanovama…

Iz toga proizlazi da jedan dio tog golemog novca – osim u blagajnama privatnika i u državnoj kasi – završi i u budžetu Grada Novalje, e da bi gradonačelnik Dabo uopće imao čime upravljati i da bi imao čime financirati svoje postojanje i postojanje svog birokratskog aparata.

Uostalom, upravo zahvaljujući klubovima na Zrću i njihovim gostima iz inozemstva, Novalja se u proteklih desetak-petnaest godina u infrastrukturnom pogledu i u pogledu životnog standarda svojih stanovnika razvila snažnije negoli u ranijih pedeset ili šezdeset godina. A nije tako moralo biti: mogli su stanovnici i vlastodršci Novalje još onomad kazati da ne žele ni klubove, ni strane partijanere, ni njihove pare, da neće ni turizam, ni gužvu, ni razvoj gradske infrastrukture, nego da žele ostati mirno i zaostalo otočko selo u kojem malobrojni stanovnici preživljavaju od stočarstva, ribarstva i državne službe.

Odebljali madraci

Gradonačelnik Dabo, član konzervativne stranke Most, kaže to sad, kad je uglavnom izgrađeno sve što se moglo i trebalo izgraditi, kad su podignuti apartmani i od tromjesečne sezone pokupovani stanovi djeci po Zagrebu, Zadru i Rijeci, kad su madraci odebljali od turističkih eura. Sad bi Dabo i Novalja tišinu i smjernost, to jest jednako rasipne i jednako brojne goste koji će u deset navečer ići na spavanje.

“Ne može se tako više. Tu nema ljudskog dostojanstva. Ne možete tako, masovno u kupaćim kostimima i badićima, ulaziti u kafiće, restorane. Kako bi vama bilo sjesti u neku stolicu, a netko je tu gol sjedio? To su vam one tangice, oni kupaći kostimi gdje se, praktički, gotovo ne vidi nikakva krpica. To je nedolično i primitivno, a osim toga, kad su pripiti i drogirani, onda urliču, napadaju i agresivni su”, zakukao je ovog tjedna gradonačelnik Dabo – najprije na svom Facebook profilu, a onda i na portalu Index.hr.

I nastavio: “Oni bacaju i razbijaju sve što im dođe u ruke. Da sve kante pobacaju i isprevrću po ulici, je li to turizam? Meni je pet redara u smjeni. Kako će oni obuzdati 13.000 divljih Engleza? Sad smo dobili pojačanje, sad imamo petnaestak interventnih policajaca u noći. Da nema njih, mi bismo bježali iz kuće. Temeljna policija ne može s njima izaći na kraj. Dođe vam još 200 dilera, onih mišićavih faca, onih crnaca iz ne znam kojih londonskih četvrti. I onda dođu ovdje raditi šverceri, oni nabildani, bojite ga se pogledati. Pa što to nama treba? Ovo je nered u gradu, nije samo u pitanju golotinja, ovdje je u pitanju totalna anarhija. Ljudi se boje s malom djecom izaći van na ulicu. Vidite ih iza nekog ugla, kako ih dolazi 20, 30 i uhvati vas strah. Govorim u ime ogromne većine građana koji se ne slažu s ovim.”

Tako je, eto, Dabo opisao pakao u kojem žive građani Novalje, ali nigdje ni jedne jedine činjenice, već samo gradonačelnikovi dojmovi, pretjerivanje u opisima užasa i anarhije, politička demagogija, paušalne optužbe i neizbježno pozivanje na “ogromnu većinu građana”.

Apsurdna javna kuknjava

Gdje su podaci? Gdje su policijski izvještaji o izgredima, nasilju, neredima, ozlijeđenima, uhapšenima? Koliko je tih strašnih Engleza u proteklih desetak godina završilo u pritvoru zbog divljanja, kolikom broju njih su izrečene ovakve ili onakve kazne? Zašto policija ne dođe u Novalju i pohapsi onih 200 londonskih dilera – pritom, naravno, crnaca – koji, po Dabi, operiraju u tom gradiću? Zašto gradonačelnik, koji zahvaljujući stranim gostima ima dobro napunjen gradski proračun, ne zaposli više od pet komunalnih redara u smjeni i zašto jasno ne iscrta pravila ponašanja i odijevanja na javnim mjestima, pa onda naplaćuje kazne onima koji se tih pravila ne drže?

Je li uopće pokušao s pravilima i novčanim kažnjavanjem izgrednika? Zašto vlasnici kafića i restorana ne reguliraju pravila odijevanja u svojim lokalima? Je li se Dabo barem raspitao o broju ozbiljnih krivičnih djela u Novalji u toku ljetne sezone i je li taj broj usporedio s brojem izvansezonskih krivičnih djela, kad u gradiću boravi peterostruko ili deseterostruko manje ljudi? Je li se informirao o tome da najveći broj težih prijestupa i u sezoni i mimo nje počine hrvatski državljani, a ne engleska ili bilo čija druga razularena mlađarija?

Umjesto, dakle, da radi svoj posao, to jest da organizira život u gradu – za što na raspolaganju ima i zakone i novac – gradonačelnik Dabo odlučio se za apsurdnu javnu kuknjavu, populističko prodavanje magle, jeftino skupljanje političkih bodova i turističku politiku koja stane u pet riječi: “Ne može se tako više.”

On misli da je našao način za ispunjavanje četverogodišnjeg mandata i za opravdavanje svog postojanja, a za sve ostalo i za sve ostale nije ga briga: on će svoju plaću dobivati i svoje sitne interese realizirati bez obzira na to hoće li ijedan stranac ikad više potrošiti ijedan euro u Novalji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera