Oglasi

Turbulentna budućnost svjetske energetike

Jedni tvrde da naftnoj industriji slijedi kolaps i da je vrijeme za tranziciju na obnovljive izvore, drugi kažu da će to trajati decenijama.
Nafta, Rafinerija, Rafinerija nafteIako tranzicija već traje, svijet još uvijek više od 80 posto energije dobiva iz fosilnih izvoraReuters - Ilustracija

Jedan od argumenata ekonomskih protivnika državnog preuzimanja INA-e bio je da nafta nije industrija budućnosti jer se mnoge razvijene zemlje okreću obnovljivim izvorima energije.

Argument je to koji inače posebno ističu ekolozi. Vjeran Piršić iz udruge Eko Kvarner, koji na ekološkim projektima i projektima obnovljivih izvora na otoku Krku surađuje s nizom stručnjaka, smatra da je naftnu kompaniju imalo smisla kupovati početkom 20., ali ne i početkom 21. stoljeća jer naftnoj industriji u nekoliko idućih desetljeća slijedi kolaps.

'Kameno doba nije nestalo kad je nestalo kamena'

"Pri čemu eksperti koji zagovaraju ulaganje u INA-u govore o 30 godina, a eksperti koji su puno nezavisniji, kao Independent recimo, govore o nekakvih pet do 15 godina", kaže Piršić.

Piršić: Tranzicija započela 'prekjučer'

Piršić ističe kako se i same naftne kompanije pripremaju za novo doba. Navodi da BP već ima logotip sa pčelicom i suncokretom te porukom "Beyond Petroleum". Naftne kompanije, kaže, imaju goleme količine tehnologije za korištenje obnovljivih izvora i spremne su se brzo preorijentirati, što je, kako navodi, podatak koji govore i interno i javno kroz podatke za burze.

"Tranzicija je već započela, prekjučer. Ona će se sigurno dogoditi, a ono što je pitanje jest hoćemo li to napraviti s domaćim snagama, da se zaposle domaći radnici i u proizvodnji i u uslugama i da li će te fotonaponske elektrane biti u vlasništvu, recimo, fizičkih i pravnih osoba iz Republike Hrvatske ili ćemo imati čisti neokolonijalizam, koji se dogodio najbolje vidljivo na vjetru, gdje su Nijemci ili Španjolci napravili vjetroelektrane, došli ih ovdje instalirati i nama prodaju naš vjetar za naše novce, preko povoljnih tarifa za smiješno male koncesije."

To je, navodi, neizbježno iz dva ključna momenta - klimatskih promjena te završetka ere fosilnih goriva, došao taj kraj za pet ili 50 godina.

"Kameno doba nije nestalo kad je nestalo kamena, nego su ljudi otkrili i počeli proizvoditi bakar, broncu i željezo. Dakle, mi se ne moramo boriti do zadnje kapi nafte da bi ostali na fosilnim gorivima, nego možemo napraviti tranziciju".

A energetska tranzicija je, kaže, moguća jer su tehnologije za korištenje obnovljivih izvora postale kvalitetne i jeftine.

"Sve razumne zemlje napravile su sustavni plan tranzicije u postfosilno društvo, pri čemu je ključni parametar da se pritom razvije vlastito gospodarstvo, kako na segmentu proizvodnje, tako i na segmentu usluga. I kao treće, ali ne najmanje bitno - postoje čvrste međunarodne obveze, konkretno Pariški sporazum o klimi, koje nas tjeraju na to. Hipotetički, mogao bih govoriti da li su nuklearke 'plan B', ali mislim da to više nigdje uopće nije tema".

Nabraja Švedsku koja je, navodi, odlučila pomoću biomase i geotermalnih izvora biti 50 posto neovisna do 2020. godine, te Dansku čiji je plan 100-postotna neovisnost 2035.

'Inteligentna mreža' i pohrana energije

Njemačka, koja u jednom danu, kaže, instalira fotonapona kao Hrvatska u cijeloj godini, gasi nuklearke, a u Francuskoj ravni krovovi javnih zgrada moraju biti popločeni fotonaponskih panelima.

Radi se, ističe, o integralnim planskim projektima kojima se motivira lokalna potrošnja na način da se građani od potrošača pretvore u proizvođače električne energije.

No, da bi se moglo integrirati mnogo obnovljivih izvora, među kojima su i punioce za elektroautomobile, preduvjet je postojanje tzv. inteligentne mreže (smart grid). Ona, kaže, mora biti fleksibilna, primjerice kad nestane struje ili vjetra da se može povećati proizvodnja iz, kao opcija, malih brzih plinskih termoelektrana.

Drugi moment je pohrana energije, u čemu je važan 'e-mobility' jer u planovima razvoja spremnici elektroautomobila bili bi također i spremnici energije - ako automobil preko dana troši malo energije skupljene iz fotonaponskih panela, kasnije može iz baterija davati energiju u mrežu.

Desetljeća za supstituciju

Nafta i naftni proizvodi, pojašnjava Dekanić, koriste se uglavnom u transportu i kemijskoj industriji, a proizvodnja električne energije iz tekućih goriva gotovo je napuštena. Supstitucija se, kaže, odvija, ali onim tempom kojim se stare tehnologije amortiziraju, a nove postaju konkurentnije. Pritom se, ističe, pojavljuju i problemi poput pitanja izvora energije za obnovljive izvore, koji u obzir dolaze jedino za proizvodnju struje.

"Zastupnici 'obnovljivača' reći će da tu dolazi konkurencija obnovljivih izvora energije. Sigurno da dolazi, ali pitanje njihove cijene bit će presudno za tempo uvođenja i supstitucije fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije, osobito nafte, koja se koristi u relativno nezamjenjivim, pogotovo strateškim uvjetima - možete zamisliti tenkove na solarne kolektore? Prilično je nezamislivo. A s obzirom na uređenje, tenkovi i vojni avioni još će funkcionirati u suvremenom svijetu nekoliko desetljeća, ako ne i dulje. Supstitucija je u tijeku, ali ona će potrajati još dosta desetljeća."

Integralni put regionalne tranzicije

"Transport treba sam po sebi biti usmjeren na 'e-mobility', na elektrobicikle, elektromotore, elektroskutere i elektroautomobile. Da je to trend u svijetu govore dva podatka - prema dostupnim podacima, danas u Japanu ima više punionica za elektroautomobile nego benzinskih pumpi. Drugo, Kina ozbiljno razmišlja da napravi snažan zaokret prema elektroautomobilima i riješi problem zagađenja svih velikih gradova. I to nije samo iz neke humanosti, nego su strahovito veliki javnozdravstveni troškovi koji su već neprihvatljivi te zagađenje u Kini nanosi goleme štete gospodarstvu".

U tome, kaže, i regija ima svoju šansu, ali ne svaka zemlja zasebno nego integralnim putem tranzicije. Pokazala je to, navodi, simulacija suradnje regionalnih energetika Gorana Krajačića sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

"Pojednostavljeno rečeno, kako kod nas ima dovoljno sunca, Dalmacija može dati energiju za regiju. Kad sunca nema mogu se paliti bosanske hidroelektrane".

Argumenti su, navodi, dobra povezanost država 400-kilovoltnim kabelom, mogućnost optimizacije korištenja obnovljivih izvora i hidroenergije te odmak država poput Srbije i BiH od velikih termoelektrana na ugljen lignit koji izaziva zagađenje i ugrožava zdravlje stanovnika.

Hrvatski energetski stručnjak Igor Dekanić također ističe da je tranzicija već u tijeku, no smatra da će ići mnogo sporije.

Do 2040. prevladavajući izvori fosilna goriva

"Svijet još uvijek preko 80 posto energije dobiva iz fosilnih izvora. U tome je otprilike 30 posto ugljen, grubo rečeno 30 posto nafta, 25 posto plin i dalje su 6-7 posto nuklearne energije i 10-ak posto hidroenergija i obnovljivi izvori energije. Obnovljivi izvori jesu najbrže rastući izvori energije i prema sadašnjem stanju tehnologije u kojem je korištenje nuklearne energije osobito iz fuzijskih procesa ili brzooplodnih reaktora još uvijek vrlo daleko od komercijalizacije, izlaz za sve nepovoljnije klimatske promjene", kaže Dekanić.

Takva strategija osobito je, kaže, prisutna u EU, koja forsira obnovljive izvore i jedina je u proteklih 10-ak godina smanjila potrošnju energije.

"Promjene u energetici se odvijaju, relativno se intenzivno odvija promjena izvora energije, osobito u Europi, ali promjene u energetici su stvar nekoliko desetljeća i kad netko kaže prijeći ćemo na nešto drugo, onda to obično realno u energetici znači - prijeći ćemo za pola stoljeća na veće korištenje obnovljivih izvora".

Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju, navodi, do 2040. godine još uvijek će prevladavajući izvori biti fosilna goriva. Pritom glavni problem, kaže, nije toliko smanjiti potrošnju nafte koliko ugljena kao velikog zagađivača, čija potrošnja najbrže raste upravo u brzorastućim industrijskim zemljama poput Kine i Indije.

Brzina tranzicije ovisi o cijeni energije

No, brzu tranziciju ne očekuje ponajprije iz ekonomskih razloga - tehnologija obnovljivih izvora, tvrdi, još nije jeftina te je cijena te energije daleko viša.

Energetski 'miks' za unutarnju konkurentnost

Idućih desetljeća "glavni igrači" na globalnoj razini, kaže Dekanić, bit će zemlje koje razvijaju tehnologije obnovljivih izvora i zemlje koje raspolažu izvorima najjeftinijih fosilnih izvora – naftom i plinom. SAD su korištenjem i razvojem tehnologije istraživanja i eksploatacije nafte i plina iz tzv. nekonvencionalnih izvora, odnosno hidrauličkog frakturiranja, kaže, praktično na pragu ponovnog postizanja energetske neovisnosti u nafti i plinu. Rusija forsira ugalj i nuklearnu energiju, no nafta i plin su njezini glavni izvozni proizvodi i, po nekim procjenama, 60-ak posto državnih prihoda izravno ovisi o izvozu nafte i plina.

"Kod malih zemalja, kao što su Hrvatska i ostale zemlje jugoistočne Europe, oni koji imaju najjeftiniju energiju - jer mi smo ionako relativno mali potrošači energije, i Hrvatska i sve zemlje na jugoistoku Europe - i nama će glavna svrha biti pronaći takav energetski 'miks' koji će nam omogućavati unutarnju ekonomsku konkurentnost."

"Obnovljivi izvori energije nigdje na svijetu ne mogu na otvorenom tržištu još uvijek konkurirati fosilnim izvorima. EU je izvršila to restrukturiranje generalno uzevši uz dva preduvjeta - prvi je to što EU nema fosilnih izvora energije, osobito ne dovoljne količine vlastite nafte i plina pa je svo ulaganje u tehnologiju zapravo bilo ulaganje u smanjenje uvozne zavisnosti i sva ta ulaganja su bila ipak potpomognuta od države. I s druge strane u Europi su porezi na fosilna goriva, recimo na naftne derivate, preko 50 posto u svim državama".

K tome, u nekim segmentima poput transporta teško je, navodi, zamisliva supstitucija ekonomičnim obnovljivim izvorima energije. Elektroautomobili su, ističe, tri puta skuplji od klasičnih automobila pa je pitanje kako pokriti troškove ako se vozilo kupuje za komercijalno korištenje.  

Svijet, napominje, još nije siguran kojim tempom će tehnologije obnovljivih izvora postati konkurentne da bi mogle bez velikih subvencija zamijeniti fosilna goriva.

Istovremeno su vodeće svjetske naftne kompanije, kaže, lansirale programe sudjelovanja u razvoju tehnologije obnovljivih izvora. Rade i na energetskoj učinkovitosti - procesi eksploatacije, prerade, transporta i korištenja energije postaju sve učinkovitiji.

Jeftina nafta potisnula tehnologije obnovljivih izvora

"Ako se sjetimo situacije prije 30-40 godina, u ono doba skupe energije, najveće naftne kompanije su bile pioniri u razvoju upravo vjetroelektrana i solarnih elektrana, a pojeftinjenje nafte 1986. i sljedeća dva desetljeća jeftine nafte i ostalih fosilnih goriva su tehnologije obnovljivih izvora energije gurnuli sa strane, da bi se ponovno nakon zadnjeg poskupljenja nafte počela jako razvijati tehnologija obnovljivih izvora".

Dekanić stoga smatra kako svijet čeka nekoliko turbulentnih desetljeća u kojima će, s obzirom na društveno uređenje, otvoreno tržište i sustav kapitala i investicija, biti najvažnija cijena energije, a stupanj i brzina tranzicije ovisiti će samo o njoj.

"Tempo razvoja i promjene će biti kombinacija politički dobrih ciljeva i namjera koje će ipak biti diktirane realnim odnosima na tržištu i cijenama jednog i drugog izvora energije jer malo će koja zemlja doista svjesno uletjeti u skupe izvore energije zbog daleke budućnosti i prosperiteta za 100 godina".

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.