Trumpu otvoren put do pobjede

Kliše je kako Trumpovu bazu čini „bijela radnička klasa“ – zapravo on ima podršku iz svih klasa (AP)

Piše: Richard Seymour

Prije skoro osam mjeseci, neki utjecajni demokrati bili su oduševljeni znakovima uspjeha Donalda Trumpa. Strategija je bila jasna – ‘ispratiti’ Bernieja Sandersa, skrenuti udesno, ciljati „umjerene“ republikance i čekati rasipanje podrške.

Imenovanje Tima Kainea, konzervativnog demokrate sa juga kojem se dive republikanci, kao suborca u kampanji, ističe ova nastojanja. U repriziranju reklame Lyndona Johnsona protiv Barryja Goldwatera iz 1964. godine, Hillary Clinton kao da vjeruje kako je Trumpova grozota dovoljna kako bi došla na vlast.

U normalnim okolnostima, to bi moglo ići tako. Trump zaostaje sa novcem i organizacijom. Veliki fondovi i donatori iz poslovnog svijeta podržavaju Clinton, kao i ključne figure republikanskog establišmenta.

Veći dio mašinerije desničarskih medija okrenuo se protiv njega. Izborna mapa mu ne ide u korist. Čak iako njegove projekcije glasova ne zaostaju iza Clinton, geografska distribucija ovih glasova znači kako bi protiv njega bio Izborni sistem.

Obamina koalicija u raspadu

Clinton se stoga nada kako će preuzeti izbornu koaliciju Baracka Obame i dodati nove slojeve republikanskih glasova u nju. No, šta ako se ovo ispostavi da je egoistično? Šta ako su demokrate i njihove pristalice pogrešno procijenile situaciju i čeka ih grubo buđenje?

Zaostavština Obamine administracije pokazuje kako se njegova koalicija raspada. Podaci o zaostalim plaćama, smanjenju administrativne potrošnje i izostanak stvarnih infrastrukturnih investicija vjerovatno će utjecati na demokratske rezultate u centralnom dijelu SAD-a gdje se nalaze Trumpove mete.

Kliše je kako Trumpovu bazu čini „bijela radnička klasa“ – zapravo on ima podršku iz svih klasa, prosječna primanja njegovih pristalica na stranačkim izborima republikanaca su daleko viša od prosjeka u SAD-u.

Sa rekordnim brojem racija Američkih snaga za imigraciju, te povećanjem stope policijskog nasilja, praćenih sa podrškom Clinton za masovna zatvaranja i deportacije naročito mladih Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca – glasači možda neće doći u onom broju koji je potreban za Clinton.

Trenutno, čak uprkos uspjehu Clinton, Trump je u konkurenciji u „swing“ državama kao što su Florida, Ohio, Iowa, pa čak i Pennsylvaniji gdje porast rasizma i ekonomska nesigurnost mogu biti ulazna karta za Trumpa. Sve su ove države bile za Obamu 2012. godine, no sada su za dlaku blizu Trumpu.

Bez uzbuđenja za Hillary

Trump je ojačao na osnovu kritika političkog establišmenta i medija. Veoma nasilničko, žestoko, rasističko i seksističko provociranje koje je iznenadilo političku klasu idu u njegovu korist.

Razmotrite posljedice njegovih rasističkih opaski o Meksikancima. Njegov rejting je unaprijeđen i potom je nastavio i uništio svoje protivnike, te osvojio republikansku nominaciju uprkos predviđanjima vodećih analitičara poput Natea Silvera, kao i nekih kladionica.

Dok Trumpa možda ne vole jer je nepredvidljiv, kod Clinton se kao slabost tretira to što se vidi kao dio establišmenta kojem se ne može vjerovati – nije pomogla ni njena sklonost da oportunistički mijenja svoju političku priču u trenu, stalni skandali koji je prate, te nevjerovatni napori lidera demokrata da ne daju nominaciju njenom rivalu Bernieju Sandersu.

Kako je filmadžija i pisac Michael Moore kazao: „Nijedan demokrata, a naročito nijedan nezavisni glasač, neće se 8. novembra probuditi uzbuđen i otrčati da glasa za Hillary“.

Trump se fokusirao na ovo i rugao se „pokvarenoj Hillary“. Tokom demokratske nacionalne konvencije, Trump je plasirao reklamu na mobilne telefone delegata u kojoj je optužio Clinton i stranačku mašineriju za krađu izbora, tvrdeći kako „Bernie nikada nije imao ni šansu“.

Preokretanje neba i zemlje

A ovo nije jedini način na koji Trump napada bazu demokrata. Kao populista, Trump može braniti „slobodno tržište“ i socijalnu skrb i protekcionizam istovremeno.

On je kritizirao Transpacifičko partnerstvo, udružio se sa borcima za zaštitu okoliša oko frakturiranja tla i predložio dvostruko više sredstava od Clinton za potrošnju na nacionalnu infrastrukturu i branio Medicare i socijalno osiguranje.

Ove pozicije, zajedno sa njegovim protivljenjem ratu u Iraku, sablaznile su tradicionalnu desnicu, ali su veoma primamljive bijelim demokratskim glasačima.

Politički centar iz kojeg Clinton pokušava vladati je upravljao osam godina. Recesija, otkazi, pad životnog standarda i uništena infrastruktura uništili su vladajući koncenzus starog „slobodnog tržišta“.

Stare izborne alijanse pucaju, a nove trebaju tek jasno da se jave. Model predviđanja glasanja koji je razvio politički naučnik Alan Abramowitz ukazuje na to da nema Trumpovih hirovitih poruka, ovi faktori bi bili sasvim dovoljni da bude u vodstvu.

Ovo je problem za Clinton. Strategija traženja centra koja je jednom dovela na vlast njenog supruga, te do nastanka NAFTA-e (Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini) i desetkovanja blagostanja ne donosi više pobjede.

Demokrate su pomjerile nebo i zemlju kako bi ostali ukorijenjeni u prastarom centru, a izbori su ostali na Trumpu i načinu njegovog poraza.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera