Trumpova vlada kažnjava humanitarce koji daju vodu i hranu imigrantima

Procjenuje se da je 21.000 ljudi, koji su prešli granicu, umrlo u pustinjskim predjelima u blizini američko-meksičke granice od 1990-ih (AP)

Američki predsjednik Donald Trump je 15. februara proglasio vanredno stanje na američko-meksičkoj granici kako bi pristupio finansijama za gradnju onoga što naziva “apsolutno ključnim” pograničnim zidom. Iako je Trump u više navrata opisao ovu situaciju kao “sve veću sigurnosnu krizu”, istraživanje pokazuje da je broj nedokumentovanih pojedinaca koji prelaze iz Meksika u SAD u stalnom padu u proteklih nekoliko godina.

Trump je neumorno demonizirao osobe koje prelaze granicu, nazvavši ih “kriminalnim ilegalnim stranim državljanima” koji su kreirali “državu bez zakona od naše južne granice”.

Zaista postoji bezakonje na američko-meksičkoj granici, ali neka od najneobičnijih krivičnih djela čini američka granična patrola i potvrdili su ih i produžili američki sudovi.

Ljudska prava se sistematski krše u toj mjeri da sigurno možemo priznati “vanredno stanje” na granici. Razdvajanje porodica i užasno postupanje prema djeci u centrima za prihvat migranata privuklo je pažnju javnosti, ali ostala kršenja su ostala neadresirana.

Agenti pogranične patrole krše prava na vodu i hranu osoba koje pređu granicu već godinama. Sada napadaju upravo one ljude koji dokumentiraju ova kršenja i pokušavaju obezbijediti nužnu pomoć u vodi i hrani.

Korištenje vode kao oružja

Clintonova administracija je 1990-ih usvojila strategiju “prevencija kroz odvraćanje” koja je efikasno zapečatila tačke ulaska blizu urbanih predjela na američko-meksičkoj granici, prisilivši osobe koje prelaze granice da biraju rizične puteve kroz pustinjska područja.

Od tada je više od 7.000 tijela pronađeno u blizini granice, sa procjenama da je stvarni broj umrlih uzrokovan dehidratacijom, toplotnim udarom, hipotermijom i sl. ukupno 21.000 žrtava. Uznemireni ovim tragičnim smrtima, lokalni ljudi su ostavljali vodu i hranu duž pustinjskih ruta da bi spriječili daljnji gubitak života.

Ali ove humanitarne inicijative granična patrola nije dočekala s dobrodošlicom.

U januaru 2018. godine humanitarna grupa nazvana “Ne više smrti” objavila izvještaj kako su između 2012. i 2015. pogranični agenti uništili 3.586 vrčeva vode od 4,5 litre ostavljene za osobe koje prelaze granicu u pustinji Sonora u Arizoni. Oni su objavili snimak na kojem granični čuvari šutaju i prosipaju spremnike vode.

Kako izvještaj ističe: “Stotine vandalističkih činova ne mogu biti odbačeni kao loše ponašanje nekoliko truhlih jabuka. Prije, nakon posvemašnjih statističkih analiza, mi zaključujemo da kultura i politike američke Granične kontrole kao agencije za provedbu zakona i autoriziraju i normaliziraju činove okrutnosti protiv osoba koje prelaze granicu”.

Američka granična patrola je usvojila ovu praksu kao dio svojih aktivnosti nadziranja koja jasno krše ljudska prava.

Pravo na vodu je također priznato na osnovu međunarodnog zakona u UN-ovoj Rezoluciji 64/292 koja priznaje da je “pravo na sigurnu i čistu vodu za piće… kao ljudsko pravo… ključno za puni užitak života i svih ljudskih prava”. Pravo na hranu je priznato u Univerzalnoj deklaraciji ljudskih prava i Sporazumu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

Ometanje dostavljanja humanitarne pomoći krši uobičajeni međunarodni humanitarni zakon, koji uključuje “obavezu da se dozvoli slobodni prolaz humanitarnih potrepština”.

Član 7 Rimskog statuta ICC-a uključuje “…uskraćivanje pristupa hrani i lijekovima, koje prema proračunima dovodi do uništenja dijela populacije…” u definiciji istrebljenja, zločina protiv čovječnosti. Isto tako identificira “voljno ometanje humanitarnih zaliha osiguranih po Ženevskoj konvenciji” kao ratni zločin.

Osobe koje prelaze granicu nisu jedine čija su prava na vodu i hranu narušena unutar granica SAD-a. Zajednice širom države, uključujući one u Flintu, Michiganu i Dimocku, Pennsylvaniji, dobro znaju šta znače kršenja ljudskog prava na vodu.

Korištenje vode kao oružja nije praksa koju isključivo koristi američka granična kontrola. Izrael je redovno koristi protiv palestinske populacije. Lako je prepoznati palestinske domove u okupiranoj Palestini po crnim kacama za vodu na krovu, koje Palestinci moraju držati jer im je redovno uskraćena voda i moraju stalno pohranjivati zalihe za slučaj nužde.

Ne iznenađuje da je Trump izrazio naklonost za Netanyahuovo ekstremnu desničarsku vladu, aplaudirajući njegovim militariziranim sigurnosnim politikama, dok priželjkuje svoj zid i navodi ga kao model za SAD.

Dok su okrutne prakse “odvraćanja” koje krše ljudska prava duž američko-meksičke granice postojala puno prije Trumpovog izbora, pod njegovom administracijom, “truhle jabuke” granične zaštite odlučuju, a sudovi sada bez presedana potvrđuju njihove prakse.

Kriminaliziranje humanitarnog rada

Kriminalizacija humanitarnog rada se ogleda u nedavnim napadima na volontere organizacije “Ne više smrti”.

U petak je federalni sud u državi Arizoni osudio četiri Amerikanke – Natalie Hoffman, Oonu Holcomb, Madeline Huse, i Zaachilu Orozco-McCormick – po optužnici o prekršaju jer su ostavile vodu i hranu u pustinji u ljeto 2017.

Zvanično, ove žene – sve volonterke organizacije “Ne više smrti” – osuđene su jer su ušle u nacionalno utočište za divlje životinje Cabeza Prieta bez dozvole i ostavile su iza sebe zalihe, ali aktivisti sumnjaju da su optužbe politički motivirane.

Nekoliko sati nakon što je objavljen izvještaj iz januara 2018, još jedan volonter organizacije “Ne više smrti” Scott Warren je uhapšen i optužen da je pružio utočište nedokumentovanim imigrantima.

Ove četiri žene sada imaju krivične dosjee, što bi ozbiljno moglo utjecati na njihove lične i profesionalne živote, dok je Warren suočen sa kaznom do 20 godina u zatvoru ako bude osuđen.

Ove osude postavljaju opasan presedan koji jača i normalizira kampanju da se kriminalizira humanitarni rad u SAD-u. Međunarodni zakon u vezi osnovnih ljudskih prava suočava se sa zastrašujućim izazovom provedbe zakona, ali Trumpovi sistematski napadi na ljudska prava moraju biti dokumentovani, osporeni i uništeni.

Uzimajući u obzir da se međunarodno humanitarno pravo primjenjuje samo tokom oružanog sukoba, moramo također pitati: Nije li SAD u ratu na granici, uzimajući u obzir hiljade izgubljenih života? Status ljudi koji prelaze granicu i terminologije korištene da ih se opiše – izbjeglice, ekonomski migranti, tražitelji azila, ilegalni strani državljani, žrtve nasilja – su nerelevantni. Oni nedvojbeno imaju pravo na vodu i hranu.

U ovom kontekstu, projekat Trumpovog pograničnog zida i debata u vezi njegovog finansiranja provocirala je stvaranje još jedne opasne distrakcije. Trumpova administracija je u više navrata pokazala da pokušava ne samo urušiti ljudska prava u SAD-u, već i razmontirati zaštite ljudskih prava na međunarodnom nivou.

Hitnost ove situacije ne može biti prenaglašena. Kako je jedna osoba koja je prešla granicu rekla organizaciji “Ne više smrti”: “Mi bismo umrli bez vode, a oni [granična patrola] ne želi da živimo”.

Zato nas pratite – američka vlada napada humanitarne radnike koji pružaju vodu i hranu ljudima na ivici smrti. Jeste li radili ikakav humanitarni rad za gladne ili one koji nemaju vode? Vi biste mogli biti sljedeći.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera