Trumpov rasizam i američka izvrsnost

Američki predsjednik Trump je napao američku predstavnicu Omar na okupljanju u Greenvilleu, Sjevernoj Carolini 17. jula, zbog čega je gomila povikivala „vratite je nazad“ (Reuters)

Larma zbog najnovijih skandaloznih primjedbi američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je napao četiri članice američkog Kongresa – Rashidu Tlaib, Alexandriju Ocasio-Cortez, Ayannu Pressley i Ilhan Omar, sve žene tamnije puti – jer konstantno kritikuju Ameriku i rekao im da „se vrate“ u države „iz kojih su došle“ naglašava problem s američkom izvrsnošću.

Izvrsnost nije jedinstvena za SAD.

„Vjerujem u američku izvrsnost, baš kao što mislim da Britanci vjeruju u britansku izvrsnost i Grci vjeruju u grčku izvrsnost“, rekao je Barack Obama na samitu NATO-a u proljeće 2009. A SAD je izvrstan na razne načine. Dominira svijetom vojno, ekonomski i kulturno, u manje više svemu od sporta do niza dobitnika Nobelove nagrade. U 2017. je bio preferirana destinacija za petinu svih odraslih širom svijeta koji su se željeli stalno premjestiti u drugu državu. I naravno, samo su Amerikanci zaista hodali po mjesecu.

SAD je izvrstan i na manje poželjne načine. Jedinstven je među velikim industrijaliziranim nacijama svijeta po tome što ne pruža svojim građanima univerzalnu zdravstvenu njegu i ima najkraći životni vijek i najveću smrtnost dojenčadi; zatvara veći broj svojih građana od bilo koje druge države na svijetu, nejednakost u primanjima daleko nadmašuje druge razvijene države; i malobrojne su nacije koje mogu ići rame uz rame sa SAD-om po smrtnosti koju svake godine uzrokuje oružano nasilje.

Nezahvalna kongresmenka

Međutim, ideali rasne nadmoćnosti su također zasnovani i opravdani pozivanjem na izvrsnost – na bivanje drugačijim i boljim od ostalih. Ova moralna izvrsnost izbjegava kritiku američkog ponašanja kući i u inostranstvu.

U nizu tvitova nakon nedavne Trumpove tirade, republikanski kongresmen Sean Duffy sugerisao je da je Omar, jedina od četiri kongresmenke rođena izvan SAD-a, nezahvalna za „američku velikodušnost, dobrotu i besprimjernu šansu“ koja je „spasila njenu porodicu iz afričkog izbjegličkog kampa i [dala] joj ekvivalent listića lutrije da dođe u SAD“, i da država treba učiniti više da poduči imigrante „o našoj izvrsnosti“.

Kroz historiju, moćne države su oduvijek imale tendenciju da pomiješaju materijalnu snagu sa moralnom superiornošću, da vide svoju sposobnost da ugnjetavaju kao znak božanske naklonosti i da pomute svoju pljačku stavivši je pod zastavu bogomdane misije.

Evropska krađa i uništavanje afričkih društava racionalizirani su pod sličnim pozivanjem na jedinstvene sudbine i „civilizirajuću misiju“. Kolonijalna država u Keniji, na primjer, zasnovana je na dvostrukoj, iako kontradiktornoj, potrazi da se održi iznuđivački bjelački supremacistički poredak – „država bijelog čovjeka“ – i mit o ljubaznom paternalizmu u kojem su Britanci sebe vidjeli kao da upravljaju u interesu upravo onih ljudi koje su opljačkali.

Ovaj pogled na barbarski i primitivan vanjski svijet kojem je potrebna dobronamjerna bijela ruka predvodnica jasno se ogleda u Trumpovoj tvrdnji da je nebijeli svijet sastavljen od „država čije su vlade potpune i totalne katastrofe, najgore, najkorumpiranije i nekompetentnije nego bilo gdje u svijetu…sasvim pokvarena i kriminalom zatrovana mjesta“. Američka uloga u proizvodnji tih istih okolnosti, naravno, nije nešto s čime se on zamara da shvati.

Sjajni grad na brdu

Sama ideja izvrsnosti ne može se odvojiti od takvih koncepcija. Poznata aluzija predsjednika Ronalda Reagana na Ameriku kao „sjajni grad na brdu“ u njegovom oproštajnom govoru prije 20 godina nužno vidi ostatak svijeta kao ogrnut tamom i barbarstvom, a SAD kao „svjetionik, i dalje magnet za sve koji moraju imati slobodu, za sve hodočasnike iz svih izgubljenih mjesta koji se spotiču kroz tamu, prema kući“. Pa ipak, napor na koji on poziva da propagira ovaj mit, za stolom i kroz popularnu kulturu, kontradiktoran je njegovoj lažnosti.

U moralnom smislu, Amerika je u najboljem slučaju iznimno obična. Njen osnivački dokument koji tvrdi da prepoznaje jednakost svih muškaraca (a ne žena) napisan je od strane i za vlasnike robova koji su uključivali opis lokalne populacije koju su istrebljivali kao „nemilosrdnih indijanskih divljaka“. Nije originalno začet kao vid oslobođenja za sve već za nekolicinu privilegovanih koji su tražili način da rekreiraju „romantiziranu kolonijalnu prošlost“.

Iako je uradio mnogo tokom gotovo 250 godina da proširi to obećanje slobode na veći dio svoje populacije, u većem dijelu nebijelog svijeta, čak i prije Trumpa, SAD je bio manje svjetionik nade koji tvrdi da jeste i više glasnik smrti i rata i iskorištavanja i ugnjetavanja u kolonijalnom stilu.

Brutalno postupanje prema potencijalnim tražiteljima azila i migrantima na južnoj granici SAD-a odražava američki stav u Latinskoj Americi, na Bliskom istoku i u Africi. SAD je vodio vanjsku politiku većinom po nalogu korporativnih interesa, podržavao ubilačke režime i diktatore, zbacivao demokratski izabrane režime, uništio relativno prosperitetna društva kao što je Irak, i štitio rasističke režime u Južnoj Africi i Izraelu.

Car je go

Kao i druge imperije prije njega, SAD je kreirao i nastavljao upravo one uslove tame od kojih tvrdi izvrsnost.

To je država koja je pokazala, uprkos svojoj retorici o demokratiji, da nije ništa više imuna od ostatka svijeta na iskušenja fašizma i etničkog nacionalizma – sasvim suprotno. Američke institucije i norme nisu dorasle političkoj demagogiji i pozivanju na rasizam. Trumpova podrška među Republikancima zapravo je porasla nakon njegovih rasističkih tvitova i nekoliko dana kasnije, jedan od njegovih vrhovnih pomoćnika zahtijevao je informacije o etničkom porijeklu reportera koji je pitao za tvitove u Bijeloj kući.

Reagan je imao viziju „visokog, ponosnog grada izgrađenog na stijenama snažnijim od okeana, vjetrovitog, od Boga blagoslovljenog, koji vrvi od ljudi svih vrsta koji žive u harmoniji i miru…ako moraju postojati gradske zidine, onda ti zidovi imaju vrata i vrata su otvorena za svakoga ko ima volju i srce da tamo stigne“ – uvijek bila tek nešto više od fantazije.

Trump je američka provjera realnosti. Kako pisac Eric Levitz zaključuje u svom inteligentnom ispitivanju opasnosti američke izuzetnosti, „Trumpov veliki dar američkom narodu je to što je učinio da se najružnije karakteristike naše vlade lakše vide.“

Car je uistinu go. Ukazivanje na to istinski je zločin četiri kongresmenke.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera