Trumpov napad na Glas Amerike i Radio Slobodna Evropa

Početkom tjedna Michael Pack je otišao prvi put na posao na novo radno mjesto na koje je čekao skoro tri godine. Bilo je to radno mjesto direktora Američke agencije za globalne medije (USAGM), a čekao je toliko zato što u Senatu njegova nominacija nije moga biti potvrđena. Na tu poziciju ga je nominirao predsjednik Donalda Trump.

Michaela Packa nije dočekala dobrodošlica na novom radnom mjestu, a većina onih koji su mu mogli biti najbliži suradnici na brzinu su ispraznili radne stolove i prije nego su dali ostavke. Drugi su odmah otpušteni. Zašto? Zato što se plaše da će Pack pretvoriti Glas Amerike, Radio Slobodna Europa, Radio Marti… koji su u sastavu Agencije za globalne medije, u propagandni stroj Trumpove administracije, što bi bilo u potpunoj suprotnosti od misije ovih medija, poznatih u svijetu, i posve nepoznatih unutar Sjedinjenih Američkih Država.

Ne brine dolazak Trumpovog desničara na čelo moćne agencije samo njene uposlenike, brine to i one koji zagovaraju slobodu medija. Glas Amerike, Slobodna Europa, Radio Marti i drugi, financiraju se iz državnog proračuna. Glas Amerike dopire do 236 milijuna ljudi diljem svijeta, a u nekim je zemljama jedini izvor informacija koje nisu kontrolirane od strane države.

“Američka agencija za globalne medije (USAGM), kao nepristrana medijska organizacija je u opasnosti”, upozorava demokratski kongresmen Eliot Engel, koji predsjedava Odborom za vanjske poslove u Zastupničkom domu. On kaže da Michael Pack “treba razumjeti da USAGM nije Ministarstvo informiranja”.

Kako se odvijala nominacija

Predsjednik Trump je nominirao Packa za posao 2018. godine. Prije toga se bavio dokumentarcima u kojima su zastupani društveno vrlo konzervativni stavovi. Trumpu ga je preporučio Stephen Bannon, svojedobno vodeći predsjednikov savjetnik i suosnivač desničarskog medija – Breitbart News.

“On je moj čovjek, ja sam ga progurao”, rekao je Bannon jednom prilikom. Bannon vjeruje da USAGM treba raditi u skladu s američkom vanjskom politikom, osobito u suprostavljanju komunističkim liderima u Kini.

Međutim, demokratski senatori nisu podržali Packovu nominaciju, dijelom zbog tada aktivne istrage o navodnim financijskim malverzacijama neprofitne organizacije, koju je on vodio, odnosno usmjeravanju novca iz te organizacije u njegovu produkcijsku firmu. Republikanci su u Senatu, u to vrijeme, bili više fokusirani na postavljanje konzervativnih saveznih sudaca nego na Packovu nominaciju.

Ipak, u proljeće ove godine stvari su se promijenile. Politički jastrebovi, poput državnog tajnika Mikea Pompea i Trumpovog savjetnika za trgovinu Petera Navara, optužili su Glas Amerike da je praktično stao na kinesku stranu u izvještavanju o korona virusu, za čije je širenje po svijetu administracija optužila i naprosto demonizirala Kinu. Pompeo je o Glasu Amerike razgovarao ovih dana s kineskim ministrom vanjskih poslova Yang Jiechijem, s kojim se sastao na Havajima.

U međuvremenu Trumpovi ljudi su, prije svih Richard Grennell, donedavni vršitelj dužnosti direktora Nacionalne obavještajne službe, donedavni ambasador u Njemačkoj i aktivni posebni izaslanik za dijalog između Kosova i Srbije te John McEntee, koji vodi predsjednikov ured, vidjeli taj trenutak kao priliku da se Michael Pack napokon postavi na čelo USAGM-a.

Ljutnja predsjednika Trumpa oko odgađanja potvrde Packove nominacije bila je utemeljena na potrebi da na tom mjestu ima lojalnu osobu s tvrdim konzervativnim stavovima, rekao je Steve Bannon. Trump je postao svjesniji postojanja Glasa Amerike nakon jedne konferencije za novinare u Bijeloj kući, odnosno nakon teških pitanja koja je o korona virusu, postavio dopisnik Glasa Amerike iz Bijele kuće – Steven Herman.

Bannonov napad

U travnju je iz ureda potpredsjednika Pencea, koji je na čelu Radne grupe za borbu protiv korona virusa, počela kampanja protiv Hermana koji je objavio da Penceovo osoblje reklo novinarima da će im trebati zaštitne maske za lice tijekom posjete klinici Mayo, čije je podrio tvrdnje Penceove supruge Karen da njen suprug nije nosio masku zato što nije znao da to treba učiniti.

Potom je Bannon javno nasrnuo na Glas Amerike i sada bivšu direktoricu.

“Amanda Bennett bi trebala danas dobiti otkaz. Ona je pas trkač za Komunističku partiju Kine”, objavio je Bannon u svojoj radio emisiji.

Amanda Bennett, koja ima dugu karijeru profesionalne i vrlo respektibilne novinarke i koja je dobitnica najprestižnije novinarske, Pulitzerove nagrade, odbija komentirati napade na nju. Prije dolaska na Glas Amerike, Bennet je radila za Wall Street Journal, Philadelphia Inquirer, Bloomberg News. Ostavku je dala i njena zamjenica.

U istom mjesecu Bijela kuća kreće u ofenzivu. U zapanjujućem priopćenju Bijela kuća je optužila Glas Amerike da promovira stranu propagandu, zbog radio i TV priloga u kojima se sugerira da je zatvaranje kineskog grada Wuhana postiglo određeni uspjeh u obuzdavanju širenja virusa.

Bijela kuća je napala Glas Amerike zbog stavljanja na Twitter videomaterijala u kojem se u jednoj kineskoj zabavnoj emisiji proslavlja kraj zaraze.

Trump ih nazvao ‘odvratnim’

Trumpov vodeći čovjek za društvene medije, Dan Scavino također je napao Glas Amerike. Samo tjedan kasnije predsjednik Trump, tijekom press konferencije, naziva Glas Amerike “odvratnim”.

“Mi nikada nismo, ni za koga, promovirali propagandu”, izjavila je nakon toga Amanda Bennett za Washington Post.

Konzervativci dugo vremena sa sumnjom gledaju na medije unutar USAGM. Ali, Trumpova antipatija prema medijima općenito i odlučnost da poduzme akcije protiv kritičara, čini postavljanja Michaela Packa na čelo agencije posebno izazovnim.

Pack je kasnio punih sedam dana s odlaskom na prvi radni dan u zgradi smještenoj odmah ispod Capitol Hilla. Razlog – zato što je želio da se njegov novi ured podrobno provjeri kako bi se vidjelo ima li u njemu sprava za prisluškivanje! To su tvrdnje nekoliko uposlenika u toj zgradi koji ne žele objavu svojih imena plašeći se odmazde.

Kada se napokon pojavio na poslu, Packa je dočekala ostavka direktorice Glasa Amerike, Amande Bennett. Dva dana kasnije otpustio je nekoliko ljudi, uključujući i dvojicu Trumpovih kadrova – Alberta Fernandeza, koji je vodio program za Srednji istok, te Jamieja Flya, direktora Radija Slobodna Europa. Otpušteni su, zatim, direktori Radija Slobodna Azija i Radija Marti, koji je specijalizirani program za Kubu i Latinsku Ameriku.

Michael Pack je, zatim, obećao da će “iskorijeniti svima poznato loše upravljanje i skandale koji su desetljećima mučili agenciju”. Nije objasnio na koje skandale se to odnosi.

Različite reakcije

Dan kasnije, u četvrtak, Steve Bannon likuje i kaže da je Pack “postigao u jednom danu ono što se pokušavalo 15 godina”, naglašavajući da su dosadašnji direktori bili mekani prema Kini.

Istog dana bilježimo suprotne reakcije demokratskih senatora poput Roberta Menendeza koji tvrdi da Pack na mjesto otpuštenih direktora želi postaviti ljude koji će njemu biti odani “što će u potpunosti podriti povijesnu ulogu tih medija kao i njihovu neovisnost”.

Michael Abramowitz, direktor Freedom Housea, organizacije koja promatra i ohrabruje demokratske pokrete i institucije diljem svijeta, upozorio je da će sada nedemokratski lideri koristiti činjenicu da se u Americi uvode restrikcije na medijske organizacije kako bi oni sami mogli krenuti u obračun s Glasom Amerike, koji emitira program u njihovim zemljama, kao i na druge, domicilne, medije.

“Sjedinjene Američke Države trebaju biti primjer, a ne ponižavati medijske slobode u svijetu”, kaže Abramowitz.

Historija Glasa Amerike

Glas Amerike je osnovan 1942. godine kao odgovor na nacističku propagandu, da bi misiju nastavio tijekom Hladnog rata. Na području bivše Jugoslavije radio emisije Glasa Amerike slušale su se u tajnosti. U osnivačkoj povelji se navodi da se ta organizacija neće baviti izravnom progandom, nego širenjem američkih vrijednosti, demokracije i slobode medija. Uposlenici Glasa Amerike se vole pohvaliti da je to neovisna medijska kuća, što zasigurno nije, jer se njen rad financira iz saveznog proračuna, a za svoj rad svi mediji iz USAGM odgovaraju Kongresu.

Pitanje je i koliko su ti mediji profesionalni. Glas Amerike emitira program na 42 jezika i podijeljen je na regionalne divizije unutar kojih postoje jezički servisi. To je dovelo do prakse da se više zapošljavaju prevoditelji nego novinari, tako da se program najviše puni vijestima i prilozima koji stižu u sve jezičke servise iz deska na engleskom jeziku, prevode se i objavljuju. Rijedak je slučaj da se administracija izravno miješa u program. To je učinjeno, na primjer, 2003. godine kada je, u vrijeme predsjednika Busha, počela američka invazija na Irak.

Zanimljiv je podatak da su uposlenici Glasa Amerike po pravilu najnezadovoljniji u godišnjoj anketi koja se provodi u agencijama savezne vlade. Šefovi jezičkih servisa su često nekvalificirani za obavljanje svog posla i uposlenici im zamjeraju da se više poslušnici nego profesionalci.

“Zbog toga se šefovi jezičkih servisa ili direktori regionalnih divizija unutar kojih rade jezički servisi, znaju ponašati poput diktatora”, kaže nekoliko dugodišnjih uposlenika Glasa Amerike, navodeći primjer Europske divizije koja obuhvaća Glas Amerike na srpskom, makedonskom, albanskom jeziku te bosanskohercegovački servis.

“Mnogo je profesionalnih novinara napustilo Glas Amerike zato što su direktorima trebali poslušnici, a ne profesionalci”, tvrde naši izvori.

I za kraj, svaka administracija, kada pobijedi na izborima, postavlja svoje ljude na čelo ovih državnih medija. Pitanje je jedino koliko se politika miješa u njihov program i misiju?

Izvor: Al Jazeera