Trumpov ‘konačni sporazum’ i definitivni neuspjeh

Na privatnom skupu u Kraljevskom institutu ujedinjenih službi – RUSI krajem februara, David Makovsky i Dennis Ross – dvojica ljudi s dubokim razumijevanjem višedeseteljetnog procesa između Palestinaca i Izraelaca – govorili su iskreno i opsežno o “konačnom sporazumu” američkog predsjednika Donalda Trumpa. Makovsky je autor i novinar koji je izvještavao o često namučenim zaokretima putovanja da se dođe do sporazuma iz Osla iz 1993. i 1995. godine. Ross je imenovan za izaslanika za Bliski istok u prvoj administraciji Billa Clintona i u tom kapacitetu je pomogao da se dogovori Prelazni sporazum na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, kojeg najčešće nazivaju Oslo II, 1995. godine.

Oba ova muškarca kritičari vide – opravdano ili ne – kao suosjećajne prema Izraelu: Makovsky je viši saradnik na Vašingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku, koji je blisko povezan s proizraelskim lobijem AIPAC-om; Ross se, nakon što je napustio funkciju izaslanika, vratio u WINEP kao savjetnik i istaknuti saradnik. Kristalno je jasno iz njihovih komentara bilo da je mirovni sporazum, čiji detalji ostaju tajna, osuđen na propast. Kako je Makovsky rekao: “Da je bilo do savjetnika, oni bi rekli – nemojte prihvatiti ovaj sporazum.” Dodao je da je rizik od neuspjeha veliki i da “svaki neuspjeh ima svoju cijenu”.

Ovo je četvrti pokušaj sveobuhvatnog mirovnog sporazuma i cinizam na obje strane, nakon desetljeća nastojanja, veći je nego ikad ranije. Ross je primijetio da su “obje strane izgubile vjeru”; bez vjere, kaže on, nema šanse za sporazum. “U potpunosti je izgubljen osjećaj da postoji mogućnost da se sporazum može postići. Ta mogućnost mora nekako biti rekreirana.”

Specijalan odnos s Bin Salmanom

Oživljavanje mirovnog procesa je veliki izazov samo po sebi, ali još težim za postići za Trumpovu administraciju čini ga činjenica da je trojstvo izabrano za ovu misiju – Trumpov zet Jared Kushner, Trumpov advokat organizacije Jason Greenblat i Trumpov savjetnik za kampanju David Friedman – doživljeno kao blisko povezano s ilegalnim doseljeničkim pokretom na Zapadnoj obali. Kushnerova porodična fondacija je finansirala naselje. Friedman, koga je Trump imenovao kao ambasadora u Izraelu, zastupa stav da naselja, suprotno međunarodnom zakonu, nisu ilegalna. Greenblatt, zanemarujući stručnjake kao i zdrav razum, proglasio je da naselja “nisu prepreka za mir”.

Prateći predsjednikov pristup stranim poslovima, Kushner je izbjegao sisteme i strukture koji se u normalnim vremenima koriste kao ključni alati diplomatije. On dijeli egoistični pogled svog tasta da on nema potrebu za mašinerijom vlade, niti za mislima mudrijih i starijih bliskoistočnih stručnjaka. U njegovom veoma ograničenom pogledu na svijet ovo je samo još jedan manhatanski ugovor o nekretninama u krupnom planu. Makovsky je nazvao pristup trojke “zatvorenim”; drugi praktikanti vide opsesiju za tajnovitim i odbijanje da se konsultiraju iskusni bliskoistočni mirovni pregovarači kao naprosto paranoičnim.

Ni ne čudi onda što postoji odsustvo vjere na palestinskoj strani. Kushner izgleda vjeruje da će njegov projekat, koji je Makovsky nazvao “ekonomija plus-plus”, ubijediti palestinsko vođstvo da se odrekne nekih, ako ne svih, svojih “žarišnih” pitanja u zamjenu za ekonomske dobrobiti. Ova suštinska pitanja ostaju pravo povratka za izbjeglice, granice zasnovane na zelenoj liniji iz 1967. godine, sigurnost i okupirani Istočni Jerusalem kao prijestolnica održive palestinske države.

Dobrobiti koje bi trebale teći, u Kushnerovom umu, kao voda u pustinji doći će dijelom od darežljivosti zaljevskih država, posebno Saudijske Arabije. On, naravno, ima specijalan odnos sa saudijskim princom prijestolonasljednikom i de facto vladarom Mohammedom bin Salmanom. (Prestolonasljednik se hvalio da ima Kushnera “u džepu”, tako da ovaj odnos može ne biti ono što Kushner misli da jeste.) Međutim, Saudijci nisu spremni platiti cijenu osim ako i SAD ne napravi isto. Uzimajući u obzir Trumpov nestalan i nepredvidiv pristup vanjskoj politici, nema garancije da će se to desiti, tačka koja uopće nije izgubljena za Saudijce.

Netanyahu računa na Abbasa da kaže ne

Iako je istina da je Izrael radio marljivo na tome da stekne podršku ključnih zaljevskih lidera, koji ga vide kao bastion podrške protiv Irana, Ross je rekao da “arapski lideri nikada neće javno reći Palestincima da moraju prihvatiti [Kushnerov] sporazum”. U najboljem slučaju, rekao je on, arapski lideri bi mogli reći: “Imamo pitanja i rezerve, ali ovo čini osnovu za pregovore”; drugim riječima, početnu tačku i ništa više. Onda bi strategija bila da Evropa bude na njihovoj strani. To bi ostavilo palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa u teškoj situaciji i, po Rossovom mišljenju, on bi bio “prisiljen doći za sto”.

Međutim, jedini način na koji bi to moglo funkcionirati je ako ključni zahtjevi, žarišne tačke, Palestinaca budu zadovoljene u ovom planu. Dok se doslovno ništa drugo ne zna o ovom dokumentu od 50 stranica koji je Kushner pripremio, jasno je da ne adresira ove zahtjeve ni na kakav značajan način. Makovsky je izrazio zabrinutost da je ovaj sporazum “postavljen za propast” i da izraelski premijer Benjamin Netanyahu “računa na Abbasa da kaže ne”, na taj način isporučujući desničarskim strankama rezultat koje su htjele nakon podržavanja njegovog ponovnog učešća na izborima.

S vijestima da će izraelski državni tužitelj podići optužnicu protiv premijera po optužbama za prevaru, primanje mita i zloupotrebu povjerenja, sami izbor je izašao na vidjelo. Trump i Kushner su nagovijestili da će “sporazum stoljeća” biti pušten nakon izbora 9. aprila. Ali, da li će se ispremetati u političkom prostoru sigurnom u Netanyahuov reizbor, sada se ovaj sporazum suočava s nesigurnošću u Izraelu kao i s ljutnjom Palestinaca. Niko ko je o njemu razmišljao ne očekuje da će plan uraditi išta drugo nego propasti. Ali, kada iskusni veterani kao što su Makovsky i Ross potvrde taj pogled, sigurno je reći da je Trump, samoproglašeni veliki autor sporazuma koji je podbacio na Vijetnamskom samitu, spreman za ponovni nastup na podijeljenom i nestalnom Bliskom istoku.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera