Trojke koje su unijele radost u tmurnu svakodnevicu Krajine

Luka i Ivan sa sestrom Leonom (Ustupljeno Al Jazeeri)

U moru negativnih vijesti, nezaustavljivog trenda migracija lokalnog stanovništva i negativnog odnosa nataliteta i mortaliteta, jedna vijest je unijela malo optimizma i građanima Krajine dala tračak nade u bolje sutra. Nije sve tako crno kako se na prvi pogled čini na što nam ukazuje priča o bračnom paru Vuković iz Bihaća. Ante je svoje egzistencionalno rješenje morao da potraži u susjednoj Hrvatskoj, a supruga Emilija trenutno je nezaposlena. Ipak, to nije razlog da ne bude sretna što je postala majka tri predivne bebe, dva sina i jedne kćerke.

Dječaci su bili malo jači i nakon poroda su u inkubatoru proveli četiri dana, a potom prebačeni u krevete odjela neonatologije, a djevojčica je bila sitnija i osjetljivija pa je u inkubatoru provela 11 dana.

Uprkos činjenici da u Bosni i Hercegovini nije lako biti roditelje i podizati djecu, bračni par Vuković je optimističan, te ističu kako će se truditi da njihove bebe imaju sve što im je potrebno.

Dva princa i jedna princeza

U porodilištu kantonalne bolnice „Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću, polovinom januara u novoj godini rođene su prve trojke u Krajini. Bračni par Ante i Emilija Vuković iz bihaćkoga naselja Kralje dobili su prinovu, kćerku Leonu i sinove, Luku i Ivana zbog kojih njihovoj sreći nema kraja. Nakon desetak dana provedenih na odjelu neonatologije bebe su stigle kući i ispisale još jednu toplu ljudsku priču iz Krajine. Nekoliko dana nakon poroda Emilija je stigla kući a kasnije i bebe, prvo sinovi Luka i Ivan a potom i kćerka Leona.

U Krajini je običaj da se, kada neko dobije prinovu, ta porodica obiđe i da im se uz prigodne darove izraze čestitke i zaželi sreća u njihovom dobitku. Tako su komšije i prijatelji u duhu lokalne tradicije obradovali bračni par Vuković prikladnim darovima, uputivši im iskrene čestitke uz najljepše želje za bezbrižno djetinjstvo i sretno odrastanje novih članova njihove sretne porodice.

„Kada sam prvi put otišla na pregled i otkrila da sam trudna, doktor mi je rekao da nosim dvije bebe, a već na slijedećem terminu vidio je još jednu tačkicu i shvatio da se radi o još jednoj bebi. Bila sam, na neki način, spremna da imam više beba zbog kojih sam sretna i zadovoljna, jer smo već duže vrijeme željeli našem sinu Dorijanu podariti brata ili sestru“, kaže majka Emilija i dodaje kako je trudnoća bila kritična ali nije bilo nikakvih komplikacija koje bi ugrozile njen ili život beba.

Porod je, kaže, obavljen carskim rezom i bez komplikacija jer je i za same bebe tako bilo sigurnije. Desetak dana pred porođaj Emilija je provela u bolnici, jer je ljekar smatrao da je tako sigurnije iz razloga kako bi svakodnevno mogao da prati trudnoću.

„Porodila sam se s 35 nedjelja što je veoma rijedak slučaj kad je u pitanju višeplodna trudnoća, pogotovo, trojke. Prva se rodila djevojčica Leona u ponoć i deset minuta, zatim dječak Luka u ponoć i jedanaest minuta i onda je rođen Ivan u ponoć i dvanaest minuta. Po porodu, Leona je imala 1.900 kilograma, Luka 2.230 kilograma, a Ivan 2.340 kilograma. Dječaci su bili malo jači i po porodu su u inkubatoru proveli četiri dana, a zatim su prebačeni u krevete odjela neonatologije. Djevojčica je bila sitnija i osjetljivija, te je u inkubatoru provela 11 dana. Suprug je u tom periodu svakodnevno odlazio na odjel neonatologije i posjećivao naše bebe, razgovarao s doktoricom i srećom nije bilo nikakvih komplikacija“, kaže Emilija.

Uvijek ima dobrih ljudi

Emilijin suprug Ante se veoma obradovao kada je saznao da je postao otac tri prekrasne bebe. Priznaje kako je sve to za njega je bila neka vrsta pozitivnog šoka, ali se brzo pribrao i stavio na raspolaganje supruzi i svojim prinovama.

„Zbog sina smo planirali da imamo još jedno dijete kako bi on imao brata ili sestru. Međutim, kada se supruga vratila sa kontrole i kazala da je sve uredu, ali da to nije jedina vijest, te da mi ima još nešto za reći a zatim spomenula dvojke i možda još treću bebu ostao sam u nekoj vrsti šoka. Kada je poslije otišla na pregled, ljekar je potvrdio da nosi trojke. Do pola dva ujutro ništa nisam znao, a supruga se porodila odmah poslije ponoći. Da sam postao otac tri bebe javila mi je sestra Alma Muslić. Suprugu su porodili doktori Sulejman Kulenović i Vanja Alibegović ovim putem im zahvaljujem, presretan sam i niko ponosniji od mene nije“, priča otac Ante koji inače radi u Republici Hrvatskoj.

Bračni par Vuković je zahvalan svim ljudima dobre volje koji su ih iznenadili i povodom njihovog dobitka darovali prigodnim poklonima, te ističu kako svugdje i uvijek ima dobri ljudi.

„Otišao sam trbuhom za kruhom ali svaki vikend sam tu. Sad malo duže dok je supruga bila u bonici. Dat ću sve od sebe da im ništa ne fali, a i svaka druga pomoć je dobro došla. Pomogli su novčano ljudi koje nikad nisam sreo i donijeli dar, pelene, maramice. Od srca im hvala“, poručuje Ante.

Život ima smisla

Uz roditelje Emiliju i Antu, o svojoj braći i sestri brine se i njihov desetogodišnji sin Dorijan koji bebama pažljivo priprema hranu u bočicama, nastojeći tako da pomogne mami i tati u njihovom hranenju beba.

„Bio sam jako radostan kad mi je tata ujutro rekao da je mama rodila. Još nijednu bebu nisam uzeo u naručje jer su nježne. Kada malo ojačaju, posvetit ću im više vremena i s njima se igrati. Pravim im hranu kada zatreba, dodam stvari kad treba. Idem u peti razred osnovne škole i odličan sam učenik“, kaže Dorijan Vuković.

U savremenom društvu nisu česti slučajevi da se bračni parovi odluče za više dijece i zato Ante poručuje svima, a posebno mladima koji često ne žele imati više od jednog dijeteta, kako ovakvo nešto trebaju doživjeti i vidjeti da bi se uvjerili kako je to velika sreća i prava stvar uz koju život ima smisla.

Izvor: Al Jazeera