Trinaest godina od prve kolektivne dženaze u Potočarima

Na današnji dan 2003. godine u Potočarima kod Srebrenice obavljen je prvi kolektivni ukop žrtava ubijenih u genocidu 1995. godine.

Mezarje je od tada postalo Memorijalni centar žrtava. Međutim, životi onih koji su u Srebrenici izgubili svoje najbliže i dalje se razlikuju samo po tome jesu li u međuvremenu pronašli njihove posmrtne ostatke ili za njima još tragaju.

Prije 13 godina ukopani su ostaci 600 identificiranih žrtava, ekshumiranih iz nekoliko masovnih grobnica. Među njima su bila i braća Mustafa i Ramo Mustafić. Ostaci trećeg brata Halida ukopani su godinu kasnije.

Majka im je umrla dan uoči prve dženaze. Otac na mezarje dolazi jednom tjedno.

“Nisam ih mogao dobiti žive, ali kad sam ih dobio mrtve ovako i na vrijeme. Uglavnom sam dobio da znam gdje su, to mi je najveća želja bila”, kaže njihov otac Enez Mustafić.

Potraga za posmrtnim ostacima 

Želja da pronađe bratove posmrtne ostatke nije se ostvarila Šehidi Abdurahmanović ni 13 godina od prve kolektivne dženaze i 21 godinu nakon genocida. U međuvremenu, sahranjeni su deseci njenih rođaka.

“Sve informacije imam o njegovom pogubljenju, hvatanju živog, ali do kosti kad treba da se nađu, onda svi odustaju, ti koji mi donose informacije. Onda čini mi se da to nekako rade da i ovo nas što nas ima živih, da nas ubijaju na taj način, da to nije pomoć. Izumiremo mi i kad nas ne bude, bojimo se da li će se ikad naći svi”, požalila se Šehida.

Ako ikad budu pronađeni, za njih su ostavljena grobna mjesta u Memorijalnom centru. U tom je kompleksu do sada ukopano 6.377 žrtava, a za narednu kolektivnu dženazu identificirana je 41 žrtva.

Na spomen-ploči u Potočarima stoji brojka od 8.372 žrtve. Za rodbinu koja čeka, brojke su lica, sjećanja, konkretne osobe.

Memorijalni centar htjeli graditi kod Kladnja

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, Mersed Smajlović se prisjeća da je, poslije rata, jedna od ideja bila da se centar uopće ne gradi u Srebrenici nego kod Kladnja.

“Smatram ipak da je kudikamo bolje što je Memorijalni centar urađen ovdje u Potočarima gdje se genocid desio, gdje su se žrtve posljednji put vidjele međusobno i gdje im se gubi trag”, ukazuje Smajlović.

U 13 godina u Potočare su dolazili brojni svjetski i regionalni dužnosnici koji 11. srpnja s tog mjesta šalju poruku: da se zločin više nikome ne ponovi.

Kompleks se sada širi na bivšu tvornicu akumulatora u Potočarima, u kojoj je nakon pada Srebrenice spas potražilo blizu 5.000 ljudi. Pretvorena je u spomen-sobu.

“Ta se soba sastoji iz dva velika kubusa. U jednom kubusu se prikazuje film o stradanju Srebreničana 1995. godine, a u drugom kubusu posjetioci mogu da vide 20 izložbenih kutija u kojima se nalaze fotografije i kratak životopis žrtve koja je pronađena u masovnoj grobnici i eventualno predmet koji je pronađen zajedno sa žrtvom”, dodaje Smajlović.

U zgradi u kojoj je bilo smješteno zapovjedništvo nizozemskog bataljuna, koji je trebao zaštititi Srebrenicu, gradi se muzej, na čijim su zidovima grafiti nizozemskih vojnika.

“U sobama Muzeja holandskog bataljona, u kojem su boravili njihovi oficiri, prikazana je i mapa s mjestima masovnog pogubljenja muškaraca i dječaka koji su pokušavali izaći iz enkalave nakon njenog pada”, javio je Al Jazeerin reporter Emir Skenderagić.

Izvor: Al Jazeera