Trgovska gora: Hrvatska ekološka ‘agresija’ na BiH

“Da je dobar susjed, kao što nije, Hrvatska bi pitala kako može pomoći u borbi s koronom. Ali, kako to nije, nego potpuno suprotno, ona je vrijeme pandemije iskoristila da ubrza aktivnosti koje bi trebale rezultirati time da nuklearni i radioaktivni otpad istovare ‘u naše dvorište'”, izjavio je Saša Magazinović, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, referirajući se na odluku Vlade Hrvatske da vojnu lokaciju Čerkezovac na Trgovskoj gori ustupi na korištenje Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada (RAO) i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško.

To znači da je na političkom, a ne stručnom, planu definitivno izabran Čerkezovac kao buduće odlagalište i da Bosnu i Hercegovinu čeka teška pravna, stručna i politička bitka da to spriječi.

Novi saziv Vijeća ministara daje naznake da se Bosna i Hercegovina budi iz opasne pasivnosti po ovom pitanju, jer se već sprema pravni, stručni i politički odgovor. Odmah po preuzimanju dužnosti, novi ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac prihvatio se ovog problema, a novi status lokacije Čerkezovac ocijenio je kao “skandaloznu i izuzetno problematičnu odluku Hrvatske, i to posebno jer dolazi u vrijeme borbe protiv korona virusa”. Košarac je početkom aprila razgovorao sa šefom Delegacije Evropske unije u BHosni i Hercegovini Johanom Satlerom, koji je najavio “da će se aktivno uključiti i pomoći u rješavanju ovog problema”.

“Eventualna izgradnja odlagališta radioaktivnog i nuklearnog otpada na Trgovskoj gori potpuno je neprihvatljiva, jer bi to ugrozilo zdravlje oko 250.000 stanovnika u 13 opština u slivu rijeke Une te imalo negativan uticaj za životnu sredinu”, kazao je Košarac.

Košarac: U ovom slučaju sve je sporno

“Ukoliko bi radioaktivni otpad završio na Trgovskoj gore, [entiteti] Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine trajno gube Park prirode Una i Nacionalni park Una. Ta područja su izuzetno perspektivna za razvoj turizma, poljoprivrede i proizvodnju zdrave hrane. Sasvim je sigurno da bi došlo i do iseljavanja stanovništva, jer je najveći dio stanovništva oslonjen na te vrste ekonomske djelatnost”, kaže Srebrenka Golić, ministrica za prostorno uređenje, građevinsrstvo i ekologiju RS-a.

Stručni i naučni krugovi ukazuju da je gotovo sve – od ideje, preko vođenja procesa, do mogućih posljedica – sporno, a Košarac najavljuje da će Bosna i Hercegovina dokazati štetnost ovog projekta.

Edin Delić, profesor na Rudarsko-geološko građevinskom fakultetu u Tuzli, načelnik Općine Lukavac te jedan od protivnika odlagališta RAO na ovoj lokaciji, tvrdi da ovakvu odluku u Hrvatskoj forsira politika, a da su zanemareni argumenti struke, nauke, logike i prava protiv te lokacije, tako da Trgovska gora polako izrasta u ekološko-politički slučaj. Po njemu, ovdje postoji nekoliko političkih i finansijskih razloga insistiranja Zagreba na Čerkezovcu.

“Hrvatska treba preuzeti svoj dio otpada iz NE Krško, oko 2.000 tona. Oni su sada fokusirani na Čerkezovac, nakon što su, iz raznih razloga, odbacili lokacije Psunj, Papuk, Krndija, Moslavačka gora, Bilogora i Zrinska gora. Tu se radi i o novcu, pomenuti Fond za zbrinjavanje RAO prikupio je posljednjih godina 300 miliona eura za ovu svrhu, ali je dio već potrošen na saniranje Agrokora, Uljanika… Koliko je ostalo? Hrvatska mora sufinansirati sa 2,5 miliona eura odlagalištu u Sloveniji, a trebali bi sufinansirati i Dvor i općine u Bosni i Hercegovini na desnoj obali Une. Međutim, u svojim dosadašnjim dokumentima oni uopće ne razmatraju utjercaj na okoliš sa bosanske strane, pa tako ni obavezu prema bh. općinama”, kaže Delić.

Ovo potvrđuje i Zvjezdan Karadžin, profesor okolinske sigurnosti na RGG fakultetu u Tuzli, naglasivši da “nije provedena studija o utjecaju na okoliš, a nisu konsultirani građani kroz javnu raspravu o pitanjima koja bitno utječu na stanje u prekograničnom pojasu”.

Ministrica Golić ističe i jedan apsurd: “Zamislite, Hrvatska je odbila da se taj otpad odlaže na lokalitetu Vrbina u Sloveniji, tvrdeći kako se Vrbina nalazi uz Savu i da bi se mogao onečistiti vodozahvat iz kojeg se napaja Zagreb.”

Loši geološki, hidrološki i seizmički parametri

Delić ukazuje i na specifičnu političku dimenziju.

“Iako je problem generalno tehničke, ekološke i sigurnosne prirode, on je i politički, na način da Hrvatska protežira lokaciju na području gdje većinski žive Srbi. I u Dvoru, i sa bosanske strane ugroženog područja, gdje, naravno, žive i drugi. Srpsko političko predstavljanje u Hrvatskoj preko Milorada Pupovca ne može ovo problematizirati u Zagrebu. Zato se s naše strane moraju aktivirati državni organi Bosne i Hercegovine – Predsjedništvo i Vijeće ministara”, objašnjava Delić.

Njegovo protivljenje se temelji na realnoj pretpostavci da su rizici od mogućih incidenata, kasnije kontaminacije i štete vrlo visoki, što lokaciju čine najlošijom opcijom. Ministrica Golić dodaje da “Trgovska gora ispunjava samo jedan kriterij – nisku gustinu naseljenosti, ali i to samo ako se gleda hrvatska strana”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Čerkezovac ima najlošije geološke, hidrološke i seizmičke parametre. Teren je sastavljen od krečnjaka, a u donjem sloju od aluvijalnih nanosa pijeska od Une i drugih vodotoka. To su propusni slojevi. Ovakvi objekti se grade u nepropusnim terenima od gline i granita. Osim toga, Čerkezovac se nalazi između trusnih područja Banje Luke i Zagreba i ne možemo predvidjeti ni utjecaj budućih potresa na ovaj objekat. Sve su to rizici koje su na političkoj razini u Hrvatskoj zanemarili. Na moj upit u raspravama s hrvatskom stranom da navedu bar jedan relevantan argument zašto Čerkezovac, odgovor je bio da je to teritorija Hrvatske i da oni mogu locirati gdje žele”, objašnjava Delić.

Stručni auditorij u Bosni i Hercegovini tvrdi da Hrvatska minimizira i rizik od otpada srednjeg nivoa radijacije, koji nije bezopasan, jer i istrošeno gorivo i ostali materijali nastavljaju procese i nakon odlaganja. Oni se zagrijavaju, proizvode plinove, ubrzavaju koroziju stijenki skladišta, a mi još nemamo iskustvo kakve se reakcije s vremenom mogu izazvati. Nema stručno argumentiranog odgovora – da li je moguće curenje radioaktivne supstance kroz stijenke odlagališta, a time i kontaminacija okoliša i vodotoka, ili nije?

Sedam grupa ‘prestupa’ Republike Hrvatske

Takav incident bi imao katastrofalne posljedice, i to pretežno za stanovništvo Bosne i Hercegovine. Čerkezovac se nalazi 900 metara od granice s Bosnom i HercegovinomH. Objekat je 50 metara visočije od vodotokova i izvorišta vodosnabdijevanja za oko 250.000 stanovnika u Bosni i Hercegovini, tako da bi eventualni incident sigurno doveo do kontaminacije nakon slijevanja. Protiv ove lokacije su i građani i lokalne vlasti Dvora i Petrinje te naučni krugovi u Hrvatskoj, ali politika i dalje diktira tok procesa.

“Da se razumijemo, to bi bio nuklearni objekat sa svim rizicima kao i nuklearna elektrana”, decidan je Delić.

U Hrvatskoj se proces vodi formalno, a dokumenti institucija zaobilaze ili u zaključcima ignoriraju stručna upozorenja na rizike. U Hrvatskoj je 2016. godine urađena “Strategija zbrinjavanja RAO RH”, ali je tim od 15 eksperata iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske u svom Stručnom mišljenju naknadno utvrdio niz nedostataka, tako da od 10 kriterija koje lokacija mora ispunjavati “niz pokazatelja ukazuju da nije povoljna niti po jednom od tehnički i sigurnosno relevantnih kriterija”.

Hrvatsku ne koleba ni činjenica da bi deponiranjem RAO ugrozili i park prirode u zaštićenoj oblasti Natura kod Dvora, da su zanemarili nepovoljnost terena za protiv-požarnu zaštitu i rizike od minskih polja, a kršenje propisa je posebna priča.

U prošlogodišnjoj analizi i prezentaciji geneze ovog problema u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine Delić je identificirao sedam grupa “prestupa” koje Hrvatska čini u ovom procesu: kršenje odredbi međunarodnog prava i konvencija (ESPOO, Aarhaus, EuroAtom, SEA protokol), kršenje propisa Hrvatske (Zakon o zaštiti okoliša), kršenje prava lokalnog stanovništva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, protivpravni prekogranični utjecaj na Bosnu i Hercegovinu, ugrožavanje zaštićenih područja, propusti u Studiji zanemarivanjem dalje perspektive stanovništva i područja.

Slučaj dići na međunarodni sigurnosni nivo

Koordinacijski tim, u čijem sastavu su ministar Košarac, nadležne entitetske ministrice Srebrenka Golić i Edita Đapo, parlamentarci Saša Magazinović i Jasmin Emrić, čelnici lokalnih zajednica i eksperti iz ove oblasti, 7. aprila su na videokonferenciji pripremili za Vijeće ministara Bosne i Hercegovine zaključke i zahtjev da se formiraju dva tima, pravni i ekspertni, koji će definirati konkretan i efikasan odgovor Bosne i Hercegovine na akcije Hrvatske.

“Parlamentarna grupa ‘Zeleni klub’ već godinu dana potencira ovu temu, ali problem je bio na nivou Predsjedništva i Vijeća ministara Bosne i Hercergovine. Moraju se pojačati i diplomatske aktivnosti”, kaže Magazinović, alik i ostali sagovornici stava su da je neophodna konkretna ofanziva države.

“Ovo je međudržavni problem i treba ga dići na međunarodnu sigurnosnu razinu, pa i na nivo NATO-a. Ovo pitanje treba tretirati kao čin agresije na Bosnu i Hercegovinu i otvoriti kao sigurnosni dosije”, rekao je Delić.

“Hrvatska ne može praviti odlagalište na ovoj lokaciji dok ne usvoje studiju uticaja na životnu sredinu, u skladu s ESPO konvencijom, i oni bi to trebali nama najaviti. Ako budu kršili propise o tome, međunarodni sudovi će poništiti njihove odluke. Ukoliko o tome Bosna i Hercegovina ne dobije obavijest, posegnućemo se za arbitražom ESPO konvencije, a krajnja je instanca međunarodni sud”, zakljućila je Srebrenka Golić.

Izvor: Al Jazeera