Trgovinski ćorsokak Trumpove administracije

Kina je uzvratila Washingtonu, ali na istoj osnovi, uparujući američke stope tarifa i dolarsku vrijednost pogođene trgovine (EPA)

LONDON – Svi razlozi govore u prilog tome da će se trgovinska rasprava SAD-a s Kinom pogoršati prije nego popraviti, i da će se američki trgovinski deficit proširiti, a ne smanjiti. Zapravo, ekonomski uslovi – ako bi se materijalizovali – koji bi omogućili administraciji predsjednika Donalda Trumpa da pobijedi u ovoj raspravi u konačnici bi podrili kredibilitet svoje ekonomske politike.

Sada kada ih kače američke tarife, kineski autori politika imaju tri opcije. Prvo, mogli bi kapitulirati, ograničavanjem mnogih „diskriminatorskih praksi“ identificiranih u martovskom izvještaju američkog trgovinskog predstavnika o tehnološkim transferima i intelektualnom vlasništvu. Za sada nema indikacija da Kina razmatra ovu opciju.

Drugo, Kina bi mogla eskalirati raspravu. Mogla bi postaviti više tarife od američkih, postaviti ih na veći obim (i veću vrijednost dolara) američkog izvoza, ili izjednačiti utjecaj američkih tarifa na kineske izvoznike dozvolivši renminbiju da opadne u odnosu na dolar.

Alternativno, autori politika bi mogli gledati dalje od trgovine u robi da razmotre protok kapitala i povezane biznise u vezi sa američkim firmama, dozvolivši vlastima da ometaju kineske operacije američkih finansijskih i nefinansijskih firmi. Kao i sa prvom opcijom, i ova je slabo vjerovatna, barem u ovoj fazi rasprave.

Treća opcija

Do sada se čini da je Kina odabrala treću opciju koja leži između kapitulacije i eskalacije. Kina je uzvratila, ali na istoj osnovi, uparujući američke stope tarifa i dolarsku vrijednost pogođene trgovine.

U isto vrijeme je pokušala polagati pravo na moralno nadmoćniju poziciju, iznuđujući međunarodne osude protekcionizma i unilateralizma. Ovo nije bilo teško, uzimajući u obzir činjenicu da je nekoliko drugih velikih ekonomija trenutno suočeno sa američkim tarifama. Osiguravanje kupovine od treće strane je ključno za poziciju kineskog vodstva u domovini. Da je u domovini vlada percipirana kao maltretirana od strane SAD-a, morala bi zauzeti oštriji stav u ovoj trgovinskoj raspravi.

Što se SAD-a tiče, opcije su mu ograničene iako je inicirao raspravu. Čak i za zloglasno nepredvidivu administraciju, pun i bezuslovan obrat o tarifama izgleda nije u opciji. Ali takav je i status quo, sada kada je Kina izravnala situaciju uzvrativši udarac. Tako ostaje samo eskalacija – mogućnost koju je Trumpova administracija već pokrenula zaprijetivši dodatnim tarifama na sve uvoze iz Kine.

Bez sumnje, eskalacija bi se mogla izbjeći kroz dijalog, ili sa značajnim smanjenjem u američkom trgovinskom deficitu. Ali nijedan od tih ishoda nije vjerovatan kratkoročno. Tišina vlada između dvije strane od sredine maja kada je kineski zamjenik premijera Liu He zadnji put posjetio Washington. Na sastanku G20 u Argentini u julu SAD je najavio da neće biti bilateralnih pregovora sa Kinezima.

Politički zaklon

Bez pregovora, smanjenje sveukupnog trgovinskog deficita bi i dalje moglo pružiti politički zaklon za Trumpovu administraciju da umiri raspravu, sve i ako američko-kineski bilans ostane nepromijenjen. Problem je što ekonomski uslovi u SAD-u pokazuju ka dodatnom širenju trgovinskog deficita.

Za početnike, Banka federalnih rezervi iz filadelfijskog difuznog indeksa potrošnje kapitala sugeriše kontinuiranu snagu u američkim proizvodnim investicijama. Iako su očitanja indeksa poboljšana početkom 2018, i dalje su blizu najviših u 30 godina. Štaviše, od 1970-ih, indeks je snažno povezan sa – i vodeći indikator – stvarne investicione potrošnje na mašineriju i opremu, što je zauzvrat snažno povezano sa američkim uvozom i trgovinskim bilansom. Stoga će optimizam u proizvodnom sektoru vjerovatno doprinijeti širenju trgovinskog deficita dok se uvoz povećava da bi zadovoljio potrebe investicija.

Ojačani američki dolar će imati isti efekat. Na široj trgovinskoj osnovi, dolar je opet tamo gdje je bio između kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih, kada je rast američkog uvoza konzistentno nadmašivao rast izvoza i trgovinski deficit se udvostručio, na 400 milijardi dolara. Na osnovu kursa, teško je zamisliti da trgovinski deficit opada, posebno sada kada povećanje kamatne stope i ubrzavanje ekonomskog rasta podržavaju dolar.

Konačni faktor

Konačni faktor za razmotriti je iznimno ekspanzionistička američka fiskalna pozicija, koja pravi značajan doprinos natprosječnom ekonomskom rastu i poslovnom optimizmu koji ga okružuje. Sa eksplicitnom vladinom podrškom za snažan rast i restauracijom proizvodnog sektora, nije ni čudo da su investicione namjere pogodne.

Izgleda da je SAD nenamjerno ušao u politiku trgovinskog ćorsokaka. Uvođenjem fiskalnog stimulansa i pričom o značaju proizvodnje, Trumpova administracija ohrabruje investiciono trošenje, na taj način pogoršavajući trgovinski deficit. A sa rastućim kamatnim stopama pored snažnog rasta, dolar će vjerovatno porasti, poboljšavajući vjetrove s kojima se suočava američki izvoz.

U ovim uslovima, što više SAD bude pokušavao riješiti svoj trgovinski „problem“, to veći taj problem može postati. Rizik je u tome što će Trumpova administracija, frustrirana vlastitim političkim rezultatima, udvostručiti napore. Iako je već otišla predaleko, administracija može misliti da nije otišla dovoljno daleko.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate