Trebaju li nam skupi mobiteli

Neki proizvođači, mahom kineski, sada nude otprilike jednako dobre komponente za osjetno manju cijenu nego primjerice Samsung ili Apple (Reuters)

Ovisnici o tehnološkim “igračkama”, ali i manje zahtjevni korisnici su sve donedavno morali davati nečiju mjesečnu platu (i više), pa čak i uz višegodišnje ugovore sa telekom operaterima, za pametne telefone, dovoljno “jake” da pokrenu najmodernije aplikacije koje se mogu naći na tržištu.

Danas, navode stručnjaci specijalizirani za mobitele, situacija je znatno drugačija u korist kupaca sa plićim džepovima.

Kako kaže Krešimir Blažev, glavni urednik portala o telekomunikacijama Mob.hr, sada za 100 do 200 eura možemo kupiti uređaj koji će pokretati većinu aplikacija, iako ne i one najzahtjevnije, dok će one srednje zahtjevne raditi sporije.

“Ipak, situacija se po tom pitanju znatno popravila u odnosu na onu od prije dvije, tri godine.”

Iako će ljubitelji popularnijih brendova, kao što su Samsung ili Apple, spremno reći da jeftiniji telefoni nude i znatno lošije korisničko iskustvo, Blažev smatra da se na tu tvrdnju ne može gledati kroz prizmu crno-bijelog.

“U principu vrijedi pravilo – ‘koliko para, toliko muzike’ – dakle lošiji uređaji u pravilu nude lošije iskustvo, ali pametnim odabirom, odnosno usporedbom specifikacija i cijena, uvijek se može pronaći bolji omjer uloženog i dobijenog”, dodaje.

Nove generacije

Skuplji i popularniji brendovi su cijenu pravdali bržim procesorima, kvalitetnijim ekranima i kamerama, te time što su nudili više memorije.

Međutim, neki proizvođači, mahom kineski, sada nude otprilike jednako dobre komponente za osjetno manju cijenu nego, primjerice, Samsung ili Apple, navodi Blažev.

“Do prije par godina to je bilo nezamislivo, no oni su sada toliko napredovali da je samo pitanje vremena kad će ih nadmašiti i po prodajnim rezultatima.”

A taj dan nije toliko daleko, čini se.

Salko Radovović sa portala Telefoni.ba podsjeća da su Samsung i Apple i dalje neprikosnoveni na tržištu pametnih telefona, ali da nekoliko kompanija bilježi odlične rezultate proteklih godina, prije svega kineski proizvođači.

“Svakako da posebno treba istaći Huawei, koji je već stigao do treće pozicije, odmah iza nedodirljivog dvojca, a tu je i kompanija Xiaomi, koja je imala veoma uspješnu 2016. godinu.”

Osim njih, azijski val prevodi kompanija Meizu, koja je u 2016. godini prodala više od 22 miliona uređaja (od toga 10 posto van Kine), a najavljeno je da za 2017. planiraju povećati taj broj.

Radovović pored pomenutih ističe i kompaniju OnePlus, “koja je plasirala nekoliko zaista odličnih uređaja, koji prije svega, niskom cijenom privlače dosta korisnika i to van kineskog tržišta.”

Kako smatra stručnjak portala Telefoni.ba, nešto kvalitetnije komponente više ne mogu opravdati visoke cijene telefona.

Cijena i kvalitet

“Ako stavimo na vagu cijenu i uslugu koju dobijamo, odnosno ako uporedimo cijenu nešto slabijih uređaja i njihovu funkcionalnost u odnosu na flagship modele (najskuplje i najkvalitetnije), sigurno je omjer cijena i usluga na strani srednje ili niže klase smartphona. A to su uvidjeli i veliki proizvođači telefona, koji dosta ulažu u uređaje srednje i niže klase, a ne samo u flagship modele, jer tržišta Kine, Indije i drugih ne tako bogatih zemalja prepuna su korisnika koji ne mogu priuštiti top modele.”

Podsjeća da je čak i Apple u 2016. godini izbacio iPhone SE, koji se prodaje po dosta nižoj cijeni od standardnih iPhone modela.

A ovaj put, veliki igrači kaskaju za “mlađarijom”.

Blažev ističe da u nižem cjenovnom razredu mnogi kineski proizvođači sada nude vidljivo bolje komponente i kvalitetniju izradu od na primjer Samsungovih, Sonyjevih ili LG-evih mobitela iste cijene.

Zbog toga su za korisnike koji žele kvalitetan, ali ne i skup telefon najbolji uređaji kineskih proizvođača ili njihovih evropskih brandova, koji su opet proizvedeni u Kini.

“Primjerice, OnePlus i LeEco nude izvrstan omjer uloženog i dobivenog u najvišem cjenovnom razredu, a Xiaomi u srednjem i nižem. U Europi postoje i lokani brandovi čiji se uređaji isto proizvode u Kini, ali su mahom dizajnirani tu. Najbolji takav primjer je Noa, koji se u zadnje dvije godine proširio po skoro svim zemljama bivše Jugoslavije, a sada ide na osvajanje tržišta srednjeeuropskih zemalja”, kaže Radovović.

Stariji modeli

Noa je prvi hrvatski pametni telefon koji dolazi s domaćim softverom.

Za one kojim ego ili nepovjerenje u “kinesko” predstavlja problem za kupovinu kvalitetnih azijskih uređaja, Radovović preporučuju potragu za starijim vrhunskim modelima poznatijih proizvođača.

On podsjeća da najveći proizvođači telefona izbacuju minimalno po jedan, a neki i više flagship uređaja svake godine, tako i neki mobiteli stari dvije ili tri godine značajno gube na cijeni, što je u krajnjem slučaju veoma dobra stvar za korisnike.

“Uzet ćemo za primjer Samsung Galaxy porodicu i izdvojiti uređaje Galaxy S3 i S4, koji su redom dolazili na tržište 2012. i 2013. godine. Svojevremeno, ovo su bili najpopularniji Android uređaji, sa preko 50 miliona prodatih jedinica (pojedinačno, ne zajedno), a i danas je riječ o sasvim pristojnim uređajima, koji mogu ispuniti i izvršavati sve osnovne funkcije jednog prosječnog korisnika.”

Još ako je kupac spreman na kupovinu polovnog telefona, izbor je mnogo veći, dodao je.

Izvor: Al Jazeera