Topoljak: Muslimani se ne smiju izolovati u društvu u kojem žive

Topoljak je svršenik Gazi Husrev-begove medrese (Ustupljeno Al Jazeeri)

Krajem 2018. godine iz štampe je izašla knjiga prof. dr. Sulejmana Topoljaka sa Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću Ljudska prava i slobode u islamu – komparativna studija u izdanju Asocijacije za kulturu, obrazovanje i sport – AKOS iz Sarajeva.

Dr. Topoljak je svršenik Gazi Husrev-begove medrese, a studirao je u Amanu (Jordan) gdje je magistrirao i doktorirao na polju islamskog prava.

Ova knjiga tretira vrlo zanimljivu tematiku ljudskih prava i sloboda u islamu o čemu postoje brojne predrasude i stereotipi koje su već duže vrijeme dio islamofobičnog diskursa u javnosti. Sa druge strane muslimani često uživaju više sloboda i prava u sekularnim državama nego u zemljama gdje su većina, a pojedina istraživanja su utvrdila da je prisustvo islamskih društvenih principa višestruko zastupljenije u sekularnim društvima.

Ovim povodom razgovaramo sa dr. Sulejmanom Topoljakom o odnosu i položaju ljudskih prava u islamu, o pozivanju na islam u govoru mržnje, o komplementarnosti šerijata sa građanskim pravom…

  • Kakav je  odnos ljudskih prava i islama, odnosno kakav položaj i ulogu imaju ljudska prava u šerijatu?

Sam Šerijat je neposredni izvor ljudskih prava i sloboda u islamu. On je dao ljudima prava i slobode ne zbog toga što su ljudska bića nego zbog toga što su stvoreni sa svrhom i ciljem na ovom svijetu i kako bi mogli realizovati taj cilj. Zakonodavac – Allaha im je dao ta prava da bi vidio kako će se ponašati na ovom svijetu, da li će ih kršiti ili poštivati. Onaj ko je dao ta prava jedino ima ingerencija i da ih oduzme, ograniči, definira, itd., i niko drugi. Stoga su ljudska prava u islamu univerzalna i sveta i niko od ljudi, bilo koje vlasti nema pravo poigravati se s njima, nekima ih oduzimati, drugima neograničeno davati, treće ucjenjivati i to sve zbog nečijih interesa, koristi, mržnje, ljubavi, naklonosti itd. Allahu ne treba sve to i stoga ih je on ostavio isključivo u Svojoj ingerenciji za razliku od Zapada gdje su ljudska prava navodno isključivo u nadležnosti naroda, a u stvarnosti su u nadležnosti vladajućih elita, kapitala i vlastodržaca.

  • U javnosti su česte predrasude prema islamu na osnovu kontradiktorne prakse u pojedinim muslimanskim zajednicama i državama koja je suprostavljena islamskim načelima. Kako na najbolji način razumjeti i objasniti razliku između teorije i prakse u muslimanskom svijetu?

Da. Upravo je ta činjenica zbunjujuća za muslimane, a najveći adut nemuslimana protiv islama, jer stvarnost i realnost su najveći dokazi. Međutim, mora se jedna činjenica znati a to je da mi danas u cijelome svijetu nemamo islamsku državu čiji je ustav islam i koja sve svoje odnose na svim segmentima ljudskog života temelji na učenjima islama, dok u isto vrijeme na drugoj strani imamo građanske države koje su dostigle svoj vrhunac razvoja i organizovanosti. Muslimani danas žive bez islama, a islam ne uređuje njihov život. Danas se islam kod muslimana može još samo donekle prepoznati putem obreda i donekle bračnog prava, dok su ostali segmenti islama većinom zapostavljeni. Današnji muslimani u svijetu su većinom mutanti, tj. muslimani koji su po rodnom listu, imenu, geografiji, historiji muslimani, ali po svom razmišljanju, viziji života, države, međuljudskih odnosa, sudstva, obrazovanju, itd. nisu muslimani. Dakle, ogledalo nije krivo što je slika ružna. Isto tako islam nije kriv što je stanje muslimana ovakvo.

  • U javnosti svjedočimo  govoru mržnje u kojem je često pozivanje na kur'anske ajete i hadise prema specifičnim grupama u društvu. Kako komentarišete pozivanje na argumente iz islama (kaznene odredbe) kad su u pitanju prava pripadnika skupina različitih seksualnih i vjerskih uvjerenja u sekularnim državama kao što je Bosna i Hercegovina? 

Islam je originalan sistem života. Doneseni od Onoga koji je stvorio čovjeka i koji najbolje zna njegovu prirodu, potrebe i način normalnog funkcionisanja. Islam nije došao da ikoga slijedi nego da bude slijeđen. On ima svoju filozofiju života i viziju svijeta na kojoj mora uspostaviti svoju državu, zakonodavstvo. Dakle, bez države nema primjene islamskog zakonodavstva posebno krivičnog. Stavovi islama po pitanju drugih vjera i konfesija su jasni „Nema prisile u vjeru“, a isto tako islamski zakoni su jasni po pitanju bluda, korupcije, homoseksualizma, lezbejstva, itd. U sekularnoj državi svako je slobodan da upražnjava i slijedi ono što je izabrao, ali s tim svojim ubjeđenjem i ponašanjem ne smije druge ugrožavati i provocirati. Islam svojim propisima i sankcijama istinski prevenira društvo i pojedince od svih poroka i nemorala. Sloboda u islamu nije iznad istine i odgovornosti. Sloboda i ljudska prava se moraju podčiniti tj. ograničiti sa istinom i odgovornosti prema društvu, pojedincu i zajednici. Svako normalno društvo i zajednica neće dopustiti pojedincima ma ko oni bili da pod krinkom slobode i ljudskih prava uzrokuju uništenje cijelog društva i zajednice.

  • Bez obzira na razlike šerijatsko pravo je u mnogim oblastima komplementarno sa građanskim pravom. U kojoj mjeri je moguća implementacija šerijatskog prava kroz instrumente građanskog prava u sekularnim društvima?  

Postoje univerzalne ljudske vrijednosti koje islam uvijek i na svakom mjestu zagovara, poput pravde, jednakosti, istine itd. Ako su zagovornici sekularizma iskreni u svojoj tvrdnji da su svi ljudi jednaki, da su im priznata ljudska prava i slobode, da njihova sudstva štite pravdu i interese svih ljudi onda musliman gdje god bio treba prihvatiti i poštovati te univerzalne vrijednosti, zalagati se za njih i boriti se da ih zaštiti. Muslimani se ne smiju nikada izolovati u društvu u kojem žive, moraju prihvatiti pravila koja važe gdje žive pod uvjetom da su u okviru islamskog učenja, moraju uzeti učešća u borbi za uspostavu zajedničkog dobra i stati na stranu onih koji se bore protiv nepravde. U svemu tome ne smiju biti poniženi radi bilo kojeg onosvjetskog interesa jer poniženje, dodvoravanje, opravdanje bilo kojeg postupka radi dodvoravanje moćnicima je nespojivo sa islamom.

Musliman u svim situacijama mora biti častan i pošten, te preferirati onaj svijet nad ovim. Kada bi mi dali Sunce u desnu a Mjesec u lijevu ruku ja se ne bih odrekao onoga što mi se objavljuje, bio je odgovor Poslanika Muhammeda, a.s., u najtežim trenucima njegove misije. Muslimani su u Mekki bili tri godine pod bojkotom od strane nemuslimana, umirali su od gladi, žeđi, bolesti, iscrpljenosti, ali nije zabilježeno da je iko od njih i pomislio da napusti svoju vjeru i Poslanika i ode u tadašnje metropole Perzije i Bizantije i pored toga što su im stizale ponude da se isele. To je primjer iskrenih muslimana i vjernika, jer onaj ko nije spreman dati sve što posjeduje za ideju koju slijedi nije dosljedan slijeđenja te ideje.  Dakle, muslimani u takvim društvima trebaju putem pozitivnih zakona u tim društvima koji garantuju ljudska prava i slobode konzumirati svoja vjerska i druga prava. Ondje gdje su prisiljeni da postupe suprotno islamskom učenju vrijede pravila da nužda zakon mijenja i ograničiti se samo na nuždu kada je u pitanju primjena zakona nužde.  

Izvor: Al Jazeera