Teška vremena prijete ‘šampionima neambicije’

Nevrijeme, Jugo, More
U Hrvatskoj se posljedice globalnog zagrijavanja već osjećaju, a u budućnosti bi mogle postati standard (Ivo ?agalj / Pixsell)

Klimatske promjene ne da dolaze, one su već tu – upozoravaju stručnjaci diljem svijeta, pa i u regiji bivše Jugoslavije, već dulje vrijeme, najavljujući da će ono što sada smatramo ‘nenormalnim’ vremenskim pojavama u budućnosti biti ‘normalno’ stanje.

Poplave i suše, rušenje temperaturnih rekorda iz godine u godinu, nagla smjenjivanja toplinskih udara i oborinskih razdoblja uz velike temperaturne amplitude, silovita olujna nevremena, kritično smanjenje snježnog pokrivača na pojedinim područjima i mnoge druge pojave nešto je što starija populacija ne pamti kao standard.

Prema nekim procjenama u Hrvatskoj će do 2050. doći do smanjenja poljoprivrednih kultura od tri do osam posto, a BDP ima 48 posto šansi do do sredine stoljeća padne za 10 posto.

Na udaru brojni privredni sektori

U jugoistočnom dijelu Europe i Sredozemlju, navodi Pandžić, scenariji ukazuju na izraženiji porast temperature i veće smanjenje količine oborine u toplom dijelu godine nego u ostatku Europe. Osjetljivi sektori gospodarstva su opskrba vodom, proizvodnja hidroenergije, poplave, zasoljavanje podzemne vode, poljoprivreda zbog suša, poplava, mraza i tuče, turizam, šumarstvo zbog ugrožavanja bioraznolikosti i požara, te drugi sektori.

Biljni i životinjski svijet je, kaže, osjetljiv na klimatske promjene, osobito kada se događaju u kratkom razdoblju od 10 do 100 godina pa se očekuje smanjenje bioraznolikosti, koju potiče čovjek.

“Procjenjuje se da poljoprivreda i stočarstvo te nerazumno gospodarenje šumama – krčenje, prevelika eksploatacija, pojava šumskih požara, sve češćih i jačih zbog zatopljenja i izraženijih suša – doprinose oko 20 posto emisiji ukupnih antropogenih emisija stakleničkih plinova”.

Alarmantan rast temperature

Vijeće za regionalnu suradnju objavilo je studiju o Zapadnom Balkanu, koja pokazuje alarmantan porast temperature na cijelom području, pa bi do kraja stoljeća temperatura mogla porasti i do pet stupnjeva Celzijevih.

Klimatolog Krešo Pandžić iz Državnog hidrometeorološkog zavoda Hrvatske (DHMZ), ukazuje da recentno globalno zatopljenje iznosi jedan stupanj Celzijusa iznad predindustrijskog prosjeka.  

Prema zaključcima službenih izvješća to je posljedica emisije antropogenih stakleničkih plinova koji nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva te aktivnosti u poljoprivredi i šumarstvu.

“Klimatski modeli pokazuju da bi u slučaju nastavka postojećeg trenda porasta emisija stakleničkih plinova koje proizvodi čovjek došlo do daljnjeg približno linearnog porasta globalne površinske temperature na Zemlji od 3°C do 4°C do kraja 21. stoljeća. S druge strane, postoji Konvencija Ujedinjenih Naroda o klimatskim promjenama (UNFCC) čija je zadaća praćenje utjecaja ljudske djelatnosti na klimu, to jest praćenje emisije antropogenih stakleničkih plinova te poduzimanje mjera da se ta emisija smanji i na taj način  ublaži globalno klimatsko zatopljenje”, kaže Pandžić.

Elementarne nepogode, migracije, bolesti…

Prvi globalni korak za ublažavanje globalnog zatopljenja bio je protokol iz Kyota, a znatno radikalniji dokument je Pariški sporazum kojim se definira da se emisija svede na nultu razinu do sredine stoljeća.

“Time bi se postiglo ogranićenje globalnog zatopljenja od 1.5°C do 2.0°C. Na taj način bi se znatno smanjile potencijalne negativne posljedice globalnog zatopljenja ponajviše uzrokovane povećanom čestinom i jačinom elementarnih nepogoda – toplinskih pa i hladnih valova, dugotrajnih suša te poplava, dizanje morske razine i morskih poplava, povećanje jačine i čestine šumskih požara i drugo”.

U Hrvatskoj se posljedice globalnog zagrijavanja već mogu osjetiti u sve češćim i jačim manifestacijama takvih i sličnih pojava.

“Na područjima koja su osjetljivija na klimatske promjene kao što su niski otoci, semiaridna područja te istovremeno nedovoljno ekonomski sposobna da prebrode novonastale uvjete moguće je očekivati i migracije stanovništva. Zbog promjene klimatskih uvjeta, na primjer vlažnosti i temperature, ne isključuje se mogućnost širenja zaraznih bolesti koje su bili karakteristični za tropska ili suptropska područja vezano za seobu prijenosnika”.

Mjere prilagodbe ovise o sektorima

A mjere prilagodbe, navodi, ovise o sektoru gospodarstva – izborom biljnih i životinjskih vrsta otpornijih na klimatske uvjete mogu se ublažiti negativne posljedice, prilagodbom infrastrukture mogu se izbjeći razorni utjecaji morskih poplava i dizanja morske razine, a gradnja odvodnih kanala i/ili retencija oko urbanih središta mogu prevenirati bujične poplave.

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (MZOE) raspisalo je natječaj za znanstvene projekte na temu prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena po sektorima gospodarstva, za što postoje i namjenska sredstva, pri čemu Hrvatska slijedi procese EU-a.

‘Šampion neambicije’ u EU

Neke su zemlje, ističe Tomac, napravile puno više u smanjenju emisija i prelasku na niskougljično društvo, a oni koji prvi krenu će na kraju, kaže, imati i gospodarski benefit – radi se, navodi, o desecima tisuća ‘zelenih’ poslova.

Dok Hrvatska ima velike potencijale u segmentima solara, vjetra i održive biomase, Finska već ima nacionalni plan smanjenja emisija za 100 posto do 2035., a 50 posto njemačkog energetskog sektora čine OIE, od čega je 25 posto u rukama građana.

“U energetskoj tranziciji također treba paziti da se uključi građane koji će sami sami kroz razne modele postati vlasnici svojih izvora energije. Tako da mislim da se ne može više govoriti da se radi o ikakvim tehničkim ili ekonomskim preprekama, da je ovo stvar političke volje i tu se u EU Hrvatska pokazuje kao šampion neambicije”.

Projekcije UNCFF-a za Balkan i Mediteran, kaže, pokazuju da nema sektora koji će klimatska kriza zaobići, a hrvatska Strategija prilagodbe na klimatske promjene, zaključuje, jednostavno pobraja sve sektore na koje će klimatske promjene utjecati i razne vremenske parametre, dok nedostaju konkretne mjere i fokus na pojedine ekosustave i kako s tehničkim, edukacijskim i ne-tehničkim mjerama smanjiti ranjivost tih sektora.

“Vezano i na postupni prelazak na zeleno gospodarstvo smanjenjem korištenja fosilnih goriva, osobito ugljena i nafte, te proizvodnjom obnovljive energije (OIE) tako da se do sredine 21. stoljeća očekuje nulta neto emisija stakleničkih plinova kao i u ostatku EU-a”, zaključuje Pandžić.

Branko Grisogono s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu ističe kako vrste ugroza i posljedice u svim aspektima, uključujući i društvene i ekonomske, treba dalje istraživati.

Svako klimatsko područje, napominje, ima svoje specifičnosti, a u Hrvatskoj ih je najmanje četiri do pet.

‘Kikiriki’ za istraživanja i ulaganja

Utjecaj promjene klime bit će većinom nepovoljan, a Hrvatska će, ističe, uglavnom biti nepripremljena jer je premalo istraživanja i ulaganja.

“U žargon hrvatskih političara klimatske su promjene tek ušle možda zadnjih mjesec dana dok političari Švicarske, Engleske to koriste već desetljećima. Treba djelovati sad i to sve jače i pojačavati to djelovanje barem do 2030.,maksimalno smanjenje plinova staklenika. Onda to što bi se postiglo do 2030. treba držati barem do 2040., sve uz daljnje smanjenje plinova staklenika. Onda bi uspjeli postići scenarij RCP 4.5, što donekle odgovara bivšem scenariju B1, znači da ne idemo preko dva stupnja celzijusa u globalnom zagrijavanju”.

MZOE je, navodi, uputio poziv na istraživanja, no za te je svrhe na raspolaganju tek 34,2 milijuna kuna (4,3 milijuna eura) – ‘kiriki’, kaže.

“To je premalo, a najveći projekt može imati tri milijuna kuna (405.000 eura) i rok počinje od 23. rujna. i navodno formalno traje do 31. ožujka, što je smiješno, neće ništa ostati novaca jer su pravila čudna. Prvih 20-ak projekata koji se prijave će vjerojatno dobiti novce jer koji god projekt ispunjava minimalne uvjete, prolazi dalje. Znači, ili ruski rulet ili američki poker. Loše koncipirano, ali da se ispune EU norme i da vodimo brigu o formalnostima”.

Tek na početku

U skladu s time, nepoznanica su i mogućnosti te mjere umanjenja šteta.

“Ministarstvo obrazovanja i znanosti ne daje direktno nikakve novce za to istraživanje, a Hrvatska za znanost ne daje nikakve direktne nove projekte – oni su dali nešto malo, samo što nas Europa natjera. Dajemo minimum, kapljice, puno više trošimo novac na druge stvari, a za ono što je za našu budućnost ne dajemo”.

O odgovorima na pitanja, kaže, može se zasad samo nagađati – brojni znanstvenici još ne znaju kuda će stići sa spoznajama.

“Konkretno, naši energetičari i dalje se bave vjetrom, a vjetar nije najbolji alternativni, obnovljivi izvor energije u Hrvatskoj, nego sunčeva energija. Ali njima poslodavci to nameću, a relevantni fakulteti nisu u stanju nametnuti se i reći političarima gdje je budućnost u energetici”.

Stoga zaključuje da Hrvatska reagira sporo i slabo te je na početku. Situacija u odnosu na EU je neusporediva. Kasni se čak i u najfinijim klimatskim simulacijama, za razliku od Švicarske ili Engleske.

Stručna potkapacitiranost

“Mi to još godinama nećemo imati – DHMZ radi na tome, ali nije dovoljno financiran i potkapacitiran je, meteorolozi su slabo plaćeni, klimatolozi uglavnom kad se obrazuju odlaze u ekonomske firme, u bankarstvo i inženjerstvo i odlaze izvan Hrvatske, tako da smo sad već i potkapacitirani”.

Predloženo 85 mjera prilagodbe

U Ministarstvu kažu da su 2016. pokrenuli izradu nacionalne Strategije prilagodbe za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070., a cilj je smanjiti ranjivost prirodnih sustava i društva na negativne utjecaje klimatskih promjena, povećati sposobnost oporavka od učinaka te iskoristiti potencijalne pozitivne učinke promjena.

“Rezultati klimatskog modeliranja koji su provedeni za područje RH pokazuju kako se mogu očekivati promjene raznih klimatskih parametara – porast srednje godišnje temperature zraka, visoka sezonalnost oborina, smanjenje kišnih razdoblja i povećanje sušnih razdoblja, povećanje toplih ekstremnih uvjeta, smanjenje vlažnosti tla, povećano sunčano zračenje i porast srednje razine mora”.

Strategija prilagodbe rezultat je integralnog pristupa koji, polazeći od analize stanja u odabranim sektorima i međusektorskim tematskim područjima, rezultira pregledom međusektorskih utjecaja i ranjivosti te skupom mjera i njihove provedbe. Predloženo je 85 mjera prilagodbe.

“U fokusu su ranjivi prirodni sustavi i socio-ekonomski važni sektori te dva međusektorska područja: hidrologija, vodni i morski resursi, bioraznolikost, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, energetika, turizam, zdravlje, prostorno planiranje, obalno područje i upravljanje rizicima”.

Svi sektori koji izrazito ovise o vremenskim uvjetima i klimi su, navode, izloženi i osjetljivi. Među ostalima, tu su poljoprivreda i energetika, a porast temperature će, zaključuju, imati utjecaj i na epidemiologiju, pa i sektor zdravstva treba poduzeti mjere.

Ispunjava se, kaže, tek ono što traži EU, koja daje i novac za istraživanja i prilagodbe – ostalo je na Hrvatskoj.

“Kako stvoriti izdržljivost na ekološke promjene, kako stvoriti prirodnu otpornost u našim
bio-sustavima, koje biljke više uzgajati, kako ostvariti bolju kvalitetu protoka vode da ne isparava previše. Niz praktičnih mjera s kojima se mi tek jedva suočavamo, a nula kuna dajemo samiza to”.

Ipak, dobro je, kaže, što će se kao rezultat ipak pojaviti preporuke – primjerice, što više uzgajati, a što manje, gdje,kako se u urbanim sredinama bolje postaviti i slično. Ali sa zakašnjenjem.

“Sve što je trebalo napraviti prije 10 godina, mi to sada idemo raditi”, zaključuje Grisogono.

Tomac: Krenulo se kontrasmjerom

Nezadovoljni su i u ekološkim udrugama. Luka Tomac iz Zelene akcije naglašava važnost sporazuma iz Pariza kojim su se vlade obvezalesmanjiti i zadržati rast globalne temperature ispod 1,5 stupnjeva.

“Taj sporazum daje ‘mandat’ zemljama da poduzmu na nacionalnoj razini  mjere ublažavanja klimatskih promjena, ali i da se pozabave s dvije stvari – smanjenje emisija, odnosno ublažavanje klimatskih promjena, ali i prilagodbom na već postojeće promjene”, navodi Tomac.

Hrvatska je, navodi, početkom godine načinila nacrt nacionalnog klimatskog energetskog plana kojegocjenjujeprilično neambicioznim dokumentom.

Umjesto da se klimatska kriza promatra i kao prilika za prelazak na obnovljivu energiju, krenulo se, navodi, kontrasmjerom koji ide na ruku poslovnom sektoru koji funkcionira po starom.

“Mislim da je došlo do suludog smjera u kojem Vlada ide u nove dostupnosti bušenja nafte i plina na tri četvrtine kopnene površine RH, a to smatramo da je u ovo doba jednostavno nedopustivo”.

Deset godina za akciju ili…

Preporuke znanstvene zajednice, kao što je specijalni izvještaj Međunarodnog znanstvenog panela za klimatske promjene, navodi, govore da je na raspolaganju 10 godina za akciju.

“Imamo osam do deset godina da smanjimo emisije kako bi izbjegli klimatsku katastrofu i da do sredine stoljeća smanjimo globalne emisije. To preneseno na nacionalni nivo znači da trebamo smanjiti emisije za 60 posto do 2030., a Vlada RH pokušava povećati emisije ili ih za neznatni postotak smanjiti do 2030. te većinu akcije odgađa upravo za period nakon 2030.”, zaključuje Tomac.

Izvor: Agencije