Terzić: Doček u Beogradu pamtit ćemo duže od novčanih nagrada

Selektor ženske odbojkaške reprezentacije Srbije Zoran Terzić istakao je da su njegove igračice priželjkivale osvajanje zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Japanu.

One su ostvarile podvig pobijediviši sve rivale iz vrha svjetske odbojke na šampionatu od 29. septembra do 20. oktobra održanom u šest japanskih gradova.

Odbojkašice Srbije su impresivnim nizom od 11 pobjeda iz 13 utakmica osvojile prvo svjetsko zlato.

Dva puta su Terzićeve izabranice savladale Italiju. Najprije su slavile 3:1 u duelu za prolaz u polufinale, da bi četiri dana kasnije ponovo nadigrale Italijanke rezultatom 3:2.

U uzbudljivoj finalnoj utakmici, mada su gubile 0:1 i 1:2 u setovima, pokazale su pobjednički mentalitet preokrenuvši je u svoju korist.

Selektor odbojkašica Srbije Terzić obavlja izuzetno uspješno ovu funkciju od 2002. i kaže da su po evidenciji koju vodi fizioterapeut ove selekcije osvojili 17 medalja na velikim takmičenjima od 2006. godine.

Zanimljivo da je odbojkaška reprezentacija Srbije drugi ženski tim koji je osvojio titulu svjetskog prvaka nakon 45 godina. Prethodno su rukometašice Jugoslavije osvojile zlatnu medalju na planetarnom šampionatu održanom 1973. godine u Sarajevu, Zavidovićima, Zagrebu, Varaždinu, Šibeniku i Negotinu, sa finalnom fazom u Beogradu.

Niz medalja odbojkašice Srbije započele su 2015. osvojivši bronzanu na Evropskom prvenstvu u Belgiji i Holandiji. Godinu kasnije, osvojile su srebro na Ljetnim olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, a druga titula prvakinja Evrope, nakon 2011. i zlata iz Beograda, pripala im je prošle godine na šampionatu u Azerbejdžanu.

U svim uspjesima Srbiju je predvodio 52-godišnji selektor Terzić, rođeni Beograđanin i nekadašnji odbojkaš Crvene zvezde, za koju je nastupao od 1979. do 1986.

Sa Terzićem, koji je ujedno i trener Fenerbahcea, razgovarali smo o putu Srbije do titule svjetskog šampiona, finalnom meču protiv Italije, kontinuitetu osvajanja medalja, Ligi nacija, narednim izazovima, dočeku zlatnih odbojkašica u Beogradu i trijumfu turskog Vakifbanka u Ligi prvakinja prošle sezone.

• Jeste li se nadali osvajanju zlatne medalje na SP-u u Japanu?

– Bilo bi neozbiljno reći da smo prije početka prvenstva očekivali osvajanje zlata, ali sigurno je da smo ga priželjkivali i razmišljali o njemu. Još za vreme priprema na Palama, šalili smo se da tu snimamo film o svetskom šampionu. Na kraju smo postali najbolja selekcija na planeti, što i za nas predstavlja veliko iznenađenje.

• Kakav je bio put do svjetskog naslova na kojem ste zabilježili 11 trijumfa u 13 utakmica?

– Treba naglasiti da utakmice koje smo izgubili nisu praktično ništa značile pošto smo ranije obezbedili plasman među šest najboljih ekipa. Pobedili smo u svim utakmicama reprezentacije iz vrha svetske odbojke. Dva puta smo dobili Italiju, koja je savladala jaku Kinu u dva meča, SAD i Rusiju. Zbog toga nema nijedne mrlje na našem putu do zlata, koji smo počeli ostvarivši sedam uzastopnih pobeda rezultatom 3:0 u setovima. 

• Šta je odlučilo finale protiv Italije, u kojem ste pobijedili preokretom?

– Odlučilo je to što je Srbija jača ekipa od Italije u ovom momentu. Važno je bilo da igramo prepoznatljivu igru i posle zaostatka od 1:2 u setovima. Kod devojaka je nestalo treme i pritiska. Četvrti set smo dobili lako, a nakon što smo gubili 7:8 u petom, ostvarili smo seriju od tri poena u nizu i relativno lako priveli meč kraju. Uspeli smo smiriti ekipu da razmišlja o igri i maksimalno se koncentriše na svaki poen u presudnim trenucima.

• Koliko je važan psihološki faktor u utakmicama za trofej?

– Psihološki momenat je važan jer je pritisak ogroman. Ovakvi mečevi koji odlučuju o osvajanju zlatne medalje na svetskim prvenstvima igraju se jednom ili nijednom u karijeri. Kada to „ukapiraš“, glavno je da se usmeriš na igru i samo o njoj razmišljaš kako bi došao do pobede.

• Da li je finale bila najteža utakmica na SP-u odbojkašica jer ste prije njenog odigravanja tako rekli za nju, ali i da je ujedno najlakša?

– Finale ima veliku težinu i važnost s obzirom na to da odlučuje o svetskom prvaku. Prisutno je puno tenzija i razmišljanja pre odigravanja. U finalu nema kalkulacija jer igrate protiv jedne od najboljih reprezentacija na svetu. Najvažnije je da daš maksimum, kao i da shvatiš da nije sramota čak i izgubiti meč za zlato. Psihološki su takođe teške utakmice sa protivnicima koji imaju slabiji rejting jer se u njima uvek traže samo pobede. Sve takve prepreke smo prebrodili i radovali se zlatnoj medalji. 

• U čemu je najveća snaga novih svjetskih šampionki?

– Nije uobičajena fraza kada kažem da je ekipa najveća snaga i da sve igračice igraju sa ogromnom željom za reprezentaciju Srbije. One nemaju odmor kada iz klupskih prelaze u reprezentativne obaveze i obratno. Niko ne otkazuje nastupe za reprezentaciju, za koju igraju iz ljubavi. Na pripremama i prvenstvima živimo složno kao porodica.                   

Liga nacija je suludo takmičenje

• Kako ocjenjujete peto mjesto Srbije u Ligi nacija?

– Liga nacija nije imala preteranu važnost, pogotovo što je to suludo takmičenje, organizovano od ljudi koji se nisu nikada bavili sportom. Startovala je tri dana po završetku klupske sezone, bez priprema i putovalo se po raznim kontinentima da bi se odigrale utakmice. Ovo takmičenje su osmislili ljudi koji rade marketing u odbojci kako bi promovisali i popularisali žensku odbojku. Nažalost, ne vidim da su uspeli u tim nastojanjima. Bio je veliki broj povređenih igračica, a među njima je bila i Brankica Mihajlović, koja je povredila koleno. Odradili smo Ligu naciju kako smo mogli i priveli je kraju u cilju da se niko ne povredi jer nas je čekalo Svetsko prvenstvo.

 

• Šta možete reći o kontinuitetu osvajanja medalja Srbije, kojoj je pripalo 17 odličja od 2006?

– Imamo kontinuitet uspešnih rezultata još od 2006, mada se dešavalo da na nekim velikim takmičenjima ostanemo bez medalja. To je normalno, te se dešava i jačim reprezentacijama. Kontinuitet osvajanja medalja na posljednjim šampionatima počeo je 2015. bronzama na prvenstvu Evrope i Evropskim igrama, te srebrom na Svetskom kupu. Osvojili smo olimpijsko srebro 2016. i treće mjesto na ženskom Grand prixu prošle godine. Kontinuitet uspeha je važna stvar i pokazuje koliko je ekipa jaka jer samo takva može dugo godina biti u vrhu. Jedan dobar rezultat nekada može biti plod slučajnosti.

Prema evidenciji fizioterapeuta reprezentacije, osvojili smo 17 medalja, računajući i Univerzijadu u Beogradu. Daj Bože, da nastavimo tako i u skoro vreme dođemo do cifre od 20 medalja.

• Kakav je osjećaj prisustovati slavlju u Beogradu po povratku sa prvenstva svijeta?

– To su uspomene i trenuci koji ostaju u sećanju za celi život. Za nekoliko godina devojke se neće sećati nagrada i novca, kojim se ne može platiti doživljaj prilikom dolaska i dočeka u Beograd. Sigurno je da svima nama puno znači slavlje koje je organizovano zbog ostvarenog uspeha.

• Ko će biti glavni konkurenti u narednom periodu?

– Među evropskim selekcijama rivali će biti Italija, Rusija, Holandija i Turska, a od ostalih Kina, Brazil i Amerika. Favoriti su uvek isti na najvećim takmičenjima i to je sedam-osam reprezentacija, što pokazuje da nije lako doći i zadržati se u vrhu ženske svetske odbojke.

• Hoće li biti teško iznaći motive za nove podvige?

– Videćemo kada se ponovo okupimo da li će devojke biti motivisane za naredna  takmiečnja kao što je to bio slučaj dosad. Nadati se da hoće, mada kada osvojite titulu svetskog prvaka, može se desiti da opadne motivacija. Verujem ipak da ćemo smoći snage za buduće dobre rezultate.

• Razmišljate li već o OI u Tokiju i cilju Srbije?

– Još je rano razmišljati i bilo šta govoriti o Olimpijskim igrama.

• Kako gledate na trijumf turskog Vakifbanka u prošloj sezoni Lige prvaka?

– Vakifbank je vrhunski klub i ekipa. Imaju puno novca, te su angažovali dobrog trenera i najbolje igračice, pa su očekivano najbolji tim u Evropi.

• Kome dajete najveće šanse za trofej u ovoj sezoni LP-a?

– To su dvije turske ekipe Vakifbank, koji brani naslov prvaka, i Ezachibasi.  

Izvor: Al Jazeera