Teroristički rukopis od Bihaća preko Petrova Sela do Novog Zelanda

Ratko Mladić, Radovan Karadžić
Rezidualni mehanizam svojevremeno je naredio slušanje Mladićevih i Karadžićevih poziva određeno vrijeme (Reuters)

Iz Krajine krenuli su vuci, krenuli su vuci
Čuvajte se ustaše i Turci, ustaše i Turci.

Karadžiću, vodi Srbe svoje, vodi Srbe svoje
Nek se vidi, nikog se ne boje, nikog se ne boje…

Uz stihove ove pjesme, australski terrorist Brenton Tarrant, “nikog se ne bojeći”, krenuo je u krvavi pir pucajući u vjernike u džamiji Al Noor na Novom Zelandu. Prema posljednjim informacijama, Tarrant nije bio sam – desio se napad na još jednu obližnju džamiju u novozelandskom gradu Christchurchu, u kojem su teroristi ubili najmanje 49 osoba. Detalje organizacije ovog najgoreg terorističkog napada u ovoj pacifističkoj državi ćemo saznavati u danima koji predstoje. Saznat ćemo i koliki će konačan broj žrtava biti, jer su mediji prenijeli da je dvadesetak osoba u kritičnom stanju.

Melodije ‘srpskog folklora’ iz Višegrada

No, ono što smo već saznali i što nama na Balkanu ledi krv u žilama jeste da je terorist Tarrant imao inspiraciju u likovima i simbolima nama vrlo čitkim i zvukovima nama veoma poznatim. Ko bi rekao da će se melodije “srpskog folklora” iz Višegrada, kako su ga, odbacijući upozorenja da se radi o fašističkom divljanju, nazvali srpski političari s obje strane rijeke Drine, tako iznenadno pojaviti u automobilu teroriste Tarranta, kao svojevrsna inpsiracija da se “nikog ne boji” i da krene u svoj krvavi obračun?

Prije samo nekoliko dana, tokom četničkog okupljanja u Višegradu, u čast godišnjice hapšenja četničkog vođe Dragoslava – Draže Mihailovića, svi smo slušali melodije istog žanra: “Biće opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina!” Srpski političari s obje strane Drine su u petak, uz osude ovog gnusnog terorističkog čina, požurili odbaciti bilo kakvu vezu teroriste Tarranta sa Srbima i srpskom historijom, mada je tih veza na pretek: od muzike koju je slušao, do historijskih ličnosti koje je ispisao po svojim puškama, preko heroja i djela koje je spomenuo u svom manifestu kojeg je objavio pred sami krvavi čin.

Dakako, terorist Tarrant iz sebe nosi jednu sasvim novu, opasnu i kompleksnu ideologiju ekstremnog desničarskog bjelačkog rasizma, kojem je odnedavno upravo ova srpska pjesma neformalna himna u kampanji “Remove Kebab”, koja se ne zalaže za uklanjanje kebaba, već muslimana. Ova nevješta srpska odbacivanja odgovornosti nalikuju nekim muslimanima koji su u nevjerici odbacivali “globalni džihadizam”, i to da Osama bin Laden ili Abu Bakr al Baghdadi imaju ikakve veze s islamom, iako su im oni bez njihovog odobrenja kidnapirali vjeru te svoje žrtve klali bjesomučno zloupotrebljavajući sve njihove svetinje i vrijednosti. No, muslimani su, sada je to već svima poznato, globalno i na svim stranama, osudili zloupotrebu svoje tradicije, ali izgleda ni to nije dovoljno da sa sebe saperu ljagu koju su im teroristi nanijeli.

Porazili smo ISIL, na redu su četnici

Šta će uraditi srpski lideri, koji se svoje ovako opasne tradicije i guslarenja ne odriču, šta više slave je i brane. Vjerovatno će većini Srba biti teško priznati, ali ono što muslimani odbacuju kao neprihvatljivi ekstremizam i zloupotrebu svoje vjere i tradicije, Srbi i Srpska pravoslavna crkva to veličaju, osvešćuju i promoviraju kao mainstream svoje vjere, kulture i tradicije. To je zabrinjavajuće posebno na Balkanu, jer je ta matrica negiranja drugog pokazala genocidni kapacitet.

Štaviše, brine i pojava da svi oni koji srpske političke i vjerske krugove upozoravaju i zbog njih samih, ali i zbog sebe, da je taj put pogrešan, da ne vodi ka miru i pomirenju, da poziva na krv, nasilje, nove ratove i pokolje, dakle svi ti od srpske propagandne mašinerije bivaju označeni kao lašci i urotinci protiv Srba. Šta ćemo sada, kada profil teroriste Tarranta pokaže trajno zavještanje Radovana Karadžića i njegovog genocidnog pohoda u Bosni? Poricanje tog zločina i svojevrsni trijumfalizam genocida, zločina kojeg su presudili međuarodni sudovi te izvrtanje činjenica i sistematsko laganje, sada, nažalost, imaju globalne posljedice.

Posljednih sedmica vidimo koliko je mučan i bijedan poraz nasilne ekstremističke ideologije oružane grupe Islamska država Irak i Levant u Siriji i kakva je bijedna sudbina terorista koji su obećavali osvojiti svijet sabljom i krvlju. Sada, kada smo porazili ISIL kao zlo, teroristički horor na Novom Zelandu treba biti poticaj svjetskim liderima, ali i istraživačima i djelatnicma koji rade na sprečavanju nasilnog ekstremizma da se pozabave s radikalnom ento-nacionalističkom ideologijom četništva, koja je u proteklim ratovima pokazala i dokazala svoje genocidne kapacitete u Bosni, a evo sada pokazuje da ima itekako viška zle inspiracije za izvoz na globalnom planu “od Bihaća do Petrovca Sela”, pa sve tamo do Novog Zelanda.

PS

I dok se svijet pita šta je bio motiv teroristima koji su pobili nevine vjernike u džamijama u Christchurchu Novom Zelandu, u petak navečer je u Srebrenici javno promoviran pamflet koji negira, štaviše slavi genocid kao “rat za civilizaciju”. U Srebrenici je sinoć predstavljena knjiga Dušana Pavlovića “Bitka za Srebrenicu – rat za civilizaciju”. Još jedan doprinos opasnoj ideologiji nasilnog ekstremizma, koja hrani teroriste poput Australaca Brentona Tarranta.

Ista ideologija koja je u petak bila nadahnuće za njegov krvavi teroristički akt na Novom Zelandu u Bosni se otvoreno promovira, uz prisustvo i podršku načelnika Srebrenice i sveštenika Srpske pravoslavne crkve.

I dok se trijumfalizam genocida dešava, svijet šuti. Jedini čovjek koji je u petak navečer ustao protiv ovog zla i debatirao (uz nekoliko Bošnjaka koji su prisustvovali promociji) bio je Nedžad Avdić, povratnik koji je preživio strijeljanje tokom genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera