Tehnologija koja krade privatnost

Javnost je zabrinuta da nova tehnologija može omogućiti masovno špijuniranje stanovnika (EPA)

Dugogodišnja predviđanja stručnjaka da ćemo se usljed tehnološkog napretka morati odreći privatnosti uskoro bi se mogla početi obistinjavati. Između koncepta pametnih gradova, pametne kupovine u kojima se analiziranje kupca koristi za prilagođavanje ponude te sada Clearview AI aplikacije za napredno prepoznavanje lica, ne ostaje mnogo prostora za održavanje privatnosti u tradicionalnom smislu riječi.

Clearview AI ne prestaje podizati prašinu u medijima, a evo i zašto: radi se o tehnologiji koja može prepoznati lica i usporediti njihove slike sa bazom od preko tri milijarde fotografija prikupljenih sa interneta i društvenih mreža. Tehnologija je veoma precizna i za sada se koristi uglavnom u policijske svrhe. Mnogi smatraju da je ona jedan od najkonkretnijih koraka ka uspostavljanju distopijskog društva zato što, teoretski – u slučaju komercijalizacije – omogućava bilo kome da vas fotografiše na ulici i sazna vaše ime, adresu i druge podatke o vama. Naravno, dosta toga zavisi i od toga koliko zapravo podataka o sebi objavljujete na internetu.

Pored toga, tehnologija također koristi i sve fotografije korisnika koje su snimile nadzorne kamere pored ulica i na drugim javnim prostorima.

Privatnost, šta je to?

“Ovakve vrste tehnologija nas dovode do prekretnice kada je u pitanju naše ponašanje u kontekstu sigurnosti u cyber prostoru. Nalažu redefinisanje pojma privatnosti, jer rade eroziju koncepta privatnosti kakvog ga poznajemo. Došli smo u fazu gdje privatnost ne možemo posmatrati kao koncept zaštite od javne objave podataka, nego kao koncept sprečavanja zloupotrebe podataka koji su već objavljeni”, objašnjava stručnjakinja za IT i telekomunikacijske sisteme, dr. Sabina Baraković. “Razvoj tehnologije sam po sebi ne predstavlja rizik, nego dobrobit za čovječanstvo i ne bi se trebao zaustaviti, no (zlo)upotreba iste od strane čovjeka mora”, dodaje. 

Clearview AI koristi više od 600 policijskih agencija u Sjevernoj Americi, a iako je poznato da neke od njih pomoću ove tehnologije rješavaju slučajeve pedofilije i krađa, uglavnom se ne zna ko je sve njen korisnik i za kakve se tačno svrhe koristi. Javnost je zabrinuta da ova tehnologija i tajnovitost po pitanju njene upotrebe može omogućiti masovno špijuniranje stanovnika, a tome ne pomaže ni sumnjiva prošlost suosnivača Clearview AI-a, Hoana Ton-Thata. Naime, on je prije nego što je Clearview AI dospio u medije demonstrirao manjak obzira za pitanja zaštite podataka i privatnosti te je svojevremeno kreirao dva phishing sajta, ViddyHo i Fastforwarded.com, koji su prikupljali lozinke korisnika i slali spam na njihove email adrese. 

Javnost je za sada primarno zabrinuta zbog toga što Clearview AI daje preveliku moć u ruke vladinim agencijama, koje sada u stvarnom vremenu mogu pratiti bilo koga i prikupljati fotografije o njemu. Ukratko, ljudi smatraju da je oblast korištenja prepoznavanja lica u ovakvim aplikacijama trenutno nedovoljno regulisana.

“Alati koji su zasnovani na tehnologiji prepoznavanja lica i vještačkoj inteligenciji se već koriste na svjetskoj razini. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, može se zaključiti da je neophodno imati balansiran pristup u razvoju i upotrebi tehnologija budućnosti”, kaže Baraković. “S jedne strane, potrebno je u dizajn tehnologije u početku uključiti sigurnost i privatnost, te isti zasnivati na etici i pouzdanosti. S druge strane, podatke koji mogu jedinstveno identifikovati osobu je potrebno prikupljati i obrađivati na zakonit, etički i pouzdan način”, dodaje.

Regulative za budućnost

Što se tiče konkretno Evrope, razloga za (pre)veliku zabrinutost nema, jer Evropska komisija razmatra privremenu zabranu ove tehnologije. Više o tome rekla nam je naša sagovornica: “Evropska komisija u prijedlogu dokumenta koji se bavi regulisanjem upotrebe vještačke inteligencije, a koji bi trebao biti objavljen krajem ovog mjeseca, razmatra mjere nametanja privremene zabrane upotrebe tehnologija prepoznavanja lica u privatnom i javnom sektoru. U tom periodu bi se trebale identifikovati i razviti metodologija za ocjenu uticaja tehnologije i mjere za upravljanje mogućim rizicima.” 

Ovaj dokument se sastoji od pravnih uputstava koja će poslužiti kao smjernica onima koji se bave razvojem tehnologija zasnovanih na vještačkoj inteligenciji, kako bi mogli uskladiti svoje aktivnosti sa etičkim zahtjevima i kako bi kao takvi mogli biti adekvatno označeni. Međutim, to nije sve. Ovim dokumentom se regulišu i pitanja poput upotrebe vještačke inteligencije od strane javnih institucija koje će, ako žele koristiti ovu tehnologiju, morati ispuniti neke sigurnosne standarde.

“Dodatno, predmetom pravnog regulisanja će biti i aplikacije visokog rizika koje se baziraju na vještačkoj inteligenciji, kao što su one u oblasti zdravstva, transporta, policije i pravosuđa. Dokument predviđa i izmjene i dopune evropskog zakonodavstva u oblasti bezbjednosti i pouzdanosti čime bi se u rizike trebali uključiti rizici cyber prijetnji, rizici po ličnu sigurnosti i privatnost i zaštita ličnih podataka, kao i odgovornost proizvođača tehnologija zasnovanih na vještačkoj inteligenciji”, navela je Baraković.

Jedno od glavnih pitanja koje se postavlja kada je riječ o ovom tipu tehnologija jeste to da li ovakav tip aplikacija može zaživjeti na području Evrope i Evropske unije s obzirom na to da mi, za razliku od Amerike, imamo GDPR (Opća uredba o zaštiti podataka), zahvaljujući kojem su građani oni koji odlučuju kako i u kojoj mjeri žele da budu profilisani. Baraković potvrđuje činjenicu da je GDPR svojim odredbama već dao građanima pravo da “ne budu predmetom odluke koja je zasnovana isključivo na automatizovanoj obradi, uključujući i profilisanje”, naglašavajući:

“GDPR također kategoriše ovu vrstu podataka kao osjetljive lične podatke koji trebaju dodatnu zaštitu, dok EU zakoni zabranjuju obradu biometrijskih podataka bez adekvatnih pravnih odobrenja i saglasnosti građana EU. Prema GDPR-u, lični podaci se mogu prikupljati u izričito navedene i pravne svrhe, te ne smiju biti korišteni u druge. Dodatno, lični podaci moraju biti obrađivani na adekvatan, relevantan i ne previše sveobuhvatan način u vezi za svrhom za koju su obrađivani. Obrada ličnih podataka se može koristiti samo onda kada se zadovoljavajući rezultat ne može postići drugim metodama”. Ona smatra da je krađa identiteta najveća prijetnja koju tehnologija prepoznavanja lica može donijeti, jer predstavlja direktno kršenje odredbi GDPR-a.

Situacija u Bosni i Hercegovini

Na svu sreću, ni u Bosni i Hercegovini nije baš tako lako pustiti u opticaj aplikaciju poput Clearview AI-a, jer bh. policijske snage koje su nadležne za kibernetički kriminal postupaju u skladu sa Konvencijom o kibernetičkom kriminalu. Bosna i Hercegovina je ovu konvenciju ratifikovala još 2006. godine kada se i obavezala da će sprovesti njene odredbe u vlastitom zakonodavstvu.

Naša sagovornica naglašava i to da BiH ima Zakon o zaštititi ličnih podataka, “a Ustavom Bosne i Hercegovine svakom građaninu je zagarantovano pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Prema tome, prikupljanje i obrada naših podataka u digitalnom okruženju bi se trebali vršiti na zakonit način u skladu sa moralnim i etičkim principima. Aplikacije i alati, kao i kompanije i osobe koje stoje iza njih, a koje prikupljaju i obrađuju bilo koju vrstu ličnih podataka bez našeg pristanka, kao i bez izričito navedenog razloga i svrhe u koju se prikupljaju i obrađuju bi se trebale ograničiti”, rekla je Baraković.

Međutim, ona smatra da nije sve na državi – nešto je i do nas samih. Mi kao svakodnevni korisnisnici novih tehnologija predstavljamo prvu liniju odbrane, a odbrana nije moguća bez adekvatnog znanja o tome šta koristimo.

“Spajanje fizičkog i virtuelnog svijeta, te razvoj tehnologije koji donosi mnogo pozitivnog u sve segmente života, zahtijeva i odgovarajuću prilagodbu građanstva. Naime, građanstvo mora imati podignutu razinu svijesti o higijeni u cyber prostoru. To prvenstveno znači da svaki pojedinac mora znati koliko uređaja koristi za pristup digitalnom okruženju, gdje se nalaze, ko im ima pristup (fizički i virtuelni), kao i da li su omogućene sigurnosne postavke na tim uređajima, koje aplikacije koristi…”, skrenula je pažnju Baraković.

Kao što i sami možete zaključiti iz informacija, mjesta nekoj velikoj panici zaista nema. Ukoliko odradite svoju zadaću i na vrijeme saznate kako da zaštitite svoju privatnost, radikalne situacije koje se spominju u vezi sa Clearview AI-em još neko vrijeme ne bi trebale postati svakodnevnica. Kako god, na nama je da se na vrijeme obavijestimo o mogućnostima ovakvih aplikacija kako bismo bili spremni na sve što one donose.

Izvor: Al Jazeera