Oglasi

Tarsus: Grad u kojem su se susretale civilizacije

Historijski tragovi u Tarsusu i bližoj okolini na jugu Turske stariji su od 6.000 godina, grad je bio ključna tačka za mnoge civilizacije.

Tarsus je drevni grad na jugu Turske, smješten između Adane i Mersina. Historijski tragovi koji se mogu naći u gradu i bližoj okolini stariji su od šest hiljada godina. Zbog svog kulturnog i historijskog blaga i prirodnih ljepota dugo je bio važna stanica za trgovce, a ključna tačka za mnoge civilizacije. Bio je glavni grad rimske provincije Cilicije (današnja Çukurova), a važnost i ugled zadržao
je i u antičkom i periodu srednjeg vijeka.

Prahistorijska naselja u Tarsusu potiču iz neolitskog perioda. Pronađeni su tragovi naselja iz neolita i ranog bronzanog doba. Tokom historije grad su naseljavali brojni narodi: Hetiti, Asirci, Perzijanci, Heleni, Rimljani, Bizantinci, Arapi, Jermeni, Seldžuci, Osmanlije...

Tarsus je bio i naučni centar. U njemu, uz rijeku Berdan, pritoku Sredozemnog mora, smjenjivale su religije, a u gradu su živjeli i mnogi značajni ljudi. U Tarsusu, koji je danas centar trgovine, poljoprivrede i industrije, živi oko 250.00 stanovnika.

U blizini grada, nedaleko od sela Ulaš, nalazi se pećina (Ashabi kehf) koja se, po nekima, spominje i u časnom Kur'anu, u suri Kehf. U Tarsusu, tadašnjem Tarzu, rođen je kršćanski svetac Pavao, koji je napisao više poslanica u Novom zavjetu. U gradu je živio i Bilal ibn Rebbah, prvi mujezin poslanika Muhameda, s.a.v.s., kao i Božiji poslanik Denijal (Daniel), koji se spominje u Bibliji.

Jedna od najstarijih znamenitosti Tarsusa su Kleopatrina vrata. Ovdje su se, smatra se, prvi put susreli Kleopatra, kraljica drevnog Egipta i Marko Antonije, rimski vojskovođa i državnik. Najpoznatiji spomenik iz osmanskog perioda je Velika džamija (tur. Ulu Camii). To remek-djelo islamske arhitekture (sagrađena je od rezbarenog kamena) podigao je (1579. godine) Ibrahim-beg, sin Ramazanolu Piri Paše.

U istočnom dijelu džamije nalaze se turbeta Božijeg Poslanika Lukmana i abasidskog halife Me'muna. Višemilenijska historija grada obavezuje posjetioca da obiđe sve njegove dijelove. Zbog značajnog geografskog položaja u Tarsusu su se susretali brojni trgovački putevi. Kao i u slučaju još nekih strateški dobro lociranih turskih gradova, i ovdje je povećanje ponude trgovačke robe uslovilo izgradnju karavansaraja, bazara i bezistana u kojima se odvijala trgovina.

Jedan takav nalazi se i u Tarsusu. Naziv Kirkkaşik Bedesteni dobio je u srednjem vijeku, nakon jedne trgovine, gdje je 40 lotusa zamijenjeno za četrdeset kašika. Svojim izgledom najviše podsjeća na Brusa bezistan u Sarajevu. Ovo je jedan od rijetkih objekata u Tarsusu koji svoju namjenu nije mijenjao vijekovima, i dan-danas je bazar.

U blizini bezistana je Bilalov mesdžid (tur. Bilal Habeşi Mescidi), jedan je od najznačajnih kulturno-historijskih spomenika u Tarsusu. Smatra se da je, nakon preseljenja Poslanika Muhameda, s.a.v.s., na ahiret, njegov mujezin Bilal ibn Rebbah obišao pećinu Ashabi kehf, odatle došao u Tarsus i tu ostao.

Tu je i Muzej svetog Pavla (tur. St. Paul Anit Muzesi), posvećen ovoj značajnoj ličnosti iz historije kršćanstva. Zgrada u kojoj je smješten sastoji se iz tri dijela sa četiri stuba i prekrivena je svodom. U sjeveroistočnom uglu crkve smješten je zvonik. Srednji dio stropa oslikan je freskama s likovima iz Biblije. Za kršćane je ovaj muzej/crkva mjesto hodočašća.

Eski džamija i mezar hazreti Denijala

Osmanlije nisu, nakon osvajanja Tarsusa, rušile kršćanske bogomolje. Neke od njih preuređene su u džamije, dok drugima namjena nije mijenjana. Takav odnos bio je u slučaju iskazivanja poštovanja prema drugim Božijim knjigama i objavama. Takva tolerancija i dugogodišnji opstanak Carstva bili su utemeljeni na kur'anskoj objavi, gdje se, u jednom ajetu kaže: „A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio“. Svi stanovnici imali su jednaka prava da ispoljavaju svoju vjeru.

Danas veliki broj kršćana i muslimana posjećuje mezar Božijeg poslanika Denijala (Daniel, Danilo). Hazreti Denijal živio je od 605. do 562. godine p.n.e. Drugi primjer je današnja Stara džamija (tur. Eski Camii), izgrađena krajem 9. vijeka kao crkva. Nakon osmanskog osvajanja, po nalogu Ramazanolu Ahmed-bega, preuređena je u džamiju. Materijal od kojeg je građena, bez obzira na velike vrućine tokom ljetnih mjeseci u ovom podneblju, daje predivan osjećaj svježine.

Kleopatrina vrata, Park pobjede i Muzej minopolagača Nusret

Kleoptarina vrata u Tarsusu, pored onih u Adani, jedinstveni su ostatak iz vremena Kleopatre i Antonija. Doživjela su brojne restauracije i smatra se da su izgrađena na mjestu  drugih vrata početkom bizantskog perioda. Evlija Čelebija opisuje ih u svojim putopisima. Do kraja 18. vijeka Tarsus je imao zidine s tri kapije koje je uništio Ibrahim-paša (egipatski) 1835. godine.

Samo je jadna od tri morske kapije ostala do današnjih dana. Kada je čuvena egipatska kraljica Kleopatra došla u Tarsus, da se susretne s rimskim generalom Antonijem, njoj u čast priređena je velika svečanost u tadašnjoj luci Gozlu Kule. Prema riječima jednog tadašnjeg generala, smatra se da je Kleopatra ušla kroz morsku kapiju. To je razlog što morska kapija i nosi njeno ime.

Park pobjede na Čanakkaleu i Muzej minoploagača Nusret (Pobjeda)

Ratni brod koji je ispunio jednu od svojih najvažnijih misija, doprinio pobjedi u Bici kod Čanakkalea, danas se nalazi u Tarsusu. Smješten je Parku pobjede u Bici za Čanakkale i služi kao muzej. Ratni brod, preuređen, kakav je bio i izvornim obliku, čast je i ponos za grad Tarsus. Veoma je značajan i s kulturnog i turističkog aspekta. "Nusret" (u prijevodu: pobjeda, pomoć) bio je ratni brod osmanske mornarice, minopolagač korišten tokom rata za nezavisnost.

Kasnije je imao različite namjene. Naručila ga je osmanska mornarica 1913. godine. Brod je odigrao ključnu ulogu u bici na Dardanelima (Čanakkale, Galipolje). Iz ovog broda postavljeno je dvadeset i šest mina na mjestima gdje protivnici Osmanlija to nisu očekivali (u februaru 1915. godine). Od tih mina uništeni su britanski brodovi "Neodoljivi" i "Okean", te francuski vojni brod "Buve", a znatno je
oštećen britanski ratni brod "Nesavitljivi".

Nakon Prvog svjetskog rata brod Nusret (Pobjeda) bio je u Istanbulu sve do 1926. godine, kada je otpremljen do ostrvceta Goldžuk (Gölcük) na Mramornom moru. Neko vrijeme bio je van pogona jer se planiralo da bude pretvoren u brod-muzej. Međutim, 1962. godine prodat je i dobio je namjenu teretnog broda. U aprilu 1989. potonuo je nedaleko od luke Mersin i tu je ležao desetak godina.

Grad Tarsus preuzeo je 2002. godine olupinu broda i dao mu nekad željenu namjenu – postao je brod-muzej. Tokom 2008. godini replika Nusreta izgrađena je u Goldžuku i odatle je prebačena u Čanakkale.

Ashabi kehf (Prijatelji iz pećine)

Ashabi kehf je pećina udaljena sedam kilometara od centra Tarsusa. Vjeruje se da su u toj pećini spavali mladići koji su se sklonili od vladara i naroda koji je imao drugačija vjerska ubjeđenja (Kur'an, sura Kehf). Oni su bili vjernici i pobunili su se protiv idolopoklonstva i okrutnosti paganskog kralja. U neposrednoj blizini pećine tarsuski muftija je 1872. godine, u znak sjećanja na majku sultana Abdulaziza, podigao džamiju.

Uz jedan veliki minaret s tri šerefeta džamija ima i jedan mali minaret s jednim šerefetom. U haremu ispred džamije izgrađeni su šadrvan, te muška i ženska abdesthana. Upravo je veliki minaret danas orijentir putnicima koji iz Tarsusa idu prema pećini Ashabi kehf.

Legenda o Šahmeranu

Osim velikog broja kulturno-historijskih spomenika Tarsus je poznat i po nekim legendama. U jednoj od njih spominje se kralj zmija Šahmeran, koji je bio u ljubavi s kćerkom kralja Tarza (Tarsus). Kad se lijepa princeza kupala u Starom hamamu (tur. Şahmeran Hamam), koji je i danas u upotrebi, Šahmeran je tajno posmatrao princezu s kupole hamama.

Jednom prilikom je, zagledan u princezu, pao u hamam, a stražari koji su je čuvali odsjekli su mu glavu.

Legenda kaže da su mrlje na zidovima hamama ustvari tragovi Šahmeranove krvi.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.