Takse na emisije CO2 za Zapadni Balkan razvojna šansa

Pomalo je tužno da se naša regija pominje samo po krizama ili nekim sankcijama, a sada zbog prekomjerne emisije CO2, kaže Dušan Stojaković (Al Jazeera)

Uvođenje taksi na emisije ugljen-dioksida za zemlje Zapadnog Balkana bi bilo razvojna šansa, time bi se natjeralo regiju da se prilagodi evropskim standardima, kažu eksperti za Al Jazeeru.

U medijima se proteklih dana pojavila informacija da bi Evropska unija mogla za zapadnobalkansku šestorku uvesti takse za proizvođače električne energije zbog emisija ugljen-dioksida, što bi, kako je navedeno, bio veliki udar na cijenu struje.

Šefica sektora za električnu energiju Sekretarijata Energetske zajednice Jugoistočne Evrope Jasmina Trhulj je rekla da ne postoji još nikakav vremenski okvir po tom pitanju.

Rekla je da je u toku izrada studije za subvencije u sektoru uglja i da sa njom EEZ želi početi razgovore o toj temi.

Azrudin Husika, profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, kaže da su svi “isprepadani” zbog poluinformacija.

EU ne želi da nameće

Kaže da je ovo pitanje više puta bilo na agendi Vijeća ministara Energetske zajednice i da su oni više puta rekli “ne” evropskoj šemi trgovanja emisijama.

“Evropska unija ne želi to da nameće, nego ona želi da zemlje Energetske zajednice vide to kao svoju razvojnu šansu. To, zaista i jeste uvođenje taksi na emisije ugljen-dioksida. Mi kada govorimo o tome pitamo ljude iz elektro-energetskog sektora koji dominantno proizvode električnu energiju iz uglja i onda je to njihova strana priče. Oni imaju taj udar na cijenu električne energije. Ako pitate one koji promovišu obnovljive izvore energije, oni priželjkuju takav scenarij. Vlade svih zemalja regije slušaju svoja elektroprivredna preduzeća. Vlade idu kod njih po mišljenja. Ne pitaju, primjerice, udruženja ili ljude koji se interesuju za energiju vjetra ili biomasu itd. To je dosta jednostrano tumačenje”, ističe Husika.

Podsticanje zapošljavanja

Azrudin Husika kaža da je za građane skupo ono što se ne može platiti.

“Ali šta ako imate pola milijarde konvertibilnih maraka na raspolaganju za, na primjer, podsticanje zapošljavanja u sektorima kao što su solarni kolektori, postrojenja na biomasu, daljinska grijanja na biomasu i vjetroelektrane? GDP bi porastao. To je podsticaj za ekonomki razvoj, ali mi se bojimo svake promjene. Onda ne pravimo nikakve promjene, a životni standard raste. Kada napravite takvu promjenu, vi za godinu, dvije imate prosječnu platu od 1.000, 1.200 KM (500, 600 eura). Ako struja onda poskupi za 20 posto, opet građani imaju sposobnost to da plate. Stvar je samo tog prelaznog perioda. Ako se iskaže volja, EU će nam pomoći tu godinu, dvije prelaznog perioda, a mi ćemo napredovati“, ističe Husika.

Novac, koji bismo mi platili za jedan dio električne energije, kaže on, ne bi otišao negdje van zemlje.

On bi se, ističe, koristio za podsticanje prelaska sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije.

“To bi bio fond za preorijentaciju dominantno rudarskih područja. EU veći ima fond kojim žele takvim područjima da da neku drugu djelatnost. U BiH su to, na primjer, Banovići. To se može uraditi iz tih 22 eura po toni emitovanog CO2 iz termoelektrana na ugalj. To bi utjecalo na promjenu konteksta razvoja ovih država. Mi to ne želimo, nego mi želimo da ostanemo zarobljeni u ovom sadašnjem modelu: ‘što više uglja, to bolje'”.

Urednik ekonomske rubrike Večernjih novosti Dušan Stojaković smatra da je dobro što se EU interesira za regiju.

“Ponekad pomislimo da su naši prijatelji iz Brisela potpuno zaboravili da postojimo. Mada, je pomalo tužno da se naš region pominje samo po krizama ili nekim sankcijama, sada zbog prekomerne emisije CO2. Iako bih voleo da se u evropskim krugovima više priča o skorašnjem članstvu u EU, Crne Gore, Srbije, Severne Makedonije… I kandituri BiH za punopravnog člana društva odabranih država, Brisel nas podseća na ono što smo zanemarili, a to je životna sredina. Nažalost, ne vodimo dovoljno računa o našoj prelepoj prirodi. Tužno je da nas neko sa strane podseća na ono što bi morali da radimo”, kaže Stojaković za Al Jazeeru.

Tužnije je, smatra on, što je cijena struje u našoj regiji godinama veoma niska, “odnosno ona je socijalna kategorija”.

“Da se manje čuvao socijalni mir, a cene za koji podnošljivi procent bile više imali smo mogućnost da akumuliramo novac da naše energetske sisteme prilagodimo evropskim standardima”, kaže.

Obnovljivi izvori

U Termoelektrani Kostolac je, navodi Stojaković, već završen projekat odsumporavanja, a prije godinu i po je počeo isti projekat u TE Obrenovac, koja, kako kaže, osigurava skoro polovinu struje u Srbiji.

“Kada za tri godine bude završen ovaj posao, koju radi japanska kompanija Mitsubishi, emisija štetnih gasova će biti smanjena sa 74.000 tona na 7.800 tona godišnje. Ukoliko se ostvari desetogodišnji vladin investicioni plan od 900 miliona evra za prilagođavanje energetike ekološkim standardima, očekujem da Srbija neće dobiti takse. Osim toga u našoj državi su u toku veliki projekti dobijanja energije iz obnovljivih izvora energije.

Ruski Gazprom u Pančevu gradi prvu elektranu na gas snage 1.400 gigavata, a očekuje se da će u narednih pet godina biti urađena još dva ovakva objekta. Uz to sve više se grade vetroparkovi i minihidrocentrale, pa sam siguran da će Srbija do 2020. godine ispuniti sve uslove na koje se obavezala 2015. godine stavljanjem potpisa na Pariski sporazum o borbi protiv klimatskih promena”.

EU uvodi obavezu

Srbija se tada, navodi Stojaković, obavezala da će 27 posto energije proizvoditi iz obnovljivih izbora, a trenutno se nalazi na nivou od 24 procenta.

“Ono što je protiv modernizacije proizvodnje energije, trebalo hitno da se reši, a to su gubici na elektromreži koji dostižu čak 16 procenata. Gotovo neverovatno zvuči da je Srbija na veoma visokom mestu po ovakvoj vrsti gubitaka, a da se u Novom Sadu nalazi centar ‘Šnajder Elektrika’ sa oko 2.000 inženjera, koji ubedljivo najbolje na svetu rešavaju probleme gubitaka”, ističe.

Direktor Sektora za trgovinu na slobodnom tržištu Elektroprivrede Srbije (EPS) David Žarković izjavio je ranije da ta zemlja sigurno neće ući u CO2 mehanizam EU-a.

“Najveći udar na cenu električne energije mogao bi da bude kroz uvođenje taksi na emisiju ugljen-dioksida. Cena za CO2 u EU po megavat-satu iznosi trenutno oko 24 evra. Srbija nema obavezu da primenjuje te takse, ali se ‘šuška’ da bi EU mogla da uvede tu obavezu za Zapadni Balkan”, istakao je on.

Izvor: Al Jazeera