Tajlandu prijeti novi državni udar
Piše: Ensar Eminović
Ovih dana svjedoci smo političkih previranja u Tajlandu koja su prerasla u sukob sa ljudskim žrtvama. Međutim, u našem dijelu svijeta malo je poznato šta se to zaista dešava u toj egzotičnoj zemlji jugoistočne Azije sa više od 65 miliona stanovnika i privredom koja obimom zauzima drugo mjesto u regionu.
Tajland je ustavna monarhija sa parlamentarnim demokratskim sistemom. Ovakvo političko uređenje uspostavljeno je 1932. godine kada je državnim udarom ukinuta apsolutistička monarhija i donesen prvi ustav.
Sijamska revolucija
Taj događaj, poznat i kao Sijamska revolucija, smatra se jednim od najbitnijih momenata u političkoj historiji Tajlanda. Od tada pa sve do danas, vojska ima veoma važnu ulogu u politici te zemlje. U posljednjih 80 godina vojska je izvela 18 državnih udara, a nekoliko puta je diskretno intervenirala u formiranju vlasti. Stoga se smatra da će uloga vojske i ubuduće biti od ključnog značaja za politiku Tajlanda.
Tajlandski kralj Bhumibol Adulyadej krunisan je 1946. godine i trenutno je šef države sa najdužim stažom na svijetu. Monarhija i sam kralj, kao simbol identiteta i jedinstva zemlje, predstavljaju institucije koje većina stanovništva duboko poštuje i voli do te mjere da mnogi Tajlanđani kralja smatraju polubožanstvom.
Da bismo bolje razumjeli trenutna dešavanja u Tajlandu, potrebno je osvrnuti se na još jedan od ključnih događaja i ličnosti u savremenoj političkoj historiji te zemlje.
Tajland je ustavna monarhija sa parlamentarnim demokratskim sistemom. Ovakvo političko uređenje uspostavljeno je 1932. godine kada je državnim udarom uknuta apsolutistička monarhija i donesen prvi ustav.
Dolaskom milijardera Thaksina Shinawatre na vlast 2001. godine započela je drama čiji najnoviji čin se trenutno igra na turbulentnoj političkoj pozornici Tajlanda.
Shinawatra je bio premijer Tajlanda od 2001. do 2006. godine, a s vlasti je zbačen u državnom udaru. Trenutno se nalazi u egzilu u Dubaiju, a u međuvremenu je u odsustvu osuđen na zatvorsku kaznu zbog pronevjera i korupcije. Interesantno je da je neko vrijeme boravio i u Crnoj Gori i da je, zahvaljujući ulaganjima u razvoj turizma, dobio i crnogorsko državljanstvo.
Nakon državnog udara 2006. godine dolazi do previranja na političkoj sceni koja, sa manjim ili većim intenzitetom, traju do danas i povremeno prerastaju u nasilje koje uzrokuje materijalnu štetu, pa čak i ljudske žrtve. Naravno, takvo stanje ima snažne posljedice, prvenstveno po privredu i međunarodni ugled zemlje.
Kulinarski šou
Nakon Shinawatre vlast je preuzela vojska, a na funkciji šefa prelazne vlade smijenila su se dva generala.
U januaru 2008. godine premijer postaje “civil” koji je osam mjeseci kasnije smijenjen odlukom Ustavnog suda zbog prilično bizarne povrede Ustava. Ustav zabranjuje visokim Vladinim funkcionerima da imaju dodatni posao, a nesretni premijer i veliki gurman je za vrijeme svog mandata vodio kulinarski šou na televiziji..
Bez obzira što je tvrdio da nije bio zaposlen na televiziji, već je samo dobijao honorar u iznosu od 560 dolara po emisiji, Ustavni sud je bio neumoljiv, a premijera je kutljača koštala funkcije. Njegov nasljednik i, igrom slučaja, Shinawatrin zet, na funkciji je ostao manje od tri mjeseca.
Treću sreću na premijerskoj funkciji te 2008. godine okušao je lider opozicione Demokratske stranke Abhisit Vejjajiva. Do njegovog imenovanja trajala su konstantna politička previranja, nemiri i protesti. Proteste je vodio pokret Narodna alijansa za demokratiju, poznatiji kao “žutokošuljaši”, koji se borio protiv Taksina Shinawatre i njegovih političkih saveznika iz prethodne Vlade. Netom prije Vejjajivinog imenovanja, Ustavni sud je raspustio i vladajuću Stranku narodne snage, blisku Shinawatri, zbog “kupovine glasova” na izborima. Odlukom Suda također je zabranjeno političko djelovanje liderima te stranke u narednih pet godina.
Nakon Shinawatre vlast je preuzela vojska, a na funkciji šefa prelazne vlade smijenila su se dva generala.
I Vejjajiva se suočio sa novim valom demonstracija, ovoga puta u režiji Shinavatrinih simpatizera, tzv. crvenokošuljaša. Do kulminacije je došlo tokom aprila i maja 2010. godine kada je smrtno stradalo 92 ljudi, a više od hiljadu je povrijeđeno. Uprkos tome, opozicija i antivladine snage su nastavile sa protestima. Konačno, u maju 2011. godine, premijer je zatražio od kralja da raspusti Parlament i raspisao prijevremene opće izbore koji su održani 3. jula te godine.
Tada na političku scenu stupa jedno novo lice: Yingluck Shinawatra, sestra Thaksina Shinawatre. Ova karizmatična poslovna žena je, za relativno kratko vrijeme, zadobila brojne simpatizere i premoćnom pobjedom njene stranke postala prva žena premijer u historiji Tajlanda.
Da bi spriječila mogućnost državnog udara, napravila je brojne ustupke vojsci. Osim toga, obavezala se da će odustati od planova da amnestira svog brata kojeg je, podsjećamo, vojska zbacila s vlasti.
Međutim, Vlada je nedavno donijela upravo takav plan koji je i pokrenuo lavinu novih nemira sa veoma neizvjesnim posljedicama. Demonstranti javno pozivaju na rušenje Vlade. Plan usvajanja zakona o amnestiji, čime bi se i Thaksinu Shinavatri omogućio povratak u zemlju, bio je samo povod za nemire. Stvarni uzroci su mnogo dublji i ozbiljniji.
Duboka polarizacija
Osnovni problem tajlandskog društva nije podjela na simpatizere i oponente Thaksina Shinawatre. Društvo u cjelini je duboko polarizirano, podvojeno i socijalno raslojeno.
Razvoj pojedinih regiona su vlasti u Bangkoku decenijama zapostavljale, što je dovodilo do pobuna koje su gušene u krvi, a nad lokalnim stanovništvom je vršena brutalna represija. To je posebno bilo prisutno u sjevernim i sjeveroistočnim dijelovima zemlje.
Za vrijeme svoje vladavine, Thaksin Shinavatra je populističkom politikom, uključujući izdašne subvencije, jeftine kredite i prisupačniju zdravstvenu zaštitu, uspio pridobiti podršku širokih slojeva ruralnog stanovništva, upravo na gusto naseljenom sjeveru i sjeveroistoku zemlje.
Srednja i viša klasa, poslovni ljudi i urbano stanovništvo bilo je protiv takve politike, smatrajući da plaća visoke poreze, a da se sredstva od tih poreza nenamjenski troše za poticaje i kupovinu glasova seoskog stanovništva.
I Vejjajiva se suočio sa novim valom demonstracija, ovoga puta u režiji Shinavatrinih simpatizera, tzv. crvenokošuljaša.
Stoga se razvio permanentni sukob, uslovno rečeno, između ruralnog i urbanog stanovništva, odnosno brojnih siromašnijih slojeva seoskog stanovništva i manje brojnijeg, ali bogatijeg, gradskog stanovništva srednje i više klase. Uz bogati establišment također stali su i rojalisti. Oni vide rastuću prijetnju u politički osvješćenijem i obrazovanijem ruralnom stanovništvu koje traži veća prava i veću zastupljenost u organima vlasti.
Ovakva podvojenost u društvu, uzrokovana velikim socioekonomskim promjenama, predstavlja jedan od najvećih izazova za duži o(p)stanak svakog političara i svake stranke na političkoj sceni Tajlanda.
Trenutna dešavanja ne predstavljaju ništa novo niti neobično za tu zemlju. Neki bi to nazvali “politički deja vu”. Činjenica je da Tajland karakterišu turbulentni i nasilni politički ciklusi sa neizvjesnim ishodom. Ni najveći optimisti ne mogu isključiti mogućnost ponovnog državnog udara.
Sukobljene strane
Dodatni razlog za zabrinutost je narušeno zdravstveno stanje kralja koji ovih dana slavi 86. rođendan. Iako su sukobljene strane u posljednjim nemirima proglasile primirje dok traje proslava kraljevog rođendana, u slučaju njegove smrti sasvim sigurno doći će do daljeg pogoršanja situacije i eskalacije nasilja, koje može zaprijetiti da preraste čak i u građanski rat. Ukoliko do toga dođe, sasvim sigurno možemo predvidjeti da će vojska intervenirati i uzeti vlast u svoje ruke.
U svakom slučaju, dok se politika ne prilagodi velikim društveno-ekonomskim promjenama na terenu i novim realnostima koje te promjene donose, vojska će ostati nezaobilazan faktor na političkoj sceni Tajlanda u narednom periodu i imaće značajan utjecaj na formiranje vlasti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera