Svjetski ekonomski forum: Stručnjaci masovno napuštaju Haiti, Venecuelu i BiH

Da mladi, sposobni i obrazovani ljudi masovno okreću leđa zemljama Zapadnog Balkana i budućnost traže u zapadnom svijetu, opšte je poznato, no, najnovije informacije govore da je epidemija bijega poprimila razmjere šokantne čak i za trendove koji vladaju u najsiromašnijim i najneperspektivnijim zemaljama svijeta.  

Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), Haiti i Venecuela jedine su dvije države svijeta koje bilježe veći odliv stručnjaka i obrazovanih ljudi od Bosne i Hercegovine. A iza BiH, slijedi Hrvatska, dok niti stanje sa Sjevernom Makedonijom i Srbijom nije mnogo bolje.

Ovi sumorni podaci predstavljaju još jedno svjedočanstvo o balkanskoj realnosti, koju već godinama mnogi stanovnici pokušavaju zamijeniti ružičastijom zapadnoevropskom. A kako stvari stoje, taj trend se niti u budućnosti neće mnogo promijeniti nabolje, naročito ne kada Njemačka 1. marta ozvaniči olakšan „uvoz“ radnika iz zemalja van Evropske unije, što perspektivu zemalja regiona čini još mračnijom.

‘Značajno brže starenje’

Ako zamislimo da brojka 1 označava da svi pametni i obrazovani ljudi napuštaju državu, a brojka 7 da svi ostaju u njoj, BiH, kako navodi WEF, ima poražavajući indeks od 1,76, Hrvatska 1,88, Sjeverna Makedonija 2,13, a Srbija 2,31.

U BiH nužno ministarstvo za demografiju i mlade

Govoreći o mogućnosti da se BiH uhvati ukoštac s problemom, Osmir je naveo da se komplicirani državni aparat sa tri nivoa vlasti teško može parcijalno boriti s njim.

„Logično i krajnje razumno je formiranje nacionalnog ministarstva za demografiju i mlade koji bi imao egalitistički pristup velikom problemu bh. društva. Egalistički pristup podrazumijeva da se mjere i strategije koje donose primjenjuju na svim geografskim područjima podjednako, što znači da nema razlike između gradova i sela, kantona i entiteta i tako dalje“, stav je Osmića.

„Podaci Foruma, nažalost, samo potvrđuju trend kretanja stanovništva sa prostora Zapadnog Balkana. Razlozi odlaska u većini zemalja jugoistočne Evrope zapravo se značajno ne razlikuju i obuhvataju sve društvene pore, odnosno, jako nizak nivo optimizma da će se stanje u narednom godinama kretati uzlaznom putanjom“, tvrdi Amer Osmić, docent sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koji je naglasio da država odlaskom značajnog broja stručnjaka gubi aparat, odnosno, mehanizam kojim društvo napreduje.

Govoreći o tome kako bi BiH mogla izgledati u budućnosti, Osmić je mišljenja da „ne treba stvarati paniku ili davati apokaliptične izjave u smislu – ko zadnji izađe neka ugasi svjetlo, no, da su ozbiljne posljedice neminovne.

„Stanovništvo BiH neće nestati, niti se raseliti po svijetu. Dakako da zvanični podaci i procjene govore da će stanovništvo u BiH značajno brže stariti, a time će dodatno biti usporen ionako usporen ekonomski rast. Populacija do 60, a možda i 70 godina će biti izložena većoj opterećenosti da kroz porezne izdatke nadomjesti procentualni nedostatak radnosposobnog stanovništva koje, između ostalog, puni penzioni fond. Neka zanimanja će biti manje tražena, dok će neka druga biti znatno traženija nego danas“, mišljenja je Osmić.

No, sociolog iz susjedne Srbije Jovo Bakić, drugačijeg je mišljenja. Tvrdi da je dugoročni uticaj masovnog odlaska stručnjaka sa naših prostora „katastrofalan“.

‘Lopatom se izbace milijarde dolara’

„Ako se nešto dramatično ne promeni, to vodi izvesnom društvenom propadanju. Životno važni sistemi, zdravstveni i obrazovni, bit će sasvim urušeni, a ostat će samo obuka sirotinje za potrebe svetskog kapitalističkog sistema. Reprodukovat će se periferijski položaj u njegovom okviru i ući u začaran krug siromaštva“, tvrdi Bakić, koji Srbiju, ukoliko ne dođe do dramatičnih promjena, vidi „na dubokoj periferiji svetskog kapitalističkog sistema“.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Vidim Srbiju bez odgovarajućeg zdravstva i obrazovanja, s bolesnim, starim i neobrazovanim stanovništvom koje nekvalitetno i kratko živi, mrzi susede, a radi u korist oligarhije koja ga do iznemoglosti tabloidiotizuje rijalitijima, nacionalističkim bljuvotinama, političkim sukobima unutar oligarhije, te izrabljuje“, govori Bakić.

Koliko svako od ovih društva gubi odlaskom snažnih kadrova, teško je procijeniti, no, sociolog iz Zagreba Renato Matić, kaže da su gubici ogromni.

„Imao sam priliku slušati nekoliko ekonomskih stručnjaka koji kažu kako se novčani ekvivalent humanog kapitala svake osobe mjeri u milijunima dolara, prije svega, ako se uzme u obzir koliko svatko od nas, prema kvalifikacijama, a još više prema kreativnom i inovacijskom potencijalu, može ostvariti nove vrijednosti u prosječnoj aktivnoj dobi. Svake bih godine sa novom generacijom svojih studenata pokušao kritički interpretirati tu tezu, u smislu umnoška isljenih sugrađana sa konačnim gubitkom, i zaključak je da doslovce svako takozvano siromašnije društvo, svake godine ‘lopatom’ u neko bogatije društvo, izbaci milijarde i milijarde dolara“, govori Matić.

Pitanje je koliko vlasti ozbiljno pristupaju problematici odlaska sposobnih ljudi i šta, zaista, preduzimaju kako bi ih zadržali unutar granica zemlje, kojoj bi, ako ćemo se voditi nekom logikom, mogli donijeti neku korist.

‘Nužnost preodgoja aktera’

No, postoji i druga strana priče. Bakić je stava da odliv pameti, zapravo, pogoduje vladajućoj eliti u Srbiji, dok se stručnjaci slažu da niti u ostalim zemljama, na državnom nivou, ne postoje konkretne mjere za suzbijanje „epidemije“. Štaviše.  

Prokletstvo hrvatskog turizma

Govoreći o (ne)aktivnostima hrvatske vlasti da ublaži odlazak ljudi iz zemlje, Matić je rekao da „nitko od generacija ovdašnjih političkih aktera nije u stanju iskoračiti iz stanja ‘primitivne svijesti'“.

„U toj svijesti prvo moraš nešto dobiti da bi se pokrenuo, odnosno, ako ti netko nešto ne stvori i ne daruje, osudiš sam sebe na siromašno. Za taj iskorak je potrebna emancipacija umova i kritičko mišljenje, koje je prilično zakržljalo u vremenima, kad su tzv. državni poslovi bili najsigurniji izbor.

Hrvatska ima dodatni problem, koji se naziva ‘prokletstvom resursa’, što znači da bez nekog dodatnog napora, svake godine, prije svega od turizma ‘kapnu’ milijarde, dostatne za osnovni proračun. Neke zemlje koje to nemaju moraju svaki dolar izmisliti domišljatošću, kreativnošću i inovacijama, i zanimljivo, danas upravo neke od takvih zemalja postaju ciljane destinacije onih koji biraju odlazak“, kaže Matić.

„Vlast je deo strukture transnacionalne oligarhije, koja nacionalističkom retorikom pridobija masovnu podršku onih koji nemaju na šta da budu ponosni nego na nacionalnu pripadnost, i nemaju kuda da odu, a svoj bes usmeravaju na susede (čija oligarhija nacionalističkom retorikom zaglupljuje sopstveno stanovništvo i takođe pomaže srbijanskoj, jer tako potonja stiče verodostojnost) umesto na stvarni izvor njihovih frustracija. Stoga Aleksandru Vučiću i njegovom najbližem okruženju odgovara da najobrazovaniji, koji, ako nisu prodali svoje usluge autoritarno-mafijaškom sistemu, ne mogu podržavati režim, zauvek napuste zemlju“, kaže on.

Na problem same vlasti upozorava i Matić, koji tvrdi da je potreban njihov „preodgoj“

„Kao osoba nisam nikako sklon govoru o različitim dramatičnim scenarijima zbog iseljavanja, a kao sociolog to isključivo vidim u pojmovima uobičajenih kulturnih promjena, koje će se postupno događati i mijenjati društvenu stvarnost, a time i svakodnevna individualna očekivanja. Naravno da navijam za to da buduće generacije žive bez ikakvih iskustva egzistencijalnog straha i neimaštine, a na to će dosta utjecati i razvoj svijesti o nužnosti ‘preodgoja’ sadašnjih i budućih aktera na pozicijama ekonomske i političke moći“.

Izvor: Al Jazeera