Svima odgovara nastavak sukoba u Halepu

Vojna intervencija u Siriji imala je za cilj promijeniti odnose snaga na terenu u čitavoj pokrajini Halep (Reuters)

Piše: Hussein Abdel-Aziz

Pokrajina Halep ima specifičnu ulogu u uspostavljanju vojne ravnoteže u sukobu ukoliko se uzme u obzir da je riječ o najvećoj pokrajini po pitanju površine na kojoj se odvijaju borbe, zatim, zbog velike gustoće naseljenosti, etničke i sektaške raznolikosti te velikog broja snaga koje se bore na tom terenu. Spomenuti razlozi predstavljali su prepreku svim stranama sukoba da nametnu svoju apsolutnu kontrolu na račun drugih, istovremeno ih podstičući da teritorije na kojima se nalaze prisvoje isključivo za sebe i vremenom ih pretvore u nešto slično vojnim uporištima.

Tako se sjeverozapadna periferija našla pod kontrolom Kurda, jugozapadna periferija pod kontrolom frakcija sirijske opozicije, jugoistočna periferija u rukama sirijskog režima, dok su južna ruralna područja u sredini postala poprište snaga opozicije, s jedne strane, i sirijskog režima i njegovih saveznika, s druge strane. Istočna periferija ovog grada nalazila se u rukama oružane grupe Islamska država Irak i Levant, uz prisustvo snaga sirijskog režima u određenim područjima, dok je periferija sjevernog Halepa ostala otvoreno područje za sve sukobljene snage.     

Vojna intervencija u Siriji imala je za cilj promijeniti odnose snaga na terenu u čitavoj pokrajini Halep, naročito na južnoj i sjevernoj periferiji. Sirijski režim i šiitske milicije imale su svega nekoliko dana da izvrše proboj na strateškom putu Damask – Halep i pređu na zapad, prema provinciji Idlib, kao vid pripreme za spajanje Kafraye i Al-Fu'ahe.

Isti je slučaj i sa sjeverom, gdje se Azaz našao pod artiljerijskim napadima sirijskog režima i kurdskih snaga. Međutim, stupanjem primirja na snagu, prekidaju se sve aktivnosti, čime je oružana opozicija dobila bezbjednu oblast te nanosi jak udarac sirijskom režimu, koji je polagao nade u ostvarivanje većih pomaka na terenu.

Razbijanje opsade opozicije

Obnavljanje borbenih aktivnosti u Halepu velika je prilika za sirijski režim i njegove regionalne i međunarodne saveznike da privedu kraju planove prekinute uspostavljanjem primirja u februaru. No, ovog puta to mogu realizirati uz legitimnu međunarodnu podršku te iskoristiti međunarodnu odluku na osnovu koje se Front al-Nusra kvalificira kao dio terorističkih organizacija koje nisu uvrštene u dogovor o primirju.

Izjava američkog državnog sekretara John Kerryja od prije nekoliko dana predstavlja jasan dokaz američke podrške Rusiji i sirijskom režimu podjednako (spajanje frakcija u Halepu sprečava identifikaciju terorističkih grupa). Na Halep se reflektiraju, tokom proteklih nekoliko godina, kako regionalne, tako i globalne konfrontacije, međutim, u posljednjih godinu dana Halep je refleksija preklapanja ovih interesa, pogotovo kada se radi o interesima SAD-a i Rusije. Režim je krajnje svjestan ovih preklapanja i na njih se oslanja u svojoj politici prema Halepu.

Svaka od četiri strane (sirijski režim, Rusija, Kurdi i SAD) vidi interes u tome da se sukobi u Halepu nastave. Ako se uzme u obzir sirijski režim, onda veliki strateški cilj predstavlja izolacija grada Halepa i njegove okoline, što će imati za rezultat prekidanje komunikacija među pobunjeničkim frakcijama i prisiljavanje da se bore sa tri strane i na tri različita fronta, i to protiv režima, Kurda i ISIL-a.

Glavni cilj je preuzimanje kontrole nad istočnim i zapadnim dijelovima grada Halepa i razbijanje opsade koju su nametnule opozicione snage oko Sheikh Maqsouda. U slučaju da režim to uspije učiniti, snage opozicije završit će ili pod opsadom unutar grada – dakle, između dvije vatre, režimskih snaga u oblasti Handarat, na istoku, i kurdskih snaga u četvrti Sheikh Maqsouda, sa zapada, ili će biti primorani povući se izvan grada na sjever, u pravcu Azaza.

Također, režimsko ovladavanje cijelim gradom značilo bi, shodno vojnim aršinima da je osvojen i prednji i zadnji front u isto vrijeme, gdje će se grad u potpunosti učiniti prohodnim za režimske snage prema četiri predgrađa Halepa. Grad će postati baza i zaštita snagama sirijskog režima od bilo kakvog iznenadnog napada opozicije.

Što se tiče Kurda, njihov cilj je razbiti obruč oko Sheikh Maqsouda, na sjeveru grada, i povezati se teritorijalno s oblastima na sjeverozapadu Halepa sve do Afrina.

Otupiti tursku i saudijsku oštricu

Rusija za glavni cilj ima uništavanje turskog prisustva u toj oblasti koje se, prije svega, očituje kroz linije podrške i logistike preko putnog pravca Kastilo. Navedeno se podudara i s ciljevima sirijskog režima, s obzirom na to da se linija nalazi samo četiri kilometra od Sheikh Maqsouda i dva kilometra od četvrti Al-Sukn al-Shabab. Ova linija povezuje predgrađa Halepa pod kontrolom snaga opozicije s četvrtima na istoku grada: Adeen, Hellok, Bustan al-Pasha, Sheikh Khider i Mesakin Hananu.

Ovaj put je značajan iz dva razloga. Najprije, radi se o glavnoj liniji snabdijevanja opozicije i liniji koja spaja sjever grada i gradiće i predgrađa na sjeveru sve do Turske. Preko njega se dostavlja i turska pomoć snagama opozicije. Drugi razlog je da se upravo ovom komunikacijskom linijom snage opozicije mogu brzo prebacivati, što daje prednost u usmjeravanju jakih i brzih udara, kao što se događalo u Sheikh Maqsoudu. Zbog toga Rusi nastoje svom silom preuzeti kontrolu nad ovim putem, kako bi upotpunosti zaustavili tursku podršku u ovoj oblasti.  

Sjedinjene Američke Države pokušavaju otupiti tursku i saudijsku oštricu u Siriji, čak i više nego što to Rusija želi. Washington ima interese u tome da oslabi sve islamstičke frakcije opozicije, ne samo Front al-Nusru, koja je uvrštena na listu terorističkih organizacija, nego i Ahrar al-Sham i neke frakcije Slobodne sirijske vojske, kako bi se pridržavali uvjeta primirja, s jedne strane, a i oslabila veza s Frontom al-Nusra, s druge strane.

Američki interes počiva u potiskivanju Turske i pretvaranju igrača napada u pozadinskog igrača u odnosu snaga na terenu u Siriji. Stoga je nužno oslabiti tursku ulogu u Halepu, posebno prije nego se bitka prenese na Raqqu, gdje Washington preferira savezništvo s Kurdima u Halepu i s arapskim plemenima u oblasti Raqqe na račun Turske i snaga opozicije u operaciji oslobađanja Raqqe od organizacije ISIL.

Trenutna bitka u Halepu nije upotpunosti odvojena od političke bitke koja se vodi u Ženevi. Još se režim i Rusija vode time da će vojni uspjesi nužno voditi i političkom trijumfu.

Što se tiče sirijskog režima, dominacija nad gradom Halepom, a zatim i njegovim predgrađima, ili u najmanju ruku da se dobije prednost u tom dijelu Sirije, znači da se opozicija nalazi u velikom problemu, što će je natjerati na prihvatanje ponuđenog političkog rješenja. Nikako nije slučajno da se intenzivan vojni napad podudari s povlačenjem Visokog komiteta za pregovore sirijske opozicije iz Ženeve i uspjehom delegacije sirijskog režima i delegacija koje podržava Rusija (delegacija Moskve, delegacija Astana, delegacija Kaira) u ostvarivanju dragocjene prilike za interakciju s delegacijom Ujedinjenih naroda.

Američko-ruski interesi

Rusija, pak, želi artikulirati ovaj razvoj događaja na vojnoj sceni u političku afirmaciju dva cilja koja je Moskva neuspješno pokušavala protekla tri mjeseca ostvariti. Prvi cilj je promijeniti sastav delegacije Visokog komiteta za pregovore sirijske opozicije i nužnost ubacivanja drugih političkih snaga bližih ruskoj percepciji političkog rješenja. Jasno je iz ruskih izjava i koraka koji su poduzeti u Ženevi da je politička atmosfera sazrila za proširenje delegacije sirijske opozicije i dokidanje dominacije dijela opozicije koju podržavaju Turska i Saudijska Arabija.

Rusi su duboko svjesni da je eskalacija ratnih dejstava nedovoljna da navede sirijsku opoziciju, a zatim i Rijad i Ankaru, koji stoje iza nje, na prihvatanje uvjeta sirijskog režima. Rusija smatra, a to je i činjenica, da je eskalacija nasilja motiv dodatne opstojnosti opozicije i njenih podržavatelja. Ovo je ono prema čemu Moskva želi ići tokom slijedeće runde pregovora u Ženevi kako bi opozicija ostala pri stavu da ne želi učestvovati u slijedećoj rundi pregovora, čime se ostavlja otvoren prostor pred drugim faktorima neprihvatljivim po mišljenju Rijada i Ankare.

Drugi cilj je uvođenje Ahrar al-Shama i Vojske islama na listu terorističkih organizacija. Rusija je predložila Vijeću sigurnosti UN-a prošle sedmice da se ova dva pokreta uvrste na crnu listu, a kao razlog navode se njihove veze s organizacijama ISIL i Al-Kaida.

Cilj Rusije je da ovim korakom isključi dva pokreta iz ugovora o primirju i, shodno tome, ima opravdanje za napade na njih, na što je Moskva dugo čekala. Također, uvrštavanje ovih grupa na listu terorističkih organizacija značilo bi automatski izlazak iz delegacije opozicije koja trenutno pregovara. Time se ostvaruje veliki cilj, a to je razbijanje političke i vojne snage opozicije i razdvajanje u percepcijama ovih frakcija, kao što je bio slučaj s opozicijom i određenim vojnim frakcijama prije dvije godine.

Ovaj ruski cilj se u potpunosti podudara s američkim ciljem. Washington je uznemiren zbog nepopustljivosti opozicije tokom zadnjih pregovora, dok američko otvoreno pokrivanje Rusije i režima u Halepu nije ništa drugo nego politička poruka u vojnom ruhu saveznicima i protivnicima u Siriji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera