Švicarski franak već sad predizborna tema

Sa više strana dolaze prijedlozi da se valutna klauzula u Hrvatskoj - ukine (Boris Š?itar / Pixsell)

Piše: Mladen Obrenović

Hrvatski građani koji su se u pokušaju rješavanja stambenog pitanja zadužili u kreditima vezanim za švicarski franak mogu odahnuti – bar na godinu dana. Nakon što je Vlada predložila, a Hrvatski sabor usvojio fiksiranje tečaja franka na 6,39 kuna, odmah se postavilo i pitanje trajnijeg rješenja.

Iz oporbe su takvu mjeru nazvali „vatrogasnom“, sa čime se složio i dobar dio hrvatske javnosti, naglašavajući činjenicu da je tečaj zamrznut do siječnja iduće godine. Premijer Zoran Milanović je odgovorio kako se radi o odlučnoj mjeri, te obećao u istom roku naći rješenje.

Upravo s tim rokom za pronalaženje rješenja, što dobro zna i Milanović, kao i svi u Hrvatskoj, koincidira vrijeme za ponovni izlazak na birališta, jer krajem godine slijede parlamentarni izbori.

Stoga su već sada kredite u „švicarcima“, kako ih kolokvijalno zovu, nazvali „kosturom u ormaru“ za buduću Vladu, svejedno tko joj bio na čelu – Milanović ili lider aktualne oporbe Tomislav Karamarko.

Krediti u kunama – logičan izbor

„Dolaze izbori, a Milanovićev osobni i rejting njegove stranke izuzetno su niski. Na koncu, doživjeli su i poraz na predsjedničkim izborima. Iako je to poraz Ive Josipovića prije svih, SDP je stajao iza njega i davao mu potporu. No, da je stvarno mislio da ti krediti neće biti problem, mogao je to pokušati riješiti daleko prije“, ocjenjuje politički analitičar Jaroslav Pecnik posljednje poteze Milanovićevog kabineta.

Jedan od modela po kojem Hrvatska namjerava riješiti problem stambenih kredita s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak, a 60.000 građana odlučilo se na takvo kreditiranje, jeste onaj koji je primijenila Mađarska. Tamo su, naime, sve kredite pretvorili u nacionalnu valutu, pa se takvo rješenje predlaže i za Hrvatsku.

Iz saborskih redova se moglo čuti kako „ljudi zarađuju u kunama, vraćaju i plaćaju kredite u kunama“, pa je logično i da se valutna klauzula ukine.

I sindikalisti su za kunske kredite, zato što je, po mišljenju Ozrena Matijaševića, predsjednika Hrvatske udruge radničkih sindikata, primjena valutne klauzule „ugrožavanje nacionalnog suvereniteta, jer je hrvatska kuna kao sredstvo plaćanja tim činom derogirana“.

„Ne znam je li rješenje na tragu Viktora Orbana dobro, jer ga doživljavam kao ‘opasno dijete’ Europske unije, koji je, da bi zadržao apsolutnu vlast, spreman biti saveznik sa mnogima, uključujući i profašistički Jobbik, sve do javnog iskazivanja divljenja Vladimiru Putinu, čime stavlja prst u oko EU, koja zagovara sankcije prema Rusiji zbog situacije u Ukrajini“, upozorava analitičar Pecnik na političke implikacije primjene mađarskog modela.

Ukidanje valutne klauzule

Ni u Hrvatskoj narodnoj banci (HNB), koja je ovih dana predložila pet modela rješenja problema, nisu spremni podržati mađarski model. Ukazuju da bi se pretvaranjem svih kredita s valutnom klauzulom, dakle ne samo u francima nego i u eurima, međunarodne pričuve smanjile za 73 posto, odnosno za 7,8 milijardi eura, što bi imalo „nesagledive posljedice“.

Po njima, dobro bi bilo kad bi sa svakim dužnikom banka napravila novi ugovor na temelju trenutnih vrijednosti nekretnina i kreditne sposobnosti dužnika, što bi se moglo provesti bez zakonskih intervencija u odnose banaka i države. Smatraju kako bi to banke motiviralo na rješavanje odnosa s financijski slabim klijentima i smanjilo masu nenaplaćenih kredita.

Sindikalist Matijašević nema lijepih riječi za banke, baš kao ni za Ustavni sud Republike Hrvatske, jer misli da on drži ključ rješenja.

„Jedino cjelovito rješenje po kojem građani više ne bi dolazili u dužničko ropstvo, a bankama bi se izbio jedan od alata putem kojega deru klijente, nemam spretnijeg izraza, jeste ukidanje valutne klauzule“, odlučan je Matijašević.

Po njegovom prijedlogu dva su puta za njeno ukidanje. Jedan je da Ustavni sud, „nakon četiri godine šutnje“, kako navodi, odluči po zahtjevu sindikata za ocjenu ustavnosti spornog članka Zakona o obveznim odnosima, koji omogućava valutnu klauzulu, a drugi je politička odluka Vlade o istom problemu.

„Uvjereni smo da je valutna klauzula neustavna zbog dva razloga. Kao prvo, nismo svi temeljem Ustava pred zakonom jednaki, jer je u odnosu banka – klijent banka zaštićena mnoštvom elemenata, uključujući i valutnu klauzulu, te sav rizik prebacuje na klijente. Stvara se neravnopravnost, a što je protivno Ustavu. I drugo, već spomenuto, hrvatski suverenitet je ugrožen, jer je nacionalna valuta, koja je sredstvo plaćanja, tim činom derogirana“, ukazuje Matijašević.

Skeptičan je, kako kaže, da će Ustavni sud donijeti odluku. „Politika ih je postavila u fotelje, politika ih drži tamo i oni ne rade, u pravilu, u korist građana, nego u korist politike“, smatra.

Drugi njegov prijedlog odnosi se upravo na političko rješenje, po kojem je „Vlada ta koja predlaže zakone i koja ima većinu u Saboru“ i stoga traži da ona izmjenama Zakona o obaveznim odnosima ukine mogućnost valutne klauzule.

Politička odluka

Takvo rješenje podržava i analitičar Pecnik, koji smatra da Vlada Zorana Milanovića ima širok spektar mogućnosti rješavanja problema.

„Ukoliko želiš biti popularan na domaćem političkom terenu, onda možeš izvršiti svim mogućim sredstvima koja postoje, a ona nisu mala, pritisak na banke i prisiliti ih kroz cijeli niz političkih i ekonomskih mjera da postanu kooperativne sa sustavom. Iako banke nisu u hrvatskom vlasništvu u jednom ogromnom postotku, može se na njih izvršiti pritisak i, na koncu, voditi neku suverenu ekonomsku politiku. Samo da je volje i pameti za to“, konstatira Pecnik.

Zaokružuje priču, vrativši je na činjenicu da je Hrvatska ušla u predizbornu godinu. U tom smislu ukazuje na „sustavnu nebrigu za građane“, koja se, po njegovom mišljenju, pokazuje i na primjeru kredita u švicarcima, ali i drugih zaduženja.

„Kad je došla voda do grla idu činiti nešto što je neko rješenje za jedno vrijeme za određeni broj ljudi. Masa drugih je iz tog projekta zaštite izostavljena, a uopće se ne vodi računa kako njima pomoći. I oni koji su uzeli kredit u euru također se nalaze u problemu“, upozorava.

„Političke elite, očito je, isključivo vode interes o svom opstanku na vlasti, stranačkom klijentelizmu i stranačkoj nomenklaturi. Pri tome, vrlo vješto, barem veliki dio, vode računa i o privatnim interesima i usklađuju ih s političkom realnošću. Građani su uvijek na repu i zaista se prema građanima svaka politika – od Tuđmana naovamo – odnosi kao prema objektu koji samo jednom u četiri godine treba obaviti svoju dužnost“, zaključuje Jaroslav Pecnik.

Prilika da se građani izjasne o nekoj od političkih opcija dolazi, sukladno izbornom kalendaru, najvjerojatnije u prosincu. Do tada će i onih 60.000 zaduženih u švicarcima, kao i članovi njihovih obitelji, dobro razmisliti koga zaokružiti na glasačkom listiću.

Posljednji izbori, oni predsjednički, pokazali su da se pobjeđuje i s manjom razlikom, te će i tu činjenicu, kao i praćenje tečajne liste na kojoj je franak pretekao euro, svakako imati na umu i vladajući i oporba.

Izvor: Al Jazeera