Oglasi

Svi političari lažu, ali je bolje da se to ne spominje

Ne trebamo relativizirati, ne trebamo prenaglo reagirati, samo trebamo objektivnost.
I ranije su javne ličnosti lagale, ali mediji to nisu koristili riječ na 'L'Getty

Ako emitirate, izvještavate, pišete ili samo ponavljate priču da je Donald Trump lagao, ili da je neka druga javna osoba lagala, molim vas da uz to ne dodajete: "Naravno, svi političari lažu." Ili bilo šta slično.

Ako predsjednik laže o nečemu od važnosti, bitno je to reći. Jasno i nedvosmisleno. Ne na takav način da o njemu mislimo kao o lošoj osobi. Ali na način da se uklone obmane i pometnje koje kriju istinu od nas. Mi želimo, mi trebamo istinu, jer samo tačan opis činjenica će nam omogućiti da donesemo ispravne, razumne i razborite odluke.

Istog trenutka kad kažete da svi političari lažu, slušatelj, i vi, ponovno uđe u maglovitu močvaru spinovanja, mišljenja i vrdanja u kojoj nema pravih činjenica. Doista, nema prave stvarnosti. Samo svi lažu - upravo ste to rekli - i niko ne govori istinu.

Čekao sam 50 godina da jedna od institucija vodećih medija iskoristi riječi na "L": "Laž".

New York Times je 23. januara konačno to uradio. To je važno. To je značajno.

Izvještavanje drugih

Kako bi se bolje shvatilo koliki pomak je napravio taj list, evo primjera kako su o istoj priči izvještavali drugi. Naslovna vijest Washington Posta je bila da je Trump govorio "bez dokaza", CNN je naveo da "ponavlja neutemeljene tvrdnje o prevari sa glasačima", a USA Today je izvijestio da je "iznio razotkrivene tvrdnje".

Ili, pogledajmo šta se dešavalo u prošlosti. Tokom Vijetnamskog rata, bilo je jasno da je gotovo sve što nam je bilo rečeno – putem medija – bez obzira da li je to kazao predsjednik, glasnogovornik vlade, generali… bilo varljivo, neistinito, netačno i puno laži.

Ali sve što smo dobili od medija je slatkorječivi "raskorak u kredibilnosti", kao da je problem samo u udaljenosti između lažova i slušatelja.

Kada je Ronald Reagan ispričao srceparajuću priču koju je vidio u ratnom filmu Warner Brothersa i koja se nikad nije desila u stvarnom životu, kao da je prava istina, priču da je bio prisutan tokom oslobađanja koncentracionih kampova iako nikad nije napustio Hollywood tokom Drugog svjetskog rata, te kada je govorio klevetničke priče o tome kako crnci zloupotrebljavaju socijalnu pomoć koje su bile neistinite, niko nije pisao da je on lažov.

On je bio samo simpatični, banalni pripovjedač. Nakon što su u izvještaju komisije objavljene činjenice o Aferi Iran-Kontra, Reagan je objavio javno saopćenje u kojem je kazao: "Prije nekoliko mjeseci rekao sam američkom narodu da nisam trgovao oružje za taoce. Moje srce i moje najbolje namjere mi i dalje govore da je to istina, ali činjenice i dokazi mi govore da to nije istina." Ipak, riječ na "L" se nije pojavila.

Poštivanje eufemizma

Riječ na "L" se i dalje držala podalje od javnosti, u korist poštivanja eufemizma, tokom rata u Iraku i oružja za masovno uništenje koje nije postojalo. Da li je to bilo važno? Jeste. Kada se George W. Bush kandidirao za drugi mandat, postojala su dva zvanična izvještaja u kojim je bilo navedeno da nije postojalo oružje za masovno uništenje. I Obavještajni komitet Senata i Komisija o 11. septembru su objavili da nije bilo veza između Saddama Husseina i Al-Kaide.

Ipak, 72 posto Bushovih pristalica je vjerovalo da je Saddam posjedovao oružje za masovno uništenje, 75 posto ih je vjerovalo da je on povezan s Al-Kaidom, a više od polovine stručnjaka se slagalo s tim pristalicama.

Čini se razumnim da se može smatrati da je način na koji se izvještavalo o tim pričama je omogućilo da ustraju te zablude i da, zauzvrat, Busha ponovno izaberu obmanuti.

Veći dio problema je inherentan u "objektivnom" novinarstvu. U objektivnom novinarstvu - koje se provodi u praksi, a ovo je užasna generalizacija, sa nesretnom količinom istine u tome - ne postoji objektivna stvarnost, postoje samo "izvori" - koji su rangirani na osnovu njihove kredibilnosti, a kredibilnost je atribut statusa.

Ako postoje samo konkurenti izvori i konkurentni spin, a izvori to znaju, dok novinari ili nisu svjesni toga ili ne znaju šta da urade povodom toga, onda novinari više ne znaju šta je doista istina.

Gubitak vjere    

Može se debatirati o tome da ljudi nisu izgubili vjeruju u novinarstvo jer su oni liberalni ili pristrasni ili se drže vlastitih stavova, već zbog toga što nisu dovoljno agresivni.

Tokom kampanje za skorašnju republikansku nominaciju, svi kandidati su izricali krupe laži. To su bila fascinantna razotkrivajuća grupna brbljanja. Većina njihovih izmišljotina i izvrtanja su bila u skladu sa stvarima koje su govorili njihovi konkurenti. U redovnim izvještavanjima, uglavnom, tvrdnje kandidata izrečene tokom kampanja i debata su tretirane kao da je to nešto sasvim normalno.

Nekoliko specijaliziranih posmatrača, poput PoltiFacta, ocjenjuju istine i laži, nakon čega ih porede. Fascinantno je to što su kandidati više lagali, to su imali veću podršku u anketama. Ne bi trebalo biti iznenađenje da je pobijedila osoba koja je najviše lagala.

U svijetu u kojem ljudi na koje se oslanjamo da nam daju istinu - što uključuju nazivanje laži "lažima", tako da to doista znamo - su zakazali u tome, tako da smo mi, javnost, izgubili vjeru u njih. Kako nema pravih arbitara za istinu, nema ni kazni za laganje.

Pravi put

New York Times je, u smislu establišmenta, ne u političkom smislu, najkonzervativnija informativna organizacija, posvećena ispravnosti i čestitosti. U konačnici su uvjeti postali toliko ekstremni da je taj list bio spreman da udariti kroz prljave barijere eufemizama i iskoristiti riječ na "L". Laž.

Krajnje je vrijeme za to. Drugi bi ih trebali slijediti. S obzirom da se radi o New York Timesu, vjerovatno će to i uraditi.

U međuvremenu, kada se mi, nadam se, vratimo na pravi put da shvatimo da postoji takva stvar kao što je stvarna, objektivna stvarnost – i da to treba biti osnova dobrog izvještavanja – molim vas, nakon što ste prozvali političari zbog laži, nemojte dodavati "naravno, svi političari su lažovi".

To smanjuje optužbu na nešto besmisleno. To znači da nema veze što je ovaj jedan lagao jer će naredni uraditi potpuno istu stvar. Ne trebamo relativizirati te stvari. Ne moramo bez razmišljanja ekvivalentirati. Moramo učiniti upravo suprotno. Moramo biti nemilosrdni i strogi - i veoma precizni - u vezi laži. Jedna po jedna. Svaki put.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.